Slavonski dijalekt: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 12:
Nakon velikih seoba u znatnoj su mjeri prekinute veze slavonskih govora s [[Kajkavsko narječje|kajkavskima]], ali su rezultati tih veza još i danas očiti u pojedinostima. Svakako su u te veze bili najjače uključeni govornici sjeverozapadnih slavonskih govora, jer su tu kajkavci bili susjedi i jer su tu utjecaji drugih štokavskih govora bili slabiji nego u Posavini. Slavonski je razvoj bio prirodan: šwa je dalo a, kao uglavnom i drugdje u štokavštini, stražnji nazal dao je u, kao i drugdje među štokavcima. To je naravno, jer je u doba turske vlasti [[Slavonija]] osjetno gubila stanovništvo, pa je već tada privlačila stanovništvo siromašnih krajeva, a to se osobito događalo i poslije. Često su doseljenici bili upravo iz [[Hercegovina|Hercegovine]], pa su oni djelovali na fizionomiju govora domaćega stanovništva.<br>
Povijesno je dijalekt bio povezan s kajkavskim govorima, što se podosta vidi i u neizmjenjenom jatu (zatvoreno e), koje je danas opstalo samo u podravskog poddijalektu. Seobama se ta veza smanjila, a u nekim stvarima i prekinula.
== Razvitak ==
Slavonski dijalekt je rubni dijalekt zapadnoštokavskog narječja. Na početku razvoja (što se i sada očituje u njegovom podravskom poddijalektu i zatvoreno-ekavskom refleksu jata) je bio podosta srodan kajkavskim dijalektima, pogotovo nestalom zapadnoslavonskom kajkavskom dijalektu. Obuhvaćao je i drugačije područje prostiranja, zapadno od Požege i Slatine (odnosno vjerojatno Orahovice) su bili [[kajkavsko_narječje|kajkavski dijalekti]], koji bi odgovarali srednjovjekovnim granicama [[Zagrebačka_biskupija|Zagrebačke biskupije]]. Istočno od tog područja su se nalazili mješani šćakavsko-kajkavski dijalekti, s time da su se pojedine kajkavske isoglose prostirale i po cijeloj vukovskoj županiji (do Dunava kod Vukovara), a prijelazna dominantno kajkavska zona ide sigurno barem do Valpova i Broda, a vrlo vjerojatno i dalje.<br>
Migracijama za vrijeme Turaka, takvo se stanje mijenja, prekida se doticaj s kajkavštinom, a seobama Hrvata s teritorija današnje BiH (okolica Soli, dolina rijeke Bosne, Turska hrvatska) mijenja se i sam dijalekt te se pojačavaju veze s druga dva susjeda, šćakavskim jekavskim (istočnobosanski dijalekt) i šćakavskim ikavskim (zapadni dijalekt).<br>
Pri tome je bitno napomenuti da je u međuvremenu [[zapadni_dijalekt|zapadni dijalekt]], odnosno dijalekti koji su ga činili novoštokaviziran(i) (jezgra novoštokavizacije su zapadnohumski i biokovsko-cetinski štakavski dijalekti starošćakavske ikavice, kao i neretvansko-pelješki prijelazni, ikavsko-jekavski dijalekt), a dobar dio veza se dogodio prije novoštokavske reforme u sjevernom dijelu zapadnog dijalekta.
Takvo se stanje prvenstveno očituje u druga dva poddijalekta, od kojih je posavski ikavski podosta srodan s južnočakavskim i šćakavskim poddijalektom [[zapadni_dijalekt|zapadnog dijalekta]], a podunavski (baranjsko-bački) ikavsko-jekavski još posjeduje i dodatnu vezu s [[istočnobosanski_dijalekt|istočnobosanskim dijalektom]].<br>
[[Vlahijska oaza]] u gradišću (starošćakavska ikavica) posjeduje srodnosti sa [[zapadni_dijalekt|zapadnim dijalektom]] i [[južnočakavski_dijalekt|južnočakavskim dijalektom]], a obično se uvrštava u posavski poddijalekt slavonskog dijalekta.
===Rasprostranjenost===
| |||