Sunčeva energija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Agrikultura i hortikultura: ispravak wikipoveznica
Redak 110:
 
=== Agrikultura i hortikultura ===
{{glavni|Agrikultura|Hortikultura|StaklenicciStaklenik}}
[[Datoteka:Westland kassen.jpg|thumb|Staklenici kao ovaj u [[Nizozemska|Nizozemskom]] Westlandu uzgajaju širok raspon povrća, voća i cvijeća.]]
Agrikultura samosvojno traži optimizaciju uhvata sunčeve energije zbog povećanja produktivnosti biljaka. Tehnike poput tempiranih ciklusa sađenja, određenih orijentacija redova, prilagođenih visina redova i miješanje biljnih vrsta može poboljšati prinos nasada.<ref>{{cite web
Redak 117:
| publisher=University of Arizona
| url=http://ag.arizona.edu/crop/cotton/comments/april1999cc.html
| accessdate=2008-06-24}}</ref><ref>Kaul (2005), p. 169–174</ref> Dok se sunčeva svjetlost uglavnom smatra obilnim resursom, postoje iznimke koje podcrtavaju važnost sunčeve energije za argikulturu. Tijekom kratkih razdoblja rasta u [[Malo ledeno doba|Malom ledenom dobu]], francuski i engleski uzgajivači upotrijebili su zidove za voće da što je više moguće povećaju skupljanje sunčeve energije. Ovi zidovi su bili termalne mase i ubrzavali su sazrijevanje voća držeći biljke toplima. Rani zidovi za voće bili su postavljeni okomito na tlo uzduž nasada licem okrenuti jugu, ali tijekom vremena razvijeni su zakrivljeni zidovi kako bi se bolje iskoristila sunčeva svjetlost. Godine 1699. [[w:en:Wikipedia:Nicolas Fatio de Duillier]] predložio je čak i upotrebu naprave za praćenje koja se mogla zakretati kako bi pratila kretanja Sunca.<ref>Butti and Perlin (1981), p. 42–46</ref> Sunčeva energija se također upotrebljava u mnogim područjima agrikulture osim rasta nasada. Primjene uključuju pumpanje vode, sušenje prinosa, leženje pilića i sušenje kokošjeg gnojiva.<ref>Bénard (1981), p. 347</ref><ref name="Leon 2006">Leon (2006), p. 62</ref>
 
[[Staklenik|Staklenici]] kontroliraju upotrebu sunčeve topline i svjetlosti za rast posebnih nasada. Primitivni staklenici prvo su upotrijebljeni tijekom rimskih vremena za rast krastavaca tijekom cijele godine za rimskog cara [[Tiberius|Tiberija]].<ref>Butti and Perlin (1981), p. 19</ref> U 16. stoljeću prvi moderni staklenici građeni su u Europi za sačuvanje egzotičnih biljaka donesenih s istraživačkih putovanja.<ref>Butti and Perlin (1981), p. 41</ref> Staklenici su ostali važan dio hortikulture i danas kad ih upotrebljavamo za uzgoj voća, povrća i cvijeća koji mogu biti relativno egzotični u mjesnoj klimi. Jedan od najvećih svjetskih stakleničkih kompleksa je Willcox u Arizoni gdje se uzgaja 106 hektara rajčica i krastavaca tijekom čitave godine. Prozirni plastični materijali također su upotrebljavani za isti učinak u obliku mnogo tunela i prekrivača za redove nasada.