Hrvati u Portugalu: razlika između inačica

Značaj ove zajednice je porastao 1861. dolaskom obitelji Novak s [[Hvar]]a koji su u Portugalu 1890. pokrenuli [[ribarska industrija|ribarsku industriju]] u Portugalu. Pokrenuli su nekoliko baza za [[usoljavanje srdela|soljenje]] [[srdela]]. Imali su baze u [[Lagos (Portugal)|Lagosu]], [[Olhao|Olhau]], [[Sines]]u, [[Portimao|Portimau]] te u Španjolskoj u [[Ayamonte]]u ([[Isla Cristina]]). Posao je cvao diljem Sredozemlja. Za svoju su industriju imali i prateću [[trgovačka mornarica|trgovačku mornaricu]] koja im je služila za izvoz njihove [[soljenje ribe|soljene ribe]]. Izbijanjem prvog svjetskog rata bili su prisiljeni stati s proizvodnjom, budući da su kao austrijski državljani tretirani kao neprijateljski. Neki članovi obitelji su iselili u Španjolsku gdje su nastavili s radom. Nakon rata preostali članovi su obnovili proizvodnju ribljih proizvoda, no ovog su puta proizvodili riblje filete i tune u maslinovu ulju. Radili su u Olhau i Lagosu, a poslije su otvorili još tvornice u [[Setubal]]u i [[Vila Real de Santo Antonio|Vili Realu de Santo Antonio]]. Posao je cvao do [[Velika gospodarska kriza|velike svjetske krize]] 1930-ih, kad su propale neke portugalske banke, a uskoro i njihove tvornice. <ref name="Prilozi">Luka Dančević: Pola stoljeća aktivnosti Hvarana u ribarskoj industriji Portugala, Prilozi povjesti otoka Hvara V, sv. 18 (ur. [[Marin Zaninović]] i [[Nikša Petrić]]), Centar za zaštitu kulturne baštine, Hvar, 1978., str. 116.-120.</ref>