Dvorac Odescalchi u Iloku: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 15:
povijesno-stilska razdoblja ovdje ostavljaju traga, od ranoromaničkih, gotičkih
i orijentalno-turskih, preko barokno-klasicističkih i neogotičkih do
arhitekture 20. stoljeća.<ref name="Šćitaroci"> Šćitaroci, M., "Dvorci i perivoji u Slavoniji od Zagreba do Iloka", Zagreb, 1998. str. 172, 175, 178</ref>
== Pitanje vlasništva - knezovi Iločki ili obitelj Odescalchi ==
Redak 31:
njihovih prozorskih otvora. S njegovim
sinom Lovrom, koji vjerojatno nastavlja očeve radove, izumire obiteljska loza
1525. godine kada grad osvajaju Turci i nastupa razdoblje zapuštenosti dvorca.
Teritorij Slavonije,
Redak 43:
akcijama. Ovom gestom nagrađeno je i Livijevo sudjelovanje u obrani Beča za
vrijeme turske opsade 1683. godine. Livio Odescalchi imenovan je srijemskim knezom
s pravom kovanja vlastita novca i pravom dodjele plemićkih titula.
Obitelj Odescalchi vlastelinstvo i dvorac u Iloku posjedovat će dva i pol
stoljeća, točnije do 1944. kada su dvorac i posjed postali državno vlasništvo.
Redak 52:
obnavljan za Livija III. 1839. godine i za Baltazara III 1889. godine. Bitno je
napomenuti da su se svi građevinski zahvati zbivali unutar perimetra vanjskih
zidova srednjovjekovno-renesansne građevine Nikole Iločkog.
== Utvrda i palas Nikole Iločkog ==
Redak 63:
III. Utvrde, koje i danas znatnim dijelom stoje, sastoje se od kružnih kula,
polukula, kvadratnih kula, bastiona, barbakana na ulazu te zidina koje sve to
povezuju.<ref name="Horvat"> Horvat, Z., "Analiza srednjovjekovne faze gradnje dvorca Odescalchi, nekadašnjeg palasa Nikole Iločkog, kralja Bosne", Prilozi instituta za arheologiju, Zagreb, 2002. str. 199</ref>
Ilok je tako s tri strane bio okružen zidinama, dok je četvrtu, zapadnu stranu
zatvarao palas knezova Iločkih, a branila ju je još i velika utvrda – bastion.
Redak 74:
natkrivenog hodnika koji je vjerovatno povezivao palas knezova Iločkih unutar
utvrde i nekadašnji burg na sjeveroistočnom dijelu Iloka, koji je bio uklopljen
unutar novih zidina.<ref name="Horvat"> Horvat, Z., "Zidine i braništa na utvrdama kontinentalne Hrvatske 12.-15. stoljeće", Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam – Prostor, vol.4, no.2 (12), 1996. str. 185</ref>
Ovako utvrđeni Ilok nikako više nije mogao nositi naziv burg, kao u 14.
stoljeću, ali nije bio ni grad jer je naselje bilo smješteno oko utvrde te na
Redak 93:
vjerojatno započela kad i gradnja prvih kvadratnih kula, sredinom 15. stoljeća,
o čemu svjedoče jednake profilacije prozora sa šprljicima na srednoj kvadratnoj
kuli koji se pojavljuju i na samom palasu.
Nažalost, danas nismo u mogućnosti doći do točnog i detaljnog opisa palasa: on
je razrušen prilikom opsade Iloka i oslobađanja od Turaka te nakon 18. stoljeća
Line 112 ⟶ 113:
ovaj dvorac, zajedno s dvokatnim dvorcem u Popovači, predstavlja iznimku u
cijeloj sjevernoj Hrvatskoj. Također, ovaj dvorac jedan je od nekoliko dvoraca
koje za naše prilike možemo imenovati vrlo velikima (površina iznad ).
Sjeverno dvorišno pročelje,
Line 137 ⟶ 138:
turskog doba. Perivoj je bio namijenjen samo kneževskoj obitelji, od 1956.
postaje javni gradski park, a 1973. biva zaštićen kao spomenik parkovne
arhitekture.
== Obnove u 18. stoljeću ==
Line 150 ⟶ 151:
neožbukana. Zbog njihove masivnosti, prozori i vrata novosagrađenih prostorija
bili su okrenuti prema dvorištu i to je novo pročelje bilo ožbukano. Slijedi
izgradnja zapadnog bočnog krila, također u visini tri kata.
Vladimir Marković navodi kako se zapadno krilo ne temelji na promišljenom
arhitektonskom projektu. Njegovom izgradnjom samo je povećan stambeni prostor
Line 206 ⟶ 207:
bočno krilo u širini dvije istočne arkade, čime se šira arkada pozicionira na
sredini. Ta zamisao provedena je u 19. stoljeću kad pročelje postaje dugačko
pet arkadnih otvora.<ref
== Obnove u 19. stoljeću ==
Line 256 ⟶ 257:
fasade. Obnovu vodi Herman Muller, ugledni bečki arhitekt specijaliziran za
podizanje ladanjskih objekata. Koji je bio opseg njegove intervencije teško je
reći.<ref name="Damjanović"> Damjanović, D., "Klasicistička obnova dvorca Odescalchi u Iloku po projektima arhitekta Karla Rösnera 1839. godine", Dvorci i ljetnikovci – Kulturno naslijeđe kao pokretač gospodarskog razvoja, Zagreb, 2006. str. 363</ref>
== Izvori ==
|