Wikipedija

Vasilij Kandinski: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 16:
|djela = ''[[Plavi jahač]]''<br>''Na bijelom II''<br>''[[Kompozicija X (Kandinski)|Kompozicija X]]''
}}
'''Vasilij Vasiljevič Kandinski''' ([[Ruski jezik|ruski]] ''Василий Васильевич Кандинский'', [[Moskva]], [[16. prosinca]] [[1866]]. - [[Neuilly-sur-Seine]], [[13. prosinca]] [[1944]].) bio je [[Rusija|ruski]] slikar. Jedan od najvažnijihvažnijih slikara [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] uz [[Pablo Picasso|Picassa]]. Bio je vođa ekspresionističke skupine iz [[München]]a koja je dobila ime po njegovoj slici ''[[Der Blaue Reiter]]'' („Plavi jahač”).
[[Datoteka:A Riding Amazon.jpg|mini|lijevo|<center>''Amazonka na konju'', 1911., ulje na staklu, 16 × 13 cm, Državni muzej Azerbajdžana, [[Baku]]]]
==Biografija==
 
===Rani život===
Kandinsky je rođen u imućnoj obitelji trgovaca čajem, koja se ubrzo nakon njegovog rođenja preselila u Odesu. Otac, Wassily Kandinski senior, bio je porijeklom iz Sibira, majka Lydia Ticheeva iz [[Moskva|Moskve]]. Roditelji su se rastali [[1871]]. i Wassily je odrastao kod majčine sestre, Elizabethe Ticheeve. Za vrijeme školovanje je pohađao i školu slikanja. Nakon mature [[1885]]. je studirao pravo, ekonomiju i etnologiju na Univerzitetu Lomonossov. Za vrijeme studija je slikao i posjećivao izložbe. Nakon što je [[1895]]. posjetio izložbu francuskih [[Impresionizam|impresionista]], Kandinski je odlučio postati slikar. Kandinski se nakon te odluke odselio u [[München]], gdje je studirao na renomiranoj privatnoj školi slikarstva [[Anton Azbé|Antona Azbé]]. U to vrijeme München još nije bio centar evropske slikarske umjetnosti, u njega se preobrazio tek desetljeće kasnije šta je bila i zasluga Kandinskog. Odlučio se za München iz drugih razloga, govorio je njemački i očekivao lako stupiti u kontakt sa ruskim egzilantima. Tako je već na Akademiji upoznao [[Alexej von Jawlensky|Jawlenskog]] i [[Marianne von Werefkin]]. Ali Kandinskijeva je želja bila upisati se na Likovnu akademiju [[Franz von Stuck|Stucksa]]. U drugom navratu je položio prijemni ispit i upisao se na Akademiju. Nakon kratkog vremena je primjetio da kod Stucksa ništa od onoga može naučiti šta je želio. Već nakon godinu dana je napustio Akademiju i osnovao sa istomišljenim umjetnicima [[Waldemar Hecker]], [[Wilhelm Hüsgen]] i [[Rolf Niczky]] umjetničku grupu Phalanx.
[[Datoteka:Kandinsky, Poster of Phalanx, 1901.jpg|mini|Phalanx]]
[[Datoteka:Kandinsky-Blue Rider.jpg|mini|lijevo<centar>|Der Blaue Reiter, 1903.]]
 
== Phalanx i Gabriele Münter ==
Vaslij Kandinski rođen je [[16. prosinca]] [[1866]]. u [[Moskva|Moskvi]]. Na moskovskom sveučilištu je studirao pravo i političku ekonomiju, no nakon što je [[1895]]. posjetio izložbu francuskih [[Impresionizam|impresionista]], Kandinski je odlučio postati slikar. Kandinski se nakon te odluke seli u [[München]], gdje je studirao impersionističku boju i [[art noveau]] od [[1896]]. do [[1900]]. Za studija surađivao je sa umjetnicima kao što su [[Anton Azbé]] i [[Franz von Stuck]]. Njegova početna djela, uglavnom stvarana u duhu [[naturalizam|naturalizma]], pokazivala su njegov interes i fantaziju.
Phalanx nije bio samo umjetnička grupa već i slikarska škola. Tamo je upoznao svoju kasniju partnericu [[Gabriele Münter]]. Iako je u Rusiji bio oženjen zaručio se [[1903]]. sa Gabrielom Münter. Cijelu su godinu proveli u putovanjima [[Italija|Italijom]], [[Nizozemska|Nizozemskom]], sjevernom [[Afrika|Afrikom]] i osim toga u Rusiji. [[1906]]. -[[ 1907]].su boravili u [[Francuska|Francuskoj]], u gradu Sévres u blizini [[Pariz|Pariza]]. „Za vrijeme našeg boravka u Francuskoj se Kandinsky nije interesirao ni za [[Henri Matisse|Matissea]], ni za [[Picasso|Picassa]] ili nekog od drugih velikih slikara.“<ref> Clelia Segieth, Etta und Otto Stangll, Galeristen-Sammler-Museumsgründer, Köln 2000, S. 158</ref>
Nakon povratka u München 1908. su se Wassily Kandinsky i Gabriele Münter preselili u južni Tirol gdje su slikali u postimpresionističkom stilu.
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1903 - Gabriele Munter painting.jpg|mini|Gabriele Münter beim Malen in Kallmünz, 1903.]]
 
== Murnau i Minhenska krug ==
U periodu nakon završetka studija pa do [[1910]]., Kandinski je puno putovao. Najznačajniji od tih puteva bio je onaj u [[Pariz]] [[1909]]. Na tom je putu Kandinski došao u dodira sa umjetnošću [[Paul Gauguin|Paula Gauguina]], [[postimpresionizam|postimpresionizma]] i [[fovizam|fovizma]]. Pod utjecajem navedenih, njegova djela postajala su koloristički jača i više neuredna. Uz ovo, počeo je razvijati vlastite misli o jačini čiste boje i neprezentacijskoj slici.
U daljnjem razvoju umjetnosti Kandinskog je Murnau am Staffelsee igrao važnu ulogu.Tamo su nastali djela u zajedničkom radu sa Mariannom von Werefkin i Alexejom Jawlenskim. „Pod stilističkim i tehničkim utjecajem ovih dvaju umjetnika su Wassily Kandinski i Gabriele Münter ubrzo napustili naturalističko i postimpresionističko slikanje te se sve više okretali abstrahiranju, tzv. esenciranju.“<ref>Johannes Eichner: Kandinsky und Gabriele Münter. Von Ursprüngen moderner Kunst, München 1957, S. 89</ref>.
Kandinsky je iste godine upoznao [[Rudolf Steiner|Rudolfa Steinera]] čija je [[Teozofija|teozofija]] i [[Antropozofija|antropozofija]] utjecala na njega i inspirirala ga u kasnijim djelima.<ref>Becker, Kurt E.: Anthroposophie. Revolution von innen, Leitlinien im Denken Rudolf Steiners. Fischer, Frankfurt am Main 1984, ISBN 3-596-23336-4, S. 73</ref>
 
Moguće ja da se nakon zajedno provedenog vremena u Murnau odnos između dvaju parova nešto poremetio; na Božić [[1908]]. su Werefkin, Jawlensky, [[Adolf Erbslöh]] i [[Oscar Wittenstein]] došli na ideju osnavati Neue Künstlervereinigung München - Minhenski krug. Kandinsky i Münter nisu bili prisutni.<ref> Annegret Hoberg, Titia Hoffmeister, Karl-Heinz Meißner: Anthologie. In Ausst. Kat.: Der Blaue Reiter und das Neue Bild, Von der „Neuen Künstlervereinigung München“ zum „Blauen Reiter“, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München 1999, S. 29</ref>.
===Rad u Njemačkoj i prelazak na apstraktnu umjetnost===
To je Kandinskog još godinu kasnije smetalo zbog čega je i oklijevao preuzeti ponuđeno mjesto predsjedavajućeg.<ref>Klaus Lankheit (Hrsg.): Wassily Kandinsky/Franz Marc, Briefwechsel, München 1983, S. 29</ref>
[[Datoteka:Fugue.JPG|mini|lijevo|<center>[[Vasilij Kandinski]], ''[[Fuga]]'', 1914., ulje na platnu, 129.5 × 129.5 cm, [[Basel]]]]
Zbog razilaženja u mišljenju sa [[Charles – Johann Palmié|Charlesom Johannom Palmié]] je Kandinsky uveo tzv. „Četiri kvadratna metra klausulu“ <ref> Wortlaut: „Jedes ordentliche Mitglied das Recht zwei Werke jury-frei auszustellen, sofern diese die Fläche von 4 qm (2 mal 2 m) nicht übersteigen …“ Vgl. Annegret Hoberg, Titia Hoffmeister, Karl-Heinz Meißner: Anthologie. In Ausst. Kat.: Der Blaue Reiter und das Neue Bild, Von der „Neuen Künstlervereinigung München“ zum „Blauen Reiter“, Städtische Galerie im Lenbachhaus, München 1999, S. 31</ref> po kojoj svaki član ima pravo izložiti dva djela, bez odluke žirija, ako nisu veća od 2 x 2m (4qm). [[10]]. [[svibanj|svibnja]] [[1909]]. je Minhenski krug upisan u registar udruga grada Münchena. Njegov je cilj bio „organizirati umjetničke izložbe diljem Njemačke te i u inozemstvu“. Minhenska krug je organizirao u to vrijeme tri izložbe u galeriji Heinrich Thannhauser u Münchenu.
Kandinski je [[1909]]., još za vrijeme studija, pomogao u osnivanju NUA-e (Nove umjetničke asocijacije) u [[München]]u.
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1908 - Murnau Top of the Johannisstrasse.jpg|mini|Johannisstrasse, Murnau, 1908.]]
Godine [[1910]]., Kandinski je vodenim bojama naslikao svoju prvu apstraktnu sliku, te je počeo formurilati svoje važno teoretsko djelo, ''O spiritualnom u umjetnosti'', koje je prvi put izdano na njemačkom [[1912]]. U tom djelu, istraživao je fiziološke učinke boje i napravio je usporedbe između slikarstva i glazbe.
== Plavi jahač ==
Sve češće je dolazilo do konflikta između članova Minhenskog kruga, posebno oko Kandiskijevih apstraktnih slika, članovi su zahtjevali od Kandinskog da izlaže „razumljiva djela“. Na ljeto [[1911]]. je Kandinsky naslikao legendarnu apstraktnu sliku „Das jüngste Gericht/Komposition V“ od 5 qm veličine čime je povrijedio 4 qm klausulu.<ref>Bernd Fäthke: Marianne Werefkin, München 2001, S. 178</ref>
Pošto su Marc i Kandinsky već par mjeseci ranije odlučili stupiti iz Minhenskog kruga je Kandinsky iskoristio aktualnu situaciju i hineći protest<ref> Annegret Hoberg: Franz und Maria Marc, München 2004, S. 72</ref> istupio iz Minhenskog kruga i sa njim, [[Franz Marc]], [[Alfred Kubin]] i Gabriele Münter. 20 godina kasnije je Kandinsky rekao: „Marc i ja smo slutili svađu prije nego se dogodila i zbog toga pripremili drugu izložbu“<ref> Wassily Kandinsky: Unsre Freundschaft. Erinnerungen an Franz Marc. In: Klaus Lankheit: Franz Marc im Urteil seiner Zeit, Texte und Perspektiven, Köln 1960, S. 48</ref>
Kandinsky je pisao Galki Scheyer koja je bila predstavnica „Plave četvorice“ u Americi: „ Pišem vam na papiru Minhenskog kruga čiji sam predsjedavajući bio 2-3 godine. Moja je aktivnost bila završena“ lijepom svađicom“ koja je kao posljedicu imala osnivanje „Plavog jahača“. Stara vremena! Minhenski krug je osnovan [[1908]]., a krajem [[1911]]. sam istupio iz njega. Odmah nakon toga sam sa Franzom Marcom organizirao izložbu „Plavog jahača“ u galeriji Tannhauser. Naše dvorane su bile u blizini dvorana u kojima je izlagao Minhenski krug. To je bila senzacija. Pošto sam pravromeno naslutio svađu pripremio sam bogat materijal za izložbu. Obje izložbe su održane istovremeno. Na stolovima Tannhauser Galerije su ležali prvi egzemplari „Duhovnog u umjetnosti“. Osveta je bila slatka!“<ref> Dieser zweiseitige Brief ist im vollen Wortlaut mit der handschriftlichen Unterzeichnung Kandinskys publiziert bei: Bernd Fäthke, Alexej Jawlensky: Köpfe radiert und gemalt, Die Wiesbadener Jahre, Galerie Draheim, Wiesbaden 2012, S. 56 ff., Abb. 54 und 55. ISBN 978-3-00-037815-7</ref>
Iste je godine izašla Kandinskijeva publikacija „ O duhovnom u umjetnosti, posebno u slikarstvu“ koja je bila preteča knjige „Temeljni problemi slikarstva. Knjiga za umjetnike i učenike“ <ref>Rudolf Czapek: Grundprobleme der Malerei, Ein Buch für Künstler und Lernende, Leipzig 1908</ref> To je knjiga Werefkinovog i Jawlenskog učenika Rudolfa Czapeka. Kandinsky je poznavao Czapekovo djela, ali je zanimljivo da ga nije nijednom citirao. Postoje zbunjujuće sličnosti između ovih dviju knjiga<ref> Bernd Fäthke: Jawlensky und seine Weggefährten in neuem Licht, München 2004, S. 109</ref>
Almanah „Plavi jahač“ je izašao u svibnju [[1912]]., drugo izdanje je sa predgovorom Franz Marca izašlo 1914.<ref> Der Blaue Reiter. Vorwort zur zweiten Auflage, zeno.org, abgerufen am 9. April 2011</ref>
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1908 - Autumn in Murnau.jpg|mini|Herbst in Murnau, 1909.]]
 
== Povratak u Rusiju ==
Godine [[1911]]., Kandinski zajedno sa [[Franz Marc|Franzom Marcom]] osniva [[ekspresionizam|ekspresionističku]] umjetničku družinu ''[[Der Blaue Reiter]]'' (''Plavi jahač''), koja je dobila ime zbog Kandinskijeve ljubavi prema [[plava|plavoj boji]] i Marcove ljubavi prema [[Konj|konjima]].
Godinu dana nakon izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] je Kandinsky sudjelovao na izložbi Armory Show u [[New York|New Yorku]] sa Improvizacijom br.27 te sa sedam slika u Ersten Deutschen Herbstsalon u Berlinu. Nakon šta je Njemačka Rusiji izjavila rat je Kandinsky bio nepoželjan u Njemačkoj i nije mogao ostati te je otputovao sa Gabrielom Münter u Švicarsku. I u Švicarskoj je bio nepoželjan pa je bez Gabriele Münter otputovao nazad u Rusiju, u Moskvu. <ref> Ulrike Becks-Malorny: Kandinsky, S. 94</ref>
Tamo je Kandinsky dobio različite profesure i osnovao „Akademiju znanosti umjetnosti“<ref> Thomas Krens (Vorwort): Rendezvous. Masterpieces from the Centre Georges Pompidou and the Guggenheim Museums. Guggenheim Museum Publications, New York 1998, S. 647</ref>
[[11]]. [[Veljača|Veljače]] [[1917]]. se vjenčao sa Ninom Andrejewsky nakon šta je [[1911]]. razveden njegov prvi brak i on u [[Stockholm|Stockholmu]] [[1916]].prekinuo sa Gabrielom Münter.
U siječnju [[1918]]. je Kandinsky postao član „Odjela vizualne umjetnosti“ (IZO) u Narkomprosu. Njegovu je najvažniju funkciju preuzeo [[1920]]. kao prvi ravnatelj „Instituta za umjetničku kulturu“ (ruski: Институт Художественной Культуры; Transkription: Institut chudoschestwennoj kultury; kurz: ИНХУК; Transkription: InChuK) u Moskvi gdje se upoznao sa vodećim umjetnicima ruske avantgarde, [[Kasimir Sewerinowitsch Malewitsch|Malewitschem]], [[Wladimir Jewgrafowitsch Tatlin|Tatlinom]] i [[Alexander Michailowitsch Rodtschenko|Rodtschenkom]].<ref>Hans-Peter Riese: Die sieben russischen Jahre. Der bekannte und unbekannte Kandinsky in Moskau. In: Von der Avantgarde in den Untergrund. Texte zur russischen Kunst 1968–2006, S. 66. Wienand Verlag, Köln 2009, ISBN 978-3-86832-017-6</ref>
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1909 - Grungasse In Murnau, München.jpg|mini|Grüngasse in Murnau, 1909.]]
Nakon ruske revolucije je izgubio čitav svoj imetak. [[1920]]. je umro njegov [[1917]]. rođen sin Wsewolod.
Stanje u novoj Rusiji je za njega bilo sve neizdržljivije zbog zakona koje je donijela nova vlast kao npr. ograničenja u slobodi umjetnosti.<ref>Felix Philipp Ingold: Aktion Philosophenschiff. Wie sich die Sowjetmacht der „bourgeoisen“ Intelligenz entledigte, in der FAZ vom 19. Dezember 2003.</ref>
[[1921]]. su Kandinskys otputovali u Berlin i [[1922]]. je počeo predavati na [[Bauhaus|Bauhausu]] u [[Weimar|Weimaru]].<ref>Andrea Backhaus: Die Farbe die Taste. Das Auge der Hammer. Über das Wirken Kandinskys in Weimar. In: Die Welt, 2. Januar 2012, S. 22.</ref> To je bila epoha smionih tektoničkih slika. On je legalno otputova iz zemlje, ali uzeo je samo 12 slika sa sobom, druge su ostale u depou moskovskog muzeja.<ref> Diether Rudloff: Unvollendete Schöpfung. Künstler im zwanzigsten Jahrhundert. Urachhaus, Stuttgart 1982, S. 59</ref><ref>Ulrike Becks-Malorny: Kandinsky, S. 129</ref>
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1925 - White line.jpg|mini|Weiße linie, 1936.]]
== Bauhaus ==
Do zatvaranja Bauhausa [[1933]]. sa strane nacionalnih socijalista je Kandinsky predavao u Weimaru, Dessau i Berlinu gdje je došao u kontakt sa ruskim [[Konstruktivizam (umjetnost)|konstruktivizmom]]. To je vrijeme u kojem su njegove geometrijske kompozicije napokon uspješne.
[[Lyonel Feiniger]], [[Paul Klee]], Alexej von Jawlensky i Wassily Kandinsky osnivaju [[1924]].grupu Die Blauen Vier (Plava četvorica).[[1926]]. je objavljena njegova teorija: „Točka, linija, površina“ <ref> Norbert Göttler: Der Blaue Reiter, S. 128 f.</ref>
[[1928]]. je Kandinsky dobio njemačko državljanstvo. Godinu dana kasnije je imao prvu izložbu akvarela i crteža u galeriji Zack u Parizu. [[1930]] godine upoznaje u Dessau [[Solomon R. Guggenheim|Salomona R. Guggenheima]]. Upoznala ih je Hilla von Rebay koja je uspjela nagovorit Guggenheima stvoriti kolekciju suvremene apstraktne umjetnosti. Guggenheim je počeo sa nekoliko slika i nakon nekog vremena je zbirka narasla, sa preko 150 radova je to najveća zbirka Kandinskijevih slika u Museum of Non-Objective Painting, današnjem Guggenheim muzeju.<ref> Hilla Rebay in villastuck.de</ref>
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1908 - Autumn in Bavaria.jpg|mini|Herbst in Bayern, 1908.]]
== Francuska ==
Nakon zatvaranja Bauhausa je bračni par Kandinsky napustio Njemačku [[1933]]. i preselio se u Francusku, u Neuilly-sur-Seine kod Pariza. Za Kandinskog je vrijeme u Francuskoj bilo teško jer abstraktna umjetnost nije bila ni popularna ni priznata, u galerijama su se pretežno susretali [[Kubizam|kubistički]] i [[Surealizam|surealistički]] radovi. Dvije malene avantgardističke galerije su se za njega zauzele, Jeanne Bucher te Christian i Yvonne Zervos. [[1934]]. je sudjelovao na izložbi pokreta Abstraction-Création u Parizu, [[1936]]. na izložbama Abstract and Concrete u Londonu te Cubism and Abstract Art u New Yorku. [[1939]]. je bračni par dobio francusko državljanstvo i Wassily Kandinsky je završio zadnje veliko djelo u šparti Kompozicije, Kompoziciju X. [[1937]]. su nacionalni socijalisti u Njemačkoj zaplijenili 57 njegovih djela i 14 je izloženo na izložbi u Münchenu „Entartete Kunst“ (degenerirana umjetnost). Iste godine je sudjelovao na izložbi Origines et Dévellopment de l’Art International Indépendant u Musée Jeu de Paume. Zadnja izložba koju je doživio bila je [[1944]]. u pariškoj galeriji L’Esquisse : Do kraja srpnja [[1944]]. je slikao svakodnevno, umro je [[13]]. prosinca [[1944]]. godine. <ref>Ulrike Becks-Malorny: Kandinsky, S. 171, 196 f.</ref>
[[Datoteka:Wassily Kandinsky (1866-1944), Die Grüne Frauen -The Green Women-, 1907. Linoleum cut printed in color with additional hand coloring, Blanton Museum.jpg|mini|lijevo<centar>|Die grüne Frauen]]
[[Datoteka:Nina Kandinsky-110.jpg|mini|Nina Kandinsky, 1916]]
 
== Teorija boja ==
Kandinskijev utjecaj na umjetnost [[20. stoljeće|XX. stoljeća]] pojačan je njegovim djelovanjem kao teoretičar i kao predavač. Od [[1918]]. do [[1921]]. predavao je u [[Moskva|Moskvi]], a od [[1922]]. do [[1933]]. u [[Njemačka|Njemačkoj]].
Kandinsky je posjedovao vrlo visoku slikarsku inteligenciju i imao istančan osjećaj za boje i forme. Svim je bojama dao dublji unutrašnji značaj i asocijacije te ih je stavljao pored suprotnih boja.
Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Kandinskijeva [[apstraktna umjetnost|apstrakcija]] postajala je sve geometričnija u formi, sve više zapostavljajući vodenast i nejasan oblik. U kasnijim djelima, prešao je na elegantniji, kompleksniji stil, koji je rezultirao kristalno-čistim slikama.
*Plavo (hladno, nebo, nadčulno, beskrajnost i mir, konzentrično) – Žuto ( toplo, zemaljsko do nametljivo, agresivno, ekscentrično)
*Crno (tamno) – Bijelo (svjetlo)
*Crveno – Zeleno
*Naračasto – Ljubičasto
Njegova se teorija temeljila na [[Sinestezija|sinesteziji]], on je bojama dodijelljivao raličite dojmove, plava boja je imala osobinu bit „mekana“ i „armoatična“, žuta „ljuta“ i „reska“.
„Točka je praelement, oplodnja praznog prostora. Horizontala je hladan, noseći temelj, šutljiv i „crn“. Vertikala je aktivna, topla, „bijela“. Slobodne linije su pokretne, „plave“ i „žute“. Ploha je dolje teška, gore laka, lijevo kao „udaljenost“, desno kao „kuća“. Wassily Kandinsky: Punkt und Linie zu Fläche., 1926
Osim toga je tražio pripadnost boja određenim formama:
[[Datoteka:Wassily Kandinsky, 1939 - Composition X.png|mini|Kompostion X, 1939.]]
* Plavo – krug
* Crveno – kvadrat
* Žuto – trokut
== Paralele sa muzikom ==
Sa rastom stupnja apstraknosti u njegovim slikama razvio je Kandinsky svojevrsnu gramatiku koja im je omogućila raditi u bespredmetnosti. Kao uzor mu je služila muzika, u kojoj se osjećaji izražavaju notoma. Slično kao u muzici je dijelio njegova djela u tri kategorije
* „Improvisation“ – Improvizacija, iznennadni procesi u „unutrašnjoj prirodi“, u karakteru
* „Impression“ – Impresija, dojmovi iz „vanjske prirode“
* „Kompositionen“ – Kompozicije, polako nastajući izraz karaktera koji skoro pendantno ispitan i razrađen, svjesno stoji u prvom planu.
Temeljna ideja je čuti boje, vidjeti zvukove. Cilj umjetnosti je harmonija boja i dodirivanje ljudske duše. „Bojani zvukovi“ prerastaju u „Bojane simfonije“ koje kao i tonovi i zvukovi u muzici mogu izazvati harmonične ili disonantne osjećaje.
* forma – tipka klavira
* prodorno žuto – visoki tonovi trube
* svijetlo plavo – flauta
* tamno plavo – violončelo
* duboko plavo – zvuko kontrabasa
* duboko, svečano plavo – zvuk orgulje
 
== Stvaralaštvo ==
===Kasniji život i smrt===
Kandinsky je pokušavao svaki motiv slikati tehnikom koja mu odgovara. To je posebno vidljivo u slikama čiji su motivi folklorističke prirode iz njegovog ruskog zavičaja. On ne slika dugim pokretima kista koji su dinamični već više u pointilitičkom stilu, strogo geometrijski i ornamentalno, slično kao u ruskoj narodnoj umjetnosti.
 
[[Datoteka:Wassily Kandinsky, 1920 - Points.jpg|mini|Punkte, 1920.]]
Marc i Kandinski su organizirali mnoge [[avangarda|avangardne]] izložbe u mnogim galerijama, što je doprinijelo razvoju njemačkog ekspresionizma. Nakon dolaska [[Adolf Hitler|Hitlerovog]] [[nacizam|nacističkog]] [[NSDAP|režima]] na vlast [[1933]]., Kandinski je morao odstupiti sa mjesta predavača u [[Weimar]]u, te se preselio u [[Pariz]] gdje je ostao do smrti.
Na slikama: „Grüngasse in Murnau“ iz [[1909]]. i „Gabriele Münter beim Malen in Kallmünz“ iz [[1903]]. vidljiva je promjena u njegovom slikarstvu. U slici“ Gabriele Münter beim Malen in Kallmünz“ vidi se slikarica koja stoji pred svojim platnom, poprečno se nalazi ograda koja je prekinuta u visini njezine glave. U pozadini su kuće, najvjerojatnije seosko imanje, boje su nanesene impresionističkim paralelnim potezima kista. Ali stil ove slike je zbog perspektive i prigušenih boja bliži romantizmu nego neoimpresionizmu ili čak ekspresionizmu. U slici „Grüngasse in Murnau“ je motiv prepoznatljiv (kuće, cesta, grmlje u cvatu) ali samo kao okvir za njegov kolorit blistavih, kontrastnih boja. Kandinsky je već u ovoj slici reducirao forme i opušteno nanosio velikodušno guste slojeve boje na prostranim površinama slike čiji je motiv sekundaran. Boje njegovih fasada, krovova, prozora, nisu prirodne boje, to nije lokalni kolorit tradicionalnog bavarskog sela. Njegovi kontrasti, žuto pored narančastog i plavog rezultat su estetičkih promatranja. Kako se boje u njegovom djelu sve više osamostaljuju tako je perspektiva i motiv sekundarnija.
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1921 - Segment bleu.jpg|mini|Blaues Segment, 1921.]]
Sljedećih godina radi Kandinsky u Münchenu i Murnau na njegovoj teoriji umjetnosti, [[1911]]. i [[1912]]. izdaje dvije publikacije „ O duhovnom u umjetnosti“ te “ Pitanje forme“ .
Da li umjetnik govori o svojoj umjetnosti ili pušta da njegova umjetnost za sebe govori, to ovisi o njegovoj prirodi. Povijest umjetnosti poznaje različite primjere i objašnjenje vlastite umjetnosti nije uvijek bilo optimalno prihvaćeno od publike ili kritike. Kandinsky je unatoč tome odlučio sve svoje radove teorijama objasniti. Njegova je publikacija izdana u 3 naklade šta može imati dva uzroka: teoretična podrška u razumijevanju njegove umjetnosti je bila nužna ili, on je publicirao u pravo vrijeme za publiku koja je bila zainteresirana, šta je u ovom slučaju vjerovatnije. Istovremeno rade različiti umjetnici u drugim zemljama paralelno na tekstovima o bespredmetnoj umjetnosti: Dealunay i [[František Kupka]] u Francuskoj, [[Piet Mondrian]] u Nizozemskoj, [[Kasimir Malewitsch]] u Rusiji. <ref> Dietmar Elger: Expressionismus</ref>
 
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1940 - 316.jpg|mini|1940 - 316]]
Vasilij Kandinski preminuo je [[13. prosinca]] [[1944]].
Kandinskom je bio skoro desetogodišnji proces učenja i sazrijevanja potreban da bi formulirao svoje teorije. Za to vrijeme su i dva „susreta“ bila od velikog značaja, [[Claude Monet|Monetova]] slika „Plast sijena“ koju je vidio u Moskvi na jednoj izložbi [[1895]]. Monetove blistave boje su ga prvotno impresionirale bez da je uopće registrirao o kojem se motivu radi. Drugu sliku je vidio u svom ateljeu, njezin slobodn i dinamičan ritam ga je oduševio, kasnije je primjetio da se radi o njegovoj vlastitoj slici koja je stala naopako. Oba doživljaja su ga učvrstila u uvjerenju da predmetnost nije potrebna, već da kompozicija može biti slobodno oblikovanje boja i formi. <ref> Dietmar Elger: Expressionismus</ref>
U publikaciji Wilhelma Worringera „Abstraktion und Einfühlung“ (Apstrakcija i empatija) iz [[1907]]. je čitao istomišljene teorije; Worringer je umjetničko djelo vidio „kao samostalan organizam ravnopravan prirodi“. To je rečenica koja podsjeća na [[Paul Cézanne|Cezannovu]]: „ umjetnost je harmonija paralelna sa prirodom.“
U muzici [[Arnold Schönberg|Schöneberga]] vidi analogiju svom slikarstvu, Schöneberg je muzičar za kojeg Kandinsky kaže da je u muzici postigao šta je Kandinsky želio postići u slikarstvu.
[[Datoteka:Vassily Kandinsky, 1917 - Improvisation 209.jpg|mini|Improvisation 209, 1917.]]
U svojoj Teoriji umjetnosti razlikuje dva pola: „Veliku realistiku“ i „Veliku apstrakciju“, predmentno i bespredmentno. Predstavnici prvog pola prenose motive vjerno na platno. Predstavnici drugog pokušavaju se odreći svih predmetnih formi i u njihovim djelima dati odušak unutrašnjem glasu, unutrašnjem zvuku. Materijal za bespredmetno slikanje su forme i boje koje nemaju samovrijednu kvalitetu već su emocionalna sredstva istraživanja.
Kandinskijeve presuđujuće umjetničke godine bile su one u Münchenu i Murnau. Tamo je formulirao svoje teorije „Duhovnost u umjetnosti“ i tamo je [[1910]]. slikao prvi bespredmetni akvarel. Još dan danas utječu njegove teorije na djela mnogobrojnih umjetnika.
 
== Prix Kandinsky ==
Kandinski se danas smatra jednim od najutjecajnijih slikara svoje generacije, doprinjevši razvoju ekspresionizma i apstrakcije svojim radom. Njegova djela spadaju u umjetnički pokret danas znan kao [[apsktaktni ekspresionizam]].
Prix Kandinsky je nagrada koju je Nina Kandinsky uvela u uspomenu na svog muža. Njezin cilj je bio poticati mlade umjetnike koje rade apstraktna i informalna djela. Nagradu je pridjeljivala u godinama [[1946]]. - [[1961]]. Prix Kandinsky nema veze sa Kandinsky Prize, nagradom koju od [[2007]]. dodijeljuje ruska ArtChronik Foundation uz podršku Deutsche Bank u Moskvi.
 
[[Datoteka:Tempered Elan - Kandinsky's last painting.JPG|mini|Tempered Elan, posljednja slika, 1944.]]
==Izvori==
 
== Djela ==
 
=== Slike iz ranih godina u Münchenu ===
*1903: Gabriele Münter beim Malen in Kallmünz, Öl auf Leinwand. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1909: Friedhof und Pfarrhaus in Kochel, Öl auf Karton. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1909: Grüngasse in Murnau, Öl auf Karton. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1909: Murnau – Aussicht mit Eisenbahn und Schloss, Öl auf Karton. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1909: Improvisation 6 (Afrikanisches), Öl auf Leinwand. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1910: Improvisation 19, Öl auf Leinwand. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1911: Komposition IV, Öl auf Leinwand. München, Privatno vlasništvo
=== Slike za vrijeme "Plavog jahača" ===
*1912: Improvisation 26, Öl auf Leinwand. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
*1913: Ohne Titel, Aquarell. Paris, Centre national d’art et de culture Georges Pompidou, Musée National d’Art Moderne
*1913: Kleine Freuden, Öl auf Leinwand. New York, The Salomon R. Guggenheim Museum
*1913: Komposition VI, Öl auf Leinwand. St. Petersburg, Eremitage
*1913: Komposition VII, Öl auf Leinwand. Moskau, Staatliche Tretjakow-Galerie
=== Slike iz Rusije ===
*1920: Rotes Oval, Öl auf Leinwand. New York, The Salomon R. Guggenheim Museum
*1921: Roter Fleck II, Öl auf Leinwand. München, Städtische Galerie im Lenbachhaus
=== Slike za vrijeme Bauhausa ===
*1923: Große Komposition VIII, Öl auf Leinwand. New York, The Salomon R. Guggenheim Museum
*1925: Gelb-Rot-Blau, Öl auf Leinwand. Paris, Centre national d’art et de culture Georges Pompidou, Musée National d’Art Moderne
*1926: Einige Kreise, Öl auf Leinwand. New York, The Salomon R. Guggenheim Museum
*1930: Launisches, Öl auf Karton. Rotterdam, Museum Boijmans Van Beuningen
=== Slike iz Francuske ===
*1934: Zarter Aufstieg, Öl auf Leinwand. New York, The Salomon R. Guggenheim Museum
*1938: Buntes Ensemble, Öl und Lackfarbe auf Leinwand. Paris, Centre national d’art et de culture Georges Pompidou, Musée National d’Art Moderne
*1940: Himmelblau, Öl auf Leinwand. Paris, Centre national d’art et de culture Georges Pompidou, Musée National d’Art Moderne
 
== Publikacije ==
*Wassily Kandinsky: Über das Geistige in der Kunst. Insbesondere in der Malerei. (O duhovnom u umjetnosti. Posebno u slikarstvu ) 1912. Revidierte Neuauflage, Benteli Verlag, Bern 2004, ISBN 3-7165-1326-1
*Wassily Kandinsky: Klänge (Zvukovi) R. Piper, München, 1913
*Wassily Kandinsky: Punkt und Linie zu Fläche (Točka, linija, površina) Bauhausbücher Nr. 9, München 1926. 8. Auflage, Benteli, Bern 2002, ISBN 3-7165-0182-4
*Wassily Kandinsky/Franz Marc: Der Blaue Reiter. (Plavi jahač) Piper Verlag, München 2004, ISBN 3-492-24121-2
 
== Literatura ==
*Kindlers Malerei-Lexikon. dtv, München 1984, ISBN 3-423-05995-8
*Werner Broer u. a.: Kammerlohr – Epochen der Kunst, Band 5. 2. Auflage, München 1997, ISBN 3-486-87525-6
*Wolfgang Freiherr von Löhneysen: Kandinsky, Wassily. In: Neue Deutsche Biographie (NDB). Band 11, Duncker & Humblot, Berlin 1977, ISBN 3-428-00192-3, S. 97–101
*Ulrike Becks-Malorny: Kandinsky. Taschen, Köln 2008, ISBN 978-3-8228-3538-8.
*Hajo Düchting: Wassily Kandinsky 1866–1944: Revolution der Malerei. Taschen, 14., unveränd. Neuaufl, Köln 2008, ISBN 978-3-8228-6360-2.
*Harwig Fischer, Sean Rainbird (Hrsg.): Kandinsky. Malerei 1908–1921. Kunstmuseum Basel, Basel 2006, ISBN 978-3-7757-1855-4.
*Norbert Göttler: Der Blaue Reiter. Rowohlt, Reinbek 2008, ISBN 978-3-499-50607-9.
*Emil Schwarz: Kunst ist die Gestaltung von Wissen, das im Bewußtsein ist, Hommage à Wassily Kandinsky, Eine dichterische Begegnung mit dem Essay Von der Sache zum Ding. 172 Seiten, englische Broschur, NAP, Zürich 2009, ISBN 978-3-9523615-1-1.
*Alexander Graeff: Kandinsky als Pädagoge. Phil. Diss. Shaker, Aachen 2013, ISBN 978-3-8440-1999-5.
*Bernd Fäthke, Marianne Werefkin – „des blauen Reiterreiterin“, in Ausst. Kat.: Marianne Werefkin, Vom Blauen Reiter zum Großen Bären, Städtische Galerie Bietigheim-Bissingen 2014, S. 24 ff
== Izvori ==
{{izvori}}
 
*[http://encarta.msn.com/encyclopedia_761560965/Kandinsky_Wassily.html Microsoft Encarta - Wassily Kandinsky]
 
==Vanjske poveznice==
{{commonscat|Wassily Kandinsky}}
* [http://www.lenbachhaus.de/index.php?id=34: Lehnbachhaus]
* Guggenheim Museum [http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_bio_71.html Biography] and [http://www.guggenheimcollection.org/site/artist_works_71_0.html images of works].
* [http://www.moma.org/collection/browse_results.php?criteria=O%3AAD%3AE%3A2981&page_number=1&template_id=1&sort_order=1 Museum of Modern Art collection]
Line 60 ⟶ 182:
*[http://www.privateartcollection.net/pac/display.do?&lang=en_EN&genericid=A00000HJ&genericid=A00000HJ&genericid=A00000HJ&genericid=A00000HJ "Inner Bound" 1929]
*[http://www.cosmopolis.ch/english/art/74/wassily_kandinsky_the_path_to_abstraction.htm Kandinsky and the path to abstraction]
*[http://www.famousartistsgallery.com/gallery/kandinsky.html Wassily Kandinsky: Eine virtuelle Kunst-Galerie]
* [http://www.geocities.jp/mickindex/kandinsky/knd_GiK_gm.html Kandinsky: ''Über das Geistige in der Kunst'']
 
{{GLAVNIRASPORED: Kandinski, Vasilij}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Vasilij_Kandinski"