Vojska Republike Srpske: razlika između inačica

Za ostvarenje [[Velika Srbija|svojih ciljeva]], JNA je od 1991. do ožujka 1992., postupno prebacivala svoje snage iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Zadnja postrojba JNA, koja je napustila Hrvatsku je 9. Korpus (kninski), koji je razmješten u zapadnu Bosnu. U Bosni i Hercegovini su se kroz 1991. godinu potajno počele naoružavati buduće sukobljene strane. Najveću prednost u naoružanju su imali [[bosanski Srbi]], koji su se mogli oslanjati na JNA, koja je početkom 1992. godine u BiH raspolagala s 83.000 vojnika, 460 – 500 tenkova, 400 – 420 oklopnih vozila i 950 – 1.000 topova. S druge strane, hrvatska i muslimanskabosnjacka strana su u pogledu MTS-a bili u znatno inferiornom položaju naspram srpskoj strani, te su se mogli uzdati samo u vlastitu snalažljivost, kao i u pomoć Republike Hrvatske.

Valja imati na umu da je [[Vijeće sigurnosti]] Ujedinjenih naroda, 24. rujna. 1991. godine, izglasalo Rezoluciju kojom se uveo [[Embargo na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u Jugoslaviju|embargo na uvoz oružja u bivšu Jugoslaviju]], za tu Rezoluciju se posebno zalagao tadašnji ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lončar. Uz njega se također zdušno zalagala i [[Velika Britanija tijekom raspada Jugoslavije|britanska diplomacija]], što nedvojbeno svjedoči o favoriziranju agresora naspram napadnutih strana. Još jedan dodatni problem je predstavljalo oduzimanje oružja [[Teritorijalna obrana|Teritorijalnoj obrani]], kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Naime, na temelju zapovijedi SSNO-a i Predsjedništva [[SRBiH]] od 19. listopada 1990. godine, cjelokupno oružje TO-a SRBiH je povučeno u skladišta JNA, što je znatno otežalo obrambene mogućnosti Hrvata i MuslimanaBosnjaka na početku rata.