Drugi svjetski rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
izbacivanje naziva "kvislinške" |
m uklonjena promjena suradnika Kopriva111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika RadioElectrico |
||
Redak 317:
U skladu s Churchillovim strateškim zamislima, zapadni su saveznici [[10. srpnja]] započeli iskrcavanje na [[Sicilija|Siciliju]], što je bio prvi korak prema izbacivanju Italije iz rata. Iako su osovinske snage, pogotovo njemačke, pružale žestok otpor, brzo je postalo jasno da se moraju povući na talijansko kopno. U međuvremenu su svi ti događaji imali utjecaj na fašističke vođe u Rimu, koji su [[21. srpnja]] svrgnuli i uhitili Mussolinija, a nova vlada odmah je započela tajne pregovore o kapitulaciji.
Do kapitulacije je došlo 8. rujna, kada se trebalo dogoditi koordinirano veliko iskrcavanje kod [[Salerno|Salerna]]. No, njemačke snage pod komandom [[Albert Kesselring|feldmaršala Kesselringa]] pokazale su se kao vrlo vješte, kako u obrani od zapadnih saveznika, tako i u brzom stavljanju Italije pod okupaciju. Mussolini je oslobođen akcijom njemačkih komandosa i postavljen na čelo kvislinške [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanske Socijalne Republike]]. U međuvremenu su Nijemci, vješto koristeći planinski teren, zadržavali saveznički prodor prema Rimu te postupno stvorili gotovo nesavladivu obrambenu liniju čiji je centar bio [[Monte Cassino]]. Oko tog mjesta mjesecima će se voditi krvave borbe.
Kapitulacija Italije imala je ozbiljne posljedice i na Balkanu. Dok je britanski pokušaj da iskoriste kapitulaciju talijanskog garnizona i na brzinu osvoje [[Dodekanez]] završio katastrofom, u Grčkoj i Jugoslaviji partizanima su pale u ruke velike količine oružja i opreme. Pogotovo je to imalo veliki utjecaj na Jugoslaviju, gdje se partizanska vojska i s njom povezan politički pokret nametnula kao glavni čimbenik u budućem poratnom uređenju zemlje.
| |||