Venera: razlika između inačica

| prosječni_polumjer = 108 208 000 [[metar|km]] (0.723327,723 327 [[AJ]]) <ref> Williams, David R: "Venus Fact Sheet", [http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/venusfact.html], [[NASA]], 2005. </ref> <ref> Yeomans, Donald K.: "Ephemeris Type: Orbital Elements”, ("Target Body: Venus" and "Center: Sun" should be defaulted to.) Results are instantaneous osculating values at the precise J2000 epoch. [http://ssd.jpl.nasa.gov/horizons.cgi?find_body=1&body_group=mb&sstr=2], [[NASA]]. </ref>

| ekscentricitet = 0.00677323,006 773 23

| ophodno_vrijeme = 224.,701 [[dan|d]] (0.615198 [[godina|g]]) <br /> = 1.,92 Venerin [[sinodički dan]]

| sinodički_period = 583.,92 [[dan]]a

| orbitalna_brzina = 35.,02 [[Metar u sekundi|km/s]]

| nagib = 3.39458,394 58 &deg; prema [[ekliptika|ekliptici]]

| ekvatorijalni_polumjer = 6051.6 051,8 ± 1.,0 km (0.9499,949 9 Zemljinog) <ref> Seidelmann, P. Kenneth; Archinal, Brent A.; A'Hearn, Michael F. et al.:"Report of the IAU/IAG Working Group on cartographic coordinates and rotational elements: 2006”, Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy 98 (3): 155–180., [http://link.springer.com/article/10.1007%2Fs10569-007-9072-y], [[Harvardovo sveučilište]], 2007. </ref>

| površina = 4.60∙10,6∙10⁸ [[Četvorni kilometar|km²]] <br /> (0.,902 Zemljine)

| masa = 4.8676∙10,867 6∙10²⁴ [[kilogram|kg]] <br /> (0.,815 Zemljine)

| gravitacijsko_ubrzanje = 8.,87 [[Metar u sekundi na kvadrat|m/s²]] <br /> (0.,904 [[Ubrzanje zemljine sile teže|g]])

| period_rotacije = −243.0185,018 5 [[dan]]a <br /> ([[retrogradno gibanje]])

| nagib_osi = 177.,36 °

| albedo = 0.,90 <ref> Mallama, A.; Wang, D.; Howard, R.A.:"Venus phase function and forward scattering from H2SO4", Icarus 182, [http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0019103505005105], [[Harvardovo sveučilište]], 2006. </ref>

| brzina_oslobađanja = 10.,36 [[Metar u sekundi|km/s]]

| atmosferski_tlak = 9.,2 M[[Paskal|Pa]]

| sastav_atmosfere = ≈ 96.,5% [[ugljikov dioksid]] <br /> ≈ 3.,5% [[dušik]] <br /> 0.,015% [[sumporov dioksid]] <br /> 0.,007% [[argon]] <br /> 0.,002% [[vodena para]] <br /> 0.,0017% [[ugljikov monoksid]] <br /> 0.0012,001 2% [[helij]] <br /> 0.0007,000 7% [[neon]] <br /> tragovi [[sumpor|karbonilnog sulfida]] <br /> tragovi [[klorovodik]]a <br /> tragovi [[fluorovodik]]a.

'''Venera''' je drugi [[planet]] po udaljenosti od [[Sunce|Sunca]], bez [[satelit]]a, nešto manji od [[Zemlja|Zemlje]] ([[promjer]] 12 104 [[kilometar]]a). Na [[nebeska sfera|nebu]] je najsjajniji planet i pokazuje [[Venerine mijene]]. Od Sunca se najviše udalji 47° pa se vidi ili uvečer kao ''Večernja zvijezda'' ili ujutro kao ''Jutarnja zvijezda'', odnosno ''Danica''. Os vrtnje gotovo je okomita na ravninu staze. Okreće se [[Retrogradno gibanje|retrogradno]] (smjer dnevnoga prividnog gibanja Sunca suprotan je onomu na Zemlji) i najsporije od svih planeta; siderički period vrtnje ([[Siderički dan|siderički period]]) traje 243.,0 [[dan]]a i dulji je od godine, koja traje 224.,7 dana, dok [[Siderički dan|Sunčev dan]] na Veneri traje 116.,7 dana, što je sumjerljivo s njezinom sinodičkom godinom ([[zvjezdana godina]]) od 583.,9 dana.

Venerinu [[atmosfera|atmosferu]] otkrio je [[Mihail Vasiljevič Lomonosov]] 1761. prilikom njezina [[Tranzit (astronomija)|tranzita]] ([[Venerin prijelaz]]), kada je pri dodiru Sunčeva kruga ugledao prosvijetljenu atmosferu. [[Teleskop]]skim motrenjima nije se na Veneri, zbog guste atmosfere, moglo vidjeti [[tlo]]. Većina spoznaja o Veneri postignuta je s pomoću [[svemirske letjelice|svemirskih letjelica]], pa tako i točna vrijednost njezine [[masa|mase]] (0.,815 Zemljine mase). Prva se na njezino tlo spustila 1970. [[Sovjetski Savez|sovjetska]] letjelica ''Venera 7''. [[SAD|Američka]] letjelica u orbiti ''([[Magellan (razdvojba)|Magellan]])'' snimila je od 1990. do 1992. Venerin reljef s pomoću [[radar]]a.

Venerina atmosfera 50 je puta gušća od [[Zemljina atmosfera|Zemljine]], sadrži 96,5% [[ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]] i 3,5% [[dušik]]a; manjinski su sastojci [[ugljikov monoksid]], [[argon]], [[voda]], [[sumporov dioksid]], [[kisik]], [[klorovodik]], [[fluorovodik]]. [[Tlak]] pri tlu iznosi 90 · 10⁵ [[Pa]], a [[temperatura]] 733 [[Kelvin|K]] (460 [[celzij|°C]]), što je posljedica [[Efekt staklenika|stakleničkog učinka]]. Bez tog učinka, zbog velikoga faktora odraza ([[albedo|albeda]]) atmosfere (0.,65), temperatura bi na površini bila oko –20 °C, iako je Suncu bliže nego Zemlja. Sloj oblaka od kapljica razrijeđene [[sumporna kiselina|sumporne kiseline]] nalazi se na visini od 50 do 65 [[kilometar]]a i neproziran je; [[oblaci]] naglo nestaju s donje strane, gdje temperatura dostiže vrijednost pri kojoj se kapljice isparavaju. Tlak i temperatura Venerine atmosfere tek na visini od približno 50 kilometara podudaraju se s uvjetima na površini Zemlje. Brzina je [[vjetar|vjetra]] na tlu oko 1 [[Metar u sekundi|m/s]]. Na vrhu oblaka [[brzina]] je vjetra do 300 [[Kilometar na sat|km/h]], pa oblačni sloj obiđe planet za približno 4 do 5 dana.

Venerin [[reljef]] sastoji se pretežno od blagih [[nizina]], iz kojih se do visine od 3 do 4 kilometara uzdižu visoravni kontinentskih razmjera i mnogi [[vulkan]]i, zasigurno ugasli. Velik je broj vulkana plitkih [[krater]]a. Posebni vulkanski oblici svojstveni Veneri krune su i arahnoidi, vulkani isprepleteni finom mrežom pukotina. Krune su brda s urušenim središtem i dubokim kružnim opkopom, promjera do 2 500 kilometara. Eruptivnim stijenama pokriveno je 85% površine. Tokovi [[lava|lave]] pružaju se stotinama i tisućama kilometara. Venera ima oko 800 udarnih [[krater]]a, u pravilu većih od 3 kilometra. Najveći je Meade, promjera 240 kilometara. Istaknute su visoravni Afroditina zemlja i Astartina zemlja, te vulkanski masivi Područje Alfa i Beta (lat. ''Alpha Regio'' i ''Beta Regio''). Najviši je vrh u Maxwellovu gorju (lat. ''Maxwell Montes''), s 10.,8 kilometara visine nad srednjom razinom. [[Topografija]] se uglavnom služi ženskim imenima. Glavne sastojke tla, određene rendgenskim i gama [[Spektrometar |spektrometrima]], čini [[bazalt]] i [[granit]]. Mineralni sastav tla nije poznat. [[Erozija]] je vrlo izražena: gravitacijska erozija (urušavanje), kemijska (utjecaj jetkih sastavnica atmosfere), toplinska, [[eol]]ska, te erozija geološkim procesima. Unutrašnjost Venere vjerojatno je slična Zemljinoj, s tom razlikom što nema [[Tektonika ploča|tektonike ploča]] ni [[magnetsko polje|magnetskog polja]]. <ref> '''Venera''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64246] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

[[Atmosferski tlak]] na površini Venere iznosi 9.,32 M[[Pa]], što je 90 puta više od tlaka na površini [[Zemlja (planet)|Zemlje]]. Velika količina ugljikovog dioksida stvara [[efekt staklenika|staklenički učinak]], zbog čega temperatura na površini dostiže i 500 °C, što je 400 °C više od očekivanog. Srednja vrijednost temperature na površini iznosi 464 [[celzij|°C]]. Tako je površina Venere toplija od površine [[Merkur (planet)|Merkura]], iako je u usporedbi s njim udaljena od Sunca otprilike dvostruko i prima četiri puta manje svjetlosti. Zahvaljujući učinku staklenika, Venerina atmosfera je velik [[Toplinski kapacitet|toplinski spremnik]]. Gibanje atmosfere veoma učinkovito smanjuje temperaturne razlike nastale na jednakim razinama. Blizu tla, [[ekvator]]ska područja imaju svega nekoliko stupnjeva višu temperaturu nago polarna područja. U oblacima, razlike temperatura dostižu desetak stupnjeva. Dnevne promjene temperature iznose dvadesetak stupnjeva. Najvišu temperaturu ima točka bliža večernjoj [[sumračnica|sumračnici]], a najnižu točka na noćnoj strani bliža jutarnjoj sumračnici. Godišnjih razlika, zbog malog priklona osi i gotovo kružne staze, uopće nema.

Venera se među planetima Zemljine skupine ([[terestrički planeti]]) odlikuje gustom i prostranom atmosferom. Sjajnije [[zvijezde]] gube se iz vida u vodoravnom promatranju na visini od 120 km. [[Ionosfera]] se prostire od 100 do 200 km. Niže od 100 km temperatura raste jednoliko, za nekih 8 - 10 °C/km, i pri tlu dostiže 480 °C. Tlak se pri tlu penje na velikih 9 MPa (na Zemlji oko 0.,1 MPa). U takvim se fizičkim uvjetima život ne može održavati. [[Meteorologija|Meteorološki]] uvjeti slični uvjetima na Zemlji, s temperaturom oko 0 °C i tlakom 0.,1 MPa, vladaju na visinama od 50 km. [[Oblaci]] se prostiru od 50 do 65 km. Od 65 do 70 km uočava se sloj sumaglice. Gornji sloj oblaka dobro odbija [[ultraljubičasto zračenje]] ("ultraljubičasti oblaci"). Jedan se oblačni sloj prostire naniže do 15 km. Zbog izvanredne debljine i jednolikosti oblačnog vela, sa Zemlje se ne može ukazati pogled na Venerino tlo. Oblačni je sloj sredstvo sredstvo slično [[smog]]u na Zemlji, a nije sastavljen od pojedinih oblaka. Zato i govorimo o sloju. Unutar njega vidljivost seže do 3 km. Vrh oblačnog sloja odražava tri četvrtine upadne Sunčeve svjetlosti, a preostala se svjetlost mnogostruko raspršuje te do tla pristiže vrlo oslabljena, svega par postotaka. No rasvjeta se pri tlu ne razlikuje mnogo od rasvjete u nas jednoga oblačnog dana. Pošto je [[gustoća]] 50 puta veća nego u našoj atmosferi, ili samo 15 puta manja nego što je voda, put [[svjetlost]]i primjetno se [[Refrakcija|lomi]]. Stojeći na Venerinoj površini, činilo bi nam se da se uvijek nalazimo u kupastom udubljenju s uokolo podignutim [[obzor]]om.

Srednji nivo Venere, a time i njegov [[polumjer]] od 6 051.,4 km, određen je velikim [[nizina]]ma koje zauzimaju gotovo 2/3 [[površina|površine]]. Nizine se blago talasaju, s visinskim razlikama od 1 [[metar|km]]. Ispod srednjeg nivoa, ne dublje od 3 km, leži 1/6 površine planeta. Preostala četvrtina površine leži iznad srednje razine. Prava [[Brdo|brda]] dižu se samo na jednoj desetini površine. Zemljopisne pojave dobile su prvenstveno imena [[božica]] i heroina. Najveća su dva planinska masiva kontinentalnih razmjera, Zemlja Ištar ([[Latinski jezik|lat]]. ''Ishtar Terra'') i Zemlja Afrodite (lat. ''Aphrodite Terra''). Zemlja Afrodite velika je kao pola [[Afrika|Afrike]], a Zemlja Ištar nešto je manja, kao [[Australija]]. Dio Zemlje Ištar zauzima Visoran Lakšmi (lat. ''Lakshmi Planum''), 3.3 km iznad srednje razine, a 2 km nad neposrednom okolinom. Visoravan je nalik [[Tibet]]u, a dva je puta veća. Na jugu je odrezana strminom. U Zemlji Ištar nalazi se najviši vrh planeta, a pripada Gorju Maxwella (lat. ''Maxwell Montes''); izdiže se 10.,8 km nad srednjom razinom. Zemlja Afrodita sastoji se od dva [[Gorje|masiva]]. Smještena u [[ekvator]]skom području, u smjeru istok - zapad, prostire se u dužini od 10 000 km. Njeni najviši vrhovi su 9 km. Zapadno od Zemlje nalaze se pukotine duboke 2 km, a duge na stotine kilometara.

Zbog guste atmosfere većina meteorita jako uspore pad ili potpuno izgore, zbog čega na površini nema [[krater (astronomija)|krater]]a manjih od 3 km u promjeru. Vrlo malen broj kratera i površina pokrivena bazaltom (oko 90% površine) dokaz su čestih izlijevanja lave. Snimci sa svemirske letjelice ''Magellan'' otkrivaju velik broj manjih [[vulkan]]a (oko 100. 000), te stotinjak velikih.

Pretpostavlja se da je građa Venera slična Zemlji. [[željezo|Željezna]] jezgra zauzima središte planeta i promjera je oko 30003 000 km. Iznad jezgre nalazi se otopljeni kameni omotač koji zauzima većinu volumena planeta. Prema novijim podacima dobivenim sa [[svemirske letjelice]] [[Magellan (letjelica)|Magellan]], Venerina kora je deblja i čvršća nego što se ranije pretpostavljalo. Smatra se da Venera nema pokretne [[tektonska ploča|tektonske ploče]] poput Zemlje, nego da naprezanja u omotaču u pravilnim razmacima izbacuju [[lava|lavu]] na površinu. Zbog toga je većina površine nastala nedavno (prije nekoliko stotina milijuna godina), dok su najstariji dijelovi stari oko 800 milijuna godina. Novija istraživanja pokazuju da je Venera [[vulkan]]ski aktivna u izoliranim područjima.

Venera nema [[magnetsko polje]], vjerojatno zbog spore rotacije, nedovoljne da bi rastopljeno željezo u jezgri planeta proizvelo odgovarajući učinak. Budući da nema magnetskog polja, [[sunčevSunčev vjetar]] djeluje izravno na gornje slojeve Venerine atmosfere. Smatra se da je Venera imala velike količine vode, poput Zemlje, ali se vodena para pod utjecajem sunčeva vjetra raspala na [[vodik]] i [[kisik]]. Dok se kisik vezao s drugim atomima u spojeve, vodik je, zbog male molekularne mase, lako napustio atmosferu. Pronađeni udjel vodikova izotopa [[deuterij]]a podupire ovu teoriju (ima veću masu i teže napušta atmosferu).

Putanja Venere je gotovo kružna sa [[ekscentricitet|ekscentricitetom]] manjim od 0.,007. Druga osobitost je u sprezi gibanja Venere i [[Zemlja|Zemlje]]. Sinodička godina ([[tropska godina]]) Venere ''S_g'' sumjerljiva je s njezinim Sunčevim danom ([[sinodički dan]]):'' S_g'' = 5∙''S_d''. To znači da će svake donje (ili svake gornje) [[Konjunkcija (astronomija)|konjukcije]] Venera pokazivati Suncu jednu stranu, a Zemlji onu drugu. No pokazuje se da Venera prilikom svake konjukcije, i donje i gornje, pokazuje Zemlji uvijek istu stranu. Da bi se dobio točniji uvid u mehanizam tog složenog gibanja, određuje se uvjetno "Zemljin dan" Venere ''Z_d''. To bi bio [[period]] između dva uzastopna prolaza Zemlje odabranim [[meridijan]]om na Veneri, kada bi Venera stajala umjesto Sunca, a Zemlja obilazila oko nje. Zato što se Venera vrti oko svoje osi suprotno od [[Zemljina putanja|okretanja Zemlje oko Sunca]] (revolucije), [[kutna brzina]] prividnog prolaska Zemlje Venerinim meridijanom zbroj je kutne brzine Zemljine revolucije (''ω = 2∙π/A'') i sideričke kutne brzine Venerine vrtnje (''ω_d= 2∙π/P_d''):

Tada za [[Sinodički dan|Sunčev dan]] Venere izlazi - 116.,8 [[dan]]a, a smisao dobivenog negativnog predznaka je u tome što je smjer dnevnog gibanja Sunca na Venerinu obzoru suprotan smjeru na Zemlji. Kada bi promatrač na Veneri gledao u smjeru juga, vidio bi kako Sunce izlazi na desnoj strani obzora (koja je na Zemlji zapad), a zalazi na lijevoj strani obzora (koje je nama istok). Dan na Veneri je oko 2 puta kraći od njezine godine.

[[Venerin prijelaz]] ili Venerin [[Tranzit (astronomija)|tranzit]] je prijelaz Venere ispred [[Sunce|Sunca]] i zakrivanje dijela njegova kruga. Ne događa se svaki put kad se Venera nađe između [[Zemlja|Zemlje]] i Sunca jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4[[Stupanj (kut)|°]], pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska. Pojavljuje se 4 puta u 243 [[godina|godine]] i obično traje po nekoliko [[sat]]i (prijelaz 2012. trajao je 6 sati i 40 [[minuta]]): između prve i druge pojave razmak je 8 godina (s nekoliko dana razlike) između druge i treće pojave razmak je 105.,5 godina, između treće i četvrte opet 8 godina, a do novoga ciklusa treba čekati 121.,5 godina.

Venera je najsjajnije [[nebesko tijelo]] na nebu iza [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a. Iz tog je razloga Venera čovjeku poznata od kada je prvi puta uperio pogled u noćno nebo. Venera je prema svojim osnovnim obilježjima Zemljina sestra blizanka po dimenzijama i masi. Zbog toga su ljudi dugo vremena vjerovali da se ta sličnost odnosi i na druge pojave. Zamišljena je kao Zemlja u mladim, prethistorijskim danima. Suncu je bliža od Zemlje pa zbog toga prima oko dva puta više njegove energije. Ali sjajni oblaci reflektiraju oko tri četvrtine Sunčevog zračenja natrag u svemir, pa se očekivalo da [[temperatura]] na površini Venere nije previše visoka. Vjerovalo se da je sastav atmosfere i površinski pritisak sličan Zemljinom. Zamišljali su je kao mladi svijet pokriven oceanom u kojem buja prethistorijski život. Sve su se te pretpostavke pokazale potpuno krivima. Dugo vremena Venera je ostala tajnovita zbog gustih oblaka koji je prekrivaju. Sve što se na njoj može opaziti je sjajni, potpuno jednolični oblačni pokrov koji skriva površinu planeta od naših pogleda. Tek su prije dvadesetak godina fotografske tehnike snimanja u ultraljubičastom dijelu spektra uspjele pokazati da taj oblačni sloj nije potpuno jednoličan. Prva mjerenja površinske temperature izvedena pomoću velikih [[radio teleskop]]a sa Zemlje dala su toliko velike iznose, oko 400 °C, da su znanstvenici pomislili kako se radi o nekom nepoznatom učinku u Venerinoj [[ionosfera|ionosferi]]. Jednostavno nisu mogli vjerovati da je površinska temperatura na Veneri tako visoka.