Kijevska Rus': razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nije potrebna poveznica
Redak 84:
=== Širenje države pod Svjatoslavom I. ===
 
Oljhu je sa svojih dvadeset i dvije godine naslijedio njezin sin [[Svjatoslav., veliki knez Kijeva|Svjatoslav]] (964.-972.), zapamćen kao hrabri vojskovođa koji je utjecaj iz Kijeva proširio gotovo cijelom istočnom [[Europa|Europom]]. Svjatoslav je svoje ratove započeo na istočnim granicama Kijevske Rusi jer je želio poraziti [[Hazari|Hazare]] koji su predstavljali prijetnju [[Kijev]]u. Nakon dvije godine rata Svjatoslav [[966.]] poražava Hazare i uništava njihovo središte u gradu [[Sarkil]]u. Oslobodivši trgovački put prema [[Kaspijsko jezero|Kaspijskom jezeru]], prisilio je neslavenska plemena Jasiane i Kasogiane sa sjevernog [[Kavkaz]]a da plaćaju danak. Potom nešto sjevernije napada i poražava Bugare uz rijeku [[Volga|Volgu]]. U istoj sredini, Svjatoslav 966. podređuje dugotrajan otpor slavenskog plemena [[Vjatiči|Vjatiča]] te im ujedno određuje danak. Godine 967. okreće se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi i uz sugestije [[bizant]]skog cara napada [[Bugari|Bugare]] na [[Balkan]]u, poražava njihovu vojsku i osvaja oko 80-tak bugarskih gradova. Stječe time kontrolu na rijeci [[Dunav]], kao važnom trgovačkom središtu te se pretpostavlja da je namjeravo širiti kijevski utjecaj na središnjem [[Balkan]]u.<ref>[http://litopys.org.ua/krypcult/krcult07.htm Святослав Хоробрий - Війна й лицарство]</ref> Nakon što je Svjatoslav prethodno porazio Hazare na jugoistoku granica Kijevske Rusi, neočekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu [[Pečenezi]]ma, koji su počeli povremeno vršiti snažne vojne prepade na središnje odnosno južne prostore Kijevske Rusi. [[Bizant]]ski vladari, u vrlo uspješnoj ekspaniziji Svjatoslava prema južnom [[Balkan]]u, vidjeli su opasnost za svoje carstvo te su uspjeli uvjeriti Pečenege da napadnu i ugledan Kijev dok je [[Svjatoslav., veliki knez Kijeva|Svjatoslav]] na ratištu izvan svoje zemlje. Svjatoslav se s [[Balkan]]a odmah vratio u [[Kijev]] i pružio snažan otpor [[Pečenezi]]ma koji su se povukli na teško kontrolirane stepske prostore uz dužuzduž južne granice Kijevske Rusi.<ref>[http://ukrlife.org/main/prosvita/_sviato.htm СВЯТОСЛАВ князь київський]</ref> Pečenezi kao vješti nomadski ratnici, duže vrijeme nisu dozvoljavali da se u današnjoj jugoistočnoj Ukrajini uspostavi potpuna kontrola kijevskih kneževa što je narušavalo trgovinske odnose uzduž rijeke [[Dnjipro|Dnjipra]] koja vodi prema [[Crno more|Crnom moru]] i [[Bizant]]u.
 
Nova opasnost po [[Kijev]] prislilia je Svjatoslava da razmišlja o podjeli kontrole nad povećom državom jer je on stalno ratovao izvan nje. Odredio je da njegov najstariji sin Jaroslav čuva vlast u [[Kijev]]u, sin [[Oleg]] da čuva zapadnu okolicu Kijeva i upravlja Derevljanima, a sin Vladimir je trebao čuvati vlast na sjeveru u Novgorodu, također važnom trgovačkom središtu. Nakon podjele vlasti u Kijevskoj Rusi, 969. Svjatoslav se vratio na [[Balkan]] s namjerom da napadne [[Bizantsko carstvo]] koje je isprovociralo napad Pečenega na [[Kijev]]. Udružena bizantsko-bugarska vojska pružala je dugotrajan i snažan otpor manjoj vojsci Svjatoslava te je u blizini grada [[Dorostol]]a poražen.<ref>П.О.Карышковский; Русско-болгарские отношения во время Балканских войн Святослава // Вопросы истории. 1951. № 8;</ref> Potom je Svjatoslav bio prisiljen potpisati primirje s [[Bizant|Bizantskim carstvom]] te ujedno i povlačenje svoje vojske. Prilikom povlačenja [[972.]] kod otoka [[Hortecja]] na rijeci [[Dnjipro|Dnjipru]], iz zasjede su ih napali [[Pečenezi]] te je u tom sukobu Svjatoslav ubijen.<ref>[http://persona.rin.ru/cgi-bin/rus/view.pl?id=18208&a=f&idr= Князь Святослав, сын князя Игоря и княгини Ольги.]</ref> Zasigurno prvi slavenski i ujedno kijevski knez [[Svjatoslav]], njegov markantan stil odijevanja i ratnički stil vladanja, duboko se zadržao u svijesti [[Ukrajinci|ukrajinskog naroda]] sve do 15. stoljeća kada se na donjem toku rijeke [[Dnjipro|Dnjipra]] pojavljuju [[Ukrajinski kozaci|zaporoški kozaci]], koji su prije svega vragolastim mentalitetom, dotjerivanjem i stilom ratovanja nalikovali na Svjatoslavovu starorusku vojsku.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10804.htm ХАРАКТЕРИСТИКА СВЯТОСЛАВА В ТРАДИЦІЇ]</ref>