Bosanskohercegovački Hrvati u Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji: razlika između inačica

U Bosni i Hercegovini je [[1881.]] godine uspostavljena redovna crkvena organizacija. Za [[Vrhbosanska nadbiskupija|nadbiskupa vrhbosanskog]] postavljen je [[Josip Stadler]]. Ukinuta su oba apostolska vikarijata: [[Bosna (regija)|bosanski]] i [[Hercegovina|hercegovački]], kao i misijski oblici djelovanja, umjesto kojih su uspostavljene tri [[biskupija|biskupije]]: [[Vrhbosanska nadbiskupija]] sa sjedištem u [[Sarajevo|Sarajevu]], te [[Banjalučka biskupija|Banjalučka]] i [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarska biskupija]]. [[Josip Stadler|Stadlerovim]] dolaskom za [[nadbiskup]]a pokrenute su novine "Vrhbosna" i "Hrvatski dnevnik". Nadbiskup je podupirao rad brojnih dobrotvornih institucija, među kojima i sirotišta, te izgradio biskupijski dvor i [[katedrala|katedralu]] u [[Sarajevo|Sarajevu]].

 

Valja posebno istaknuti značenje prvih hrvatskih novina na tlu Bosne i Hercegovine što ih je pokrenuo i uređivao [[Franjo Milićević]] sa svojim suradnicima, a to su: "Hercegovački bosiljak" ([[1883.]]), "Novi hercegovački bosiljak" ([[1884.]]), "Glas Hercegovca" ([[1885.]]). Krajem devedesetih godina [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] franjevci su u Mostaru pokrenuli novi list - "Osvit", u kojem su zastupljene političke ideje [[Stranka prava|pravaša]] [[Josip Frank|Josipa Franka]]. Kao temeljnu odrednicu svoga programa, list je uzeo [[Hrvatsko državno pravo|prirodno, povijesno i narodno pravo]] Hrvata u Bosni i Hercegovini na sjedinjenje sa [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Banskom Hrvatskom]] i ostalim hrvatskim zemljama.