Bijeli Hrvati: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 5:
Osim u srednjovjekovnom poljskom gradu [[Krakov]]u, posebno značajna središta Bijelih Hrvata bila su gradovi [[Peremišl]] i [[Galič (Ukrajina)|Galič]] koji su se nalazili u sklopu [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]] pod kontrolom Kijeva. Kijevski vladari imali su s Bijelim Hrvatima stalnu vezu, a pretpostavlja se da su oni prvo istočnoslavensko pleme koje je prihvatilo Kršćanstvo koje su potom širili u [[Kijev]]u preko kijevske kneginje [[Olga, velika kneginja Kijeva|Olge]] koja je službeno prva 955. godine prešla na [[Kršćanstvo]]. Prema nekim stručnjacima kod Bijelih Hrvata se susreće niz kulturoloških odlika karakterističnih za antičko podneblje južne [[Ukrajina|Ukrajine]] na kojima su stoljećima živjeli [[Sarmati]], [[Skiti]] i [[Goti]]. Slične karakteristike se susreću kod [[Tiverci|Tiveraca]] i [[Uliči|Uliča]].
== Povijest ==
Bijeli Hrvati ili ''Belohrvati'' su staroslavensko pleme o kojima vijesti donosi bizantski car i pisac [[Konstantin VII. Porfirogenet]] u svojem djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'', a podudarna svjedočanstva sadržava i ruska izvorna građa. Kraj koji su nastavali nazivao se po njima [[Bijela Hrvatska]]. Ona se do polovice X. stoljeća opsegom i prostorom mijenjala s kretanjem Bijelih Hrvata od istoka, gdje su bili izloženi napadima [[Pečenezi|Pečenega]], prema zapadu, gdje su došli u susjedstvo s [[Franci]]ma. Od njih se odvojio dio [[Hrvati|Hrvata]] i – prema Porfirogenetu, za bizantskog cara [[Heraklije|Heraklija]] – naposljetku je nastanio dio nekadašnje [[Dalmacija (rimska provincija)|rimske provincije Dalmacije]] (današnja [[srednjovjekovna hrvatska država|Hrvatska južno od Save do mora]]). Oni koji su ostali u Bijeloj Hrvatskoj imali su svojega vladara, kojega izvor naziva arhontom. Od kraja VIII. i u IX. stoljeću priznavali su franačku vrhovnu vlast, a u polovici X. stoljeća bili su pod vlašću njemačkog kralja [[Oton I. Veliki|Otona I. Velikoga]]. Tada se spominju, uz [[Velikomoravska Kneževina|Moravljane]] i [[Česi|Čehe]], zajedno sa [[Srbi]]ma i Korutancima ([[karantanija|Karantanci]]), a kako još nisu bili primili [[kršćanstvo]], naziva ih se nekrštenima. Po [[Ugarska|dolasku Mađara]] u njihovo susjedstvo, prekinute su veze s onim suplemenicima koji su se odvojili. Hrvati, koje izvorna svjedočanstva X. stoljeća nazivaju Bijelim Hrvatima, našli su se u drugoj polovici X. stoljeća podijeljeni u sastavu češke, poljske i ruske države. S jačanjem središnje vlasti u njima, brzo su podlegli u procesu asimilacije s dominantnim plemenom. U području [[Krakov]]a spominju se još u drugoj polovici XI. stoljeća.<ref>[http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=7577 HE(LZMK): Bijeli Hrvati]</ref>
== Međunarodna poimanja ==
| |||