Kajkavsko narječje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 13:
Obzirom na izgovor [[jat]]a, ne mogu se razlučiti glavne kajkavske inačice:
 
* većina, tj. 3/5 izgovaraju otvorenozatvoreno e ili ekavski, no taj /e/ nije isti glas kao u štokavskim govorima. Riječ je o glasu koji je nastao iz nazala (ę), a po izgovoru je najsličniji otvorenom e u francuskom i talijanskom jeziku (é). Iako se u hr. ortografiji taj glas obično piše kao e izgovara se njemu sličnim prijelaznim vokalima;
* oko 1/4 imaju poseban izgovor kao dvoglas /'''ie'''/, a tih je najviše u arhaičnoj kajkavici Hrvatskog Zagorja. To je dvoglas koji odgovara (i)jekavskom izgovoru u štokavskim govorima.
* neki stručnjaci za treću inačicu uzimaju ''ikavske'' kajkavce koji jat izgovaraju kao /'''ii'''/, ili su poluikavci pa ga dijelom izgovaraju kao /''ii''/ ili /''ié''/. Danas se takvi ikavski kajkavci nalaze mjestimice u sjevernoj Istri, [[Fužine]], [[Lokve]], uz rijeku Dobru, [[Ozalj]], dio [[Žumberak|Žumberka]], zapadno [[Turopolje]] ([[Horvati]] i [[Donja Zdenčina|Zdenčina]], vidi [[seobe Hrvata iz Pounja u Prekokuplje u 16. st.]]), donja [[Sutla]] iznad [[Zaprešić]]a (Brdovec, Marija Gorica), dijelom [[Slovensko Primorje]] i [[Bela Krajina]] (tzv. ikavska slovenščina), središnje [[Gradišće]] u Austriji, te u Slovačkoj (izbjegli od [[Kostajnica|Kostajnice]]), itd. U doba [[knezovi Zrinski|Zrinski]]h i [[Frankopani|Frankopana]] je slična kajkavska ikavica na prostoru od Istre do Međimurja bila službeni javni govor hrvatske plemićke elite, tj. nesuđeni prethodnik kasnijega književnog standarda. Međutim, drugi drže da su mnogi od tih govora nastali na čakavskoj osnovi ili mješanjem sa čakavskim govorima.