Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine ,  prije 4 godine
Kao kulturni djelatnik, Rački je pokrenuo list ''Književnik'' (izlazio od [[1864.]] do [[1866.]]) s ciljem obradbe jezikoslovlja, povijesti i prirodnih znanosti "s obzirom na hrvatske zemlje".<ref>[[Stjepan Antoljak|Antoljak, Stjepan]], ''Hrvatska historiografija'', Zagreb 2004, str. 462.</ref> Zaslužan je za pokretanje utjecajnih kulturno-politička glasila "[[Obzor (novine)|Obzor]]" i "[[Vienac]]". Bio je dioničar [[Dionička tiskara|Dioničke tiskare]], tiskare koja je tiskala te listove.<ref name="Vujnović-bubikopf">[https://books.google.hr/books?id=0UpvTRpKCGMC&pg=PA75&lpg=PA75&focus=viewport&hl=hr Forging the Bubikopf Nation: Journalism, Gender, and Modernity in Interwar Yugoslavia], American University Studies, Google knjige, str. 75.</ref> Izabran je za predsjednika [[HAZU|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]]. Tijekom akademskoga djelovanja, pokrenuo je Akademijine časopise ''Rad'' i ''Starine''. Pred kraj života nastojao je pokrenuti prikupljanje građe za ''[[Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae]]'', no ideju nije uspio ostvariti već je taj zadatak na sebe preuzeo [[Tadija Smičiklas]]. U svakom slučaju, Rački je odredio djelovanje Akademije u više desetljeća, poglavito na društvenom i humanističkom području.
 
Kao povjesničar, Rački je objavio niz važnih knjiga i radova, npr. ''Bogomili i patareni'', ''Povjesnik Ivan Lučić'', ''Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća'', ''Stari grb bosanski'', ''Povelje bosanskog kralja Tvrtka''. Ipak, njegovo najvažnije djelo je ''[[Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia]]'', zbirka izvora za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest. Iako ga se može smatrati priklonjenom istraživanju "genetičke historije" čije glavno načelo je uočiti kako i zašto je do nečega došlo, Rački je smatrao da povijest ne smije biti samo kronika ratova i političkih događaja. Stoga je ustvrdio da se povjesničar mora okrenuti kulturnim i drugim životnim oblicima.<ref>Gross, Mirjana, ''Suvremena historiografija. Korijeni, postignuća, traganja'', Zagreb 1996., str. 176.</ref> Suvremeni povjesničari su tek nedavno prepoznali neke od prinosa koje je Rački dao istraživanju hrvatske povijesti, te su isti dostojno vrjednovani, npr. uloga kneza [[MutimiraMutimir]]a u događajima u [[Panonija|Panoniji]] 873. godine, datacija pogibije zadnjega hrvatskog kralja [[Petar Svačić|Petra]], identifikacija napadača na [[Rab]] prema prvom čudu sv. Krištofora i datacija pohoda [[Venecija|mletačkog]] dužda Dominika Contarena.<ref>Margetić, Lujo, "Utjecaj Račkoga na hrvatsku historiografiju", ''Problemi sjevernog Jadrana'' 9 (2008), str. 27-40.</ref>
 
Rački je bio predsjednikom ''Školskoga odbora'' koji je imao za cilj ustrojstvo rada na tvorbi hrvatskoga znanstvenoga nazivoslovlja. Također se okušao u tvorbi hrvatskoga kemijskoga nazivlja, te je svoje prijedloge o "narodno-lučbenom nazivlju" iznio [[1853.]] u radu ''O pokusu lučbenog nazivlja''.<ref>Paušek-Baždar, Snježana. ''Hrvatski kemičari na Kraljevskom gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima.'' '''<tt>U:</tt>''' Jurić, Albin (ur.), ''Spomenica o devedesetoj obljetnici postojanja Agrikulturno-kemijskog zavoda u Križevcima'', Križevci : Poljoprivredni institut : Ogranak Matice hrvatske, 1993., str. 21. – 29., podatak sa str. 24.</ref>