Razlika između inačica stranice »Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije«

m
uklonjena promjena suradnika Kopriva111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika CommonsDelinker
m (izbacivanje nazva "kvislinške")
m (uklonjena promjena suradnika Kopriva111 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika CommonsDelinker)
{{citat|U usporedbi s partizanima, njemački vojnik je slabije obučen za vođenje borbe u planinama i često nije dorastao fanatično borbenim partizanima, koji su potpuno srasli sa zemljištem, a pored toga imaju i podršku stanovništva. Teškoće na jugoslavenskom ratištu, posebno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji, ravne su teškoćama na istočnom i afričkom bojištu, a veliko prostranstvo i pošumljenost terena predstavlja izuzetne teškoće.<ref>[http://www.znaci.net/00001/46_77.htm ]</ref>|[[Edmund Glaise von Horstenau]]}}
 
SnageOkupacijske i [[sile OsovineKvisling|Sila Osovinekvislinške]] snage su bile itekako svjesne partizanske prijetnje, protiv koje su poduzimali energične akcije čišćenja i čitave kampanje. One su u kasnijoj jugoslavenskoj historiografiji zabilježene kao [[Sedam ofenziva|Sedam neprijateljskih ofenziva]]:
 
*[[Prva neprijateljska ofenziva]] bila je kampanja pokrenuta u jesen 1941. protiv "[[Užička Republika|Užičke Republike]]", područja pod nadzorom partizana u zapadnoj Srbiji.<ref name="Vojska.net">{{cite web|url=http://www.vojska.net/eng/world-war-2/battles-and-operations/|title=Battles & Campaigns during World War 2 in Yugoslavia|publisher=Vojska.net|accessdate=26 December 2011}}</ref> U studenom 1941. [[Treći Reich|njemačke]] postrojbe slomile su otpor i zaposjele područje te se većina partizana povukla prema [[Bosna|Bosni]] i [[Sandžak]]u.<ref>[[#Roberts 1973|Roberts(1973)]], str.37</ref> Tijekom ove ofenzive slaba suradnja partizana i četnika u Srbiji je potpuno prestala te se razvila u otvoreni sukob.<ref>[[#Tomasevich 1975|Tomasevich (1975)]], str. 151–155</ref>
Početkom 1945. NOVJ je brojio 800.000 boraca<ref name=perica/> te je uz pomoć Bugara i Crvene armije probila Srijemsku bojišnicu. Sarajevo je zauzeto početkom travnja, dok je NOVJ ušao u Zagreb 8. svibnja 1945. Nakon ogorčenih borbi oko [[Rijeka|Rijeke]] i prolaska kroz [[Istra|Istru]], partizani su ušli u [[Trst]] dva dana prije angloamerikanaca.<ref>[[#Roberts_1973|Roberts (1973)]], str.319</ref>
 
[[Bitka kod Poljane]], često nazivana "posljednjom bitkom Drugog svjetskog rata u Europi", bio je sukob sa snagama [[sile Osovine|osovinskimWehrmacht]]a snagamai kvislinškim postrojbama blizu [[Prevalje|Prevalja]] u [[Koruška|Koruškoj]] između 14. i [[15. svibnja]] 1945. [[Bitka za Odžak|Posljednji džep otpora]] oko [[Odžak]]a u [[Bosanska Posavina|Bosanskoj Posavini]] s oko 450 vojnika slomljen je tek [[25. svibnja]].<ref>[http://www.posavski-vremeplov.com/suzna-dolina/zadnja-bitka/ posavski-vremeplov.com, Bitka za Odžak]</ref>
 
== Rodovi ==
Postojale su razlike u ponašanju partizanskih postrojbi. Primjerice, u [[Ajdovščina|Ajdovščini]] slovenski partizani i lokalna posada Austrijanaca u [[Wehrmacht]]u dogovorili su prekid vatre i razoružavanje njemačke posade u završnim danima rata. Kad su partizani iz drugih dijelova Jugoslavije ušli u selo, nenaoružani Austrijanci su hladnokvrno strijeljani, što je prouzročilo negodovanje slovenskih partizana.{{fact}}
 
Iako partizani nisu imali službenu politiku masovnog ubojstva (za razliku od četnika, nacista i ustaša), dogodile su se brojne likvidacije ratnih zarobljenika. Primjerice, [[Mornarica NDH|mornari]] i [[Hrvatske oružane snage|vojnici NDH]] te [[Kriegsmarine|njemački mornari]] koji su se predali ukrcani su na brod u Puli te odvedeni do otočića [[Jakljan]] kraj Dubrovnika, gdje je svih 214 zarobljenika strijeljano.<ref name="jakljan"/> Tajna masovna grobnica je otkrivena tek 2013.<ref name="jakljan">{{Citiranje www|naslov = Strava na Jakljanu: Dječica godinama ljetovala tik uz masovnu grobnicu! |url = http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/204069/Default.aspx |autor = Stanislav Soldo |autorlink = |prezime = Soldo|ime =Stanislav |koautori = |urednik =|izdavač = Slobodna Dalmacija|format = |rad = |stranice = |dan = 4. |mjesec = ožujka|godina = 2013.|preuzeto = 4. ožujka 2013.|arhivurl =|arhivdatum =|citat = }}</ref> [[Vladimir Žerjavić|Žerjavić]] je izračunao da je ukupno 60.000 [[Kvisling|kvislinških]] snaga i [[Kolaboracija|kolaboracionista]] s područja NDH (iz Hrvatske, BiH te Srijema) – što znači pripadnika [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]], Domobranstva i posebnih [[Domobranske dobrovoljačke postrojbe|muslimanskih jedinica]] – ubijeno u svibnju 1945. i nakon toga.<ref name="knjiga"/> Od tih 60.000 gotovo 50.000 ih je ubijeno kod [[Bleiburg]]a i na [[Križni put (1945.)|Križnom putu]], a oko 10.000 u vezi s događajima kod [[Viktring]]a.<ref name="knjiga">[http://globus.jutarnji.hr/zivot/knjiga-koje-se-boje-i-crveni-i-crni Istina o Bleiburgu:Knjiga koje se boje i crveni i crni, prikaz poglavlja "Posljednji dani oružanih snaga NDH" knjige "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945." Joze Tomasevicha, Globus]</ref> S druge strane, taj broj je samo mali dio od ukupno oko 900.000 civilnih i vojnih žrtava tijekom okupacije.<ref>[[#Tomasevich 2001|Tomasevich (2001)]], str.737</ref>
 
Partizanski zločini bili su [[tabu]] tema u [[SFRJ]] do kraja 1980-ih, kad su se kao rezultat višedesetljetne šutnje pojavile razne manipulacije brojkama, poput broja stradalih na Križnom putu ili Bleiburgu.<ref name=macdonald>{{cite book|last=MacDonald|first=David B.|title=Balkan Holocausts?: Serbian and Croatian Victim Centred Propaganda and the War in Yugoslavia|publisher=Manchester University Press|year=2002| isbn=0-7190-6467-8}}</ref> Kao posljedica, danas postoje brojni navodi o pojedinim partizanskim zločinima počinjenim za vrijeme ili nakon Drugog svjetskoga rata. Međutim, oko brojnih navoda i danas u društvu postoje velika neslaganja, budući da se i suvremeni povjesničari ne slažu oko počinitelja, naravi pojedinih zločina i posebno oko broja žrtava. Prva isprika za partizanske zločine do sada dogodila se 5. listopada 2013., prilikom obljetnice ustroja [[XI. dalmatinska brigada|XI. dalmatinske brigade]]. Krešimir Sršen, predsjednik Zajednice antifašističkih boraca i antifašista [[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinske županije]], zatražio je oprost za zločin koji je postrojba počinila u [[Vrgorac|Vrgorcu]].<ref name="sršen">[http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/223613/Default.aspx ''Čelnik antifašista Sršen zatražio oprost zbog partizanskih zločina; Fra Stojić: Nakon toliko godina nešto promrmljaše,''] Mate Primorac, [[Slobodna Dalmacija]], 5. listopada 2013.{{citat|Pri oslobađanju Vrgorca partizani su pobili 32 nevinih ljudi, zbog toga od njihovih obitelji tražim oprost za taj zločin|Krešimir Sršen}}</ref>
16.845

uređivanja