Rana povijest Hrvata: razlika između inačica

Godina je 626. Carski [[Konstantinopol]] je u agoniji. Golema sila [[Perzijanci|Perzijanaca]], [[avari|Avara]] i njihovih saveznika, [[slaveni|Slavena]], sručila se na [[Bospor]]. [[Bizant]]ska je prijestolnica pred padom. Avarski kagan [[Bajan]] želi slomiti srce grčko-rimske kršćanske civilizacije. Konstantinopol znači sve, najveći grad kršćanskoga svijeta i nasljednik [[Stari Rim|Staroga Rima]]. Međutim, Konstaninopol je izdržao.<ref>[http://enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=27977 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Instanbul]: {{citat2|Premda je prošao mnoge teške krize, Istanbul je pobjednički izdržao opsade Avara, Slavena i Perzijanaca (626), Arapa (674–678. i 717–718), Bugara (813., 913. i 924), Rusa (860., 907. i 941), Pečenega i Seldžuka (1090–91).}}</ref> Avari i Slaveni povlače se s Bospora, ali već su desetljećima prije opsade zaposjeli gotovo sve bizantske zapadne posjede. Bizantska vlast u provinciji [[Panonija|Panoniji]] te većini [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmacije]] samo je mrtvo slovo na papiru.<ref name="Avari">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4815 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Avari]: {{citat2|Nakon odlaska Langobarda u Italiju (568), Avari su postali gospodari cijele Panonske nizine, a 582. zauzeli su Srijem. U to doba organizirao se avarsko-slav. plemenski savez, pa Avari zajedno sa Slavenima ratuju protiv Franaka, Bavaraca, Langobarda i Romana u Dalmaciji, a potkraj VI. i u poč. VII. st. Avari obnavljaju borbe s Bizantincima. Od Avara su se najprije oslobodili sudetski Slaveni (623., pod Samom), za njima Karantanci, nakon poraza kraj Carigrada (626) i ostali Slaveni Balkanskoga poluotoka, a 635. i Bugari. Još su dugo Avari uznemirivali Bavarsku i Italiju. Bavarci i Franci ratovali su 12 god. s Avarima, dok ih napokon Karlo Veliki nije potpuno uništio (802).}}</ref> Slaveni, prodirući u malim grupama miješaju se sa starosjediocima na prostorima današnje Hrvatske. Događa se posljedni čin onoga što je [[historiografija|povijesna znanost]] nazvala [[seoba naroda|seobom naroda]].<ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55428 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Seoba naroda] {{citat2|seoba naroda, u užem smislu, historiografski naziv za razdoblje velikih migracija mongolskih, germanskih, slavenskih, sarmatskih i drugih plemena, kojima je bio zahvaćen prednjoazijski, europski i afrički prostor u razdoblju od druge pol. IV. st. do pol. VII. st.}}</ref>

[[Avari]], potkraj VI. stoljeća uspostavljaju kaganat, veliku državu sa središtem u [[Panonska nizina|Panonskoj nizini]]. [[Avarsko Carstvo]] protezalo se od istočnih obronaka Alpa i južne Poljske na sjeveru pa sve do Grčke na jugu.<ref name="Avari"/> Stara rimska [[Salona]] odumire, gubeći ekonomski smisao i svoju nekadašnju važnost. Salonitanski građanski polako se počinju povlačiti u obližnju [[Dioklecijanova palača|palaču cara Dioklecijana]], kompaktnu i dobro utvrđenu.<ref name="Split">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57463 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Split] {{citat2|U nesigurnim vremenima seobe naroda romansko je stanovništvo postupno napustilo Salonu i Aspalathos i početkom VII. st. našlo siguran zaklon unutar Dioklecijanove palače. Time se oblikovala društvena zajednica srednjovjekovnoga grada Splita. Naglašavanjem preseljenja iz Salone u kasnijim se legendama i povijesnim zapisima isticao kontinuitet naseljenosti između Salone i Splita. Iz Salone u Split su bili preneseni posmrtni ostatci salonitanskoga biskupa mučenika sv. Dujma, koji je postao gradskim zaštitnikom.}}</ref> Na izdisajima Salone rodio se grad [[Split]].<ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57463 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Split] {{citat2|U ranom srednjem vijeku svi glavni dijelovi Dioklecijanove palače preuzeli su funkciju novoga grada. Zidine i vrata postali su dio gradskoga obrambenoga sustava; zapadna vrata palače postala su glavni ulaz u grad, iznad kojega je bio otklesan reljef antičke božice pobjede, a na njegovo je mjesto uklesan križ. Dioklecijanov mauzolej bio je pretvoren u katedralu (isprva posvećenu sv. Mariji, potom zaštitniku grada sv. Dujmu), Jupiterov hram postao je krstionica. U njoj je krsni zdenac opločen pločama s pleternim ukrasom i reljefom hrvatskoga vladara na prijestolju, prenesenima iz neke druge građevine. Dijelovi palače, osobito hodnici, bili su pretvoreni u predromaničke crkvice (sv. Martin s cjelovitom oltarnom pregradom, XI. st.; Gospa od zvonika, kraj XI. st.).}}</ref> [[Zadar]], [[Trogir]] i ostali istočnojadranski antički gradovi okruženi su starosjedilačkim i slavenskim naseljima. Stanovništvo je izmiješano, a starosjedioci polako prihvaćaju slavenska vjerovanja, običaje i jezik. Stvoreni su preduvjeti za ono što će se dogoditi gotovo dva stoljeća poslije, nastanak [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske države]].