Zapadni dijalekt: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 24:
Neki hrvatski govori (npr. govori moliških Hrvata, Bošnjaka u Donjoj Rami, kao i idiomi brojnih čakavaca) karakterizirani su promjenom ra u re pa imaju primjere tipa krest, rest, rebac ili repac "vrabac". Rest npr. dolazi u Primorskom Dolcu sjeverno od Kaštela, u Sinju (Čekaj, magere, dok trava nareste), u Otoku, a i rebac je dobro zastupljeno u govorima Dalmatinske zagore. Krast dolazi na dalmatinskom kopnu (Makarsko primorje, Klis, Nin, Imotski, Opuzen itd.), u većem dijelu Rame, u Hercegovini i jugozapadnoj Bosni, u Derventi, Lici i u senjskom zaleđu. Sjevernije u Bosni i u bačkih Bunjevaca e se obično javlja samo u vrebac.
Primjeri tipa greb i greblje također su dobro potvrđeni. Npr. u Otoku kod Sinja zabilježeno je Jednon nogon u grebu, a i u Imotskoj krajini i Bekiji svagdje je greb, u Sinju dubletno grop ili grep. Osim u tih štokavaca, prijelaz ro u re jače je ili slabije zastupljen i u jugoistočnih čakavaca, također u još nekih štokavaca, osobito u zapadnoj Hercegovini.
[[Datoteka:Historical_shtokavian_ikavian.png|thumb|250px|Povijesni raspored zapadnoštokavskih ikavskih iz kojih je nastao zapadni dijalekt. <br>
Po Liscu; to su 4 dijalekta 2 štakavska (Cetinsko-Biokovski i Zapadnohumski) i 2 šćakavska(Makarski i Livanjsko-vrbaski). Lužetić Livanjsko-vrbaski djeli na 2, odnosno dodaje 3. šćakavski dijalekt, koji se nalazio na području današnje sjeverozapadne BiH.<br> Zapadna je granica prema šćakavštini bila prilično "mutna", odnosno pojedine čakavske isoglose su ulazile duboko u zapadnu štokavštinu.<br>
Makarskoprimorski se tako nekada i svrstava u (južno)čakavske govore/dijalekt, a na temelju količine čakavizama se i štakavski dijalekti djele na 2.
Zapadnohumski se dijeli na dva poddijalekta <br> *sjeverni(iz kojega su današnji Bunjevci, okolica Mostara, kojima 1.l.j. završava na -o)<br> *južni (iz kojega su današnji Molišani, a i pretci JZ istarskog dijalekta, okolica Ljubuškog kojima 1.l.j. završava na -a)]] Vokalne redukcije u Dalmatinskoj zagori vrlo su česte. Npr. reducira se i u Gali u Cetinskoj krajini, u Otoku, u Lovreću i Rašćanima u Imotskoj krajini ili u Badnju kod Drniša (govedna). Vokal e reducira se u Brnazama (Loš jon se piše), u Lovreću (Ka te klepnen, sve š zvizde pobrojit) ili u Sinju (vrteno). O se reducira u Gali u Cetinskoj krajini, u Brnazama, u Otoku (Bićeš mirnija nek teletija majka) ili u Kotezima kod Vrgorca (vaki). Primjere redukcije u nalazimo rijetko (npr. u Sinju), a češće primjere redukcije a, npr. u Runoviću (Iđen kud me noge nose) ili u Badnju kod Drniša (Merika). Takve vokalne redukcije česte su osobito u sjevernijim bosanskim predjelima, a i u Rami dolazi npr. slobođenje "oslobođenje" itd. Među moliškim Hrvatima javlja se reduciranje ili otpadanje starih kratkih dočetnih vokala.
Također se vokali često zamjenjuju: npr. prijetelj (Badanj), džigarica (Imotska krajina), općena "općina" (Perković), večara (Jabuka kod Sinja), livoda (Sebišina kod Imotskog), pulicija (Imotska krajina), zabiližit "zabilježiti" (Imotska krajina) itd. Takvih primjera ima mnogo i izvan Dalmatinske zagore, npr. u okolici Dervente večara, rašeto, panediljak, subata, na području Rame dosadišnji, dimljičar, livoda, čorapa, katulik i sl.
| |||