Pokrštenje Hrvata: razlika između inačica

Prve pouzdane vijesti o prvim dodirima [[Hrvat]]a s [[kršćanstvo|kršćanstvom]] nalaze se u papinskim izvorima. Papa [[Grgur Veliki]] (590.–604.) zabilježio je i [[dolazak Hrvata]]. Godine 600. je pisao nadbiskupu [[salona|Salone]] Maksimu da je »zbunjen izravnom opasnošću koja prijeti od slavenskih naroda, zato što je preko istarskoga prijelaza počeo ulaziti u Italiju«. Ti Slaveni vjerojatno su bili Hrvati koji su se potkraj VI. i poč. VII. stoljeća selili iz dotadašnjega boravišta u [[Bijela Hrvatska|Bijeloj Hrvatskoj]] prema Jadranu. Prema ''Liber pontificalis'' papa [[Ivan IV., papa|Ivan IV. Dalmatinac]] (640.–642.) poslao je opata Martina da u Istri i [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmaciji]] otkupi zarobljene kršćane i kosti kršćanskih mučenika, koje su držali pogani. Nakon prolaska krajevima što su ih nedugo prije bili zaposjeli Hrvati, Martin se u Rim vratio s kostima ilirskih mučenika iz doba [[Dioklecijan]]ovih progona. Posmrtne ostatke mučenika [[Sveti Anastazije|Anastazija (Staša)]], [[sveti Dujam|Dujma]], [[Sveti Mauro|Maura]], [[Sveti Venancije|Venancija]] i drugih, Ivan IV. dao je pohraniti u oratoriju uz krstionicu [[Bazilika sv. Ivana Lateranskog|lateranske bazilike]] u Rimu, o čem svjedoči veliki mozaik s njihovim likovima, koji je dao podignuti njegov nasljednik [[Teodor I.]] (642.–649.).<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28076 Ivan IV.] {{citat2|Ivan IV., papa od 640. do 642 (Salona, oko 580 – Rim, 12. X. 642). Osudio je monoteletizam (641). Prema navodima Tome Arhiđakona, poslao je opata Martina da od Slavena u Dalmaciji i Istri otkupi zarobljene Romane. Na povratku je Martin donio u Rim moći mučenikâ Venancija i Dujma. Prvi je uspostavio vezu Hrvata sa Svetom Stolicom.}}</ref><ref>Istarska enciklopedija (LZMK) - [http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1267 Ivan IV.] {{citat2|Ivan IV., papa (? – ?, 642). Podrijetlom Dalmatinac. Kao papa (640–642) poslao je opata → Martina s puno novca u Istru i Dalmaciju da otkupljuje zarobljenike »koje su pogani zarobili« i za njih, prema tadašnjem običaju, tražili novac. Dao je u Rim dopremiti moći 11 istar. i dalm. mučenika, koje je pohranio u oratoriju sv. Venancija u krstionici lateranske bazilike. Kad je 1962. otvoren sarkofag, ustanovljeno je da su u Rim preneseni samo manji dijelovi svetačkih tijela, tj. da je glavnina ostala u Istri i Dalmaciji. Martinov otkup zarobljenika prvi je nedvosmisleni dokaz trajne prisutnosti Slavena u Istri.}}</ref>