Inačica od 4. siječnja 2015. u 13:25 uredi Kopriva111 (razgovor \| doprinosi) 922 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 16. veljače 2015. u 01:54 uredi ukloni ovu izmjenu 78.1.127.253 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 187: === Tursko doba === Srbi na području Vojvodine nisu bili dio ~~starosjedilačkog~~starosjediteljskog stanovništva već su se počeli doseljavati tek od četrnaestog stoljeća. Radi turskih osvajanja njihov broj se sve više i više povećavao. Radi zbjegova mađarskog i hrvatskog stanovništva ugarski kraljevi su na to područje naseljavali Srbe. Nakon što su Turci [[stogodišnji hrvatsko-turski rat\|osvojili istočnohrvatska područja]] u Srijemu tijekom prve polovice 16. stoljeća, u kojem su u ono vrijeme živjeli Hrvati, Mađari i Srbi, dolazi do još jednog vala demografskih promjena. Dio srijemskih Hrvata se preselio na zapad ili na sjever, u krajeve izvan dosega izravne ratne ugroze. Drugi dio Hrvata nije ostao odan kršćanstvu, nego je prešao na islam tijekom stoljeća vladanja turske vlasti. Dio tih Hrvata koji se nisu poslije rekristijanizirali, poslije je oblikovao novi etnicitet kojeg je formirao vjerski identitet. Treći dio srijemskih Hrvata je ostao i uspio se očuvati, odoljevši svim vjerskim i [[asimilacija\|asimilacijskim]] pritiscima. Oni su se nalazili oko današnjih naselja: [[Erdevik]]a, [[Golubinci\|Golubinaca]], [[Srijemska Kamenica\|Kamenice]], [[Srijemski Karlovci\|Karlovaca]], [[Srijemska Mitrovica\|Mitrovice]], [[Morović]]a, [[Petrovaradin]]a, [[Ruma\|Rume]] i [[Slankamen]]a. Četvrti i peti dio Hrvata čini onaj dio Hrvata koji je uspio opstati, a da se pritom nije [[islamizacija\|islamizirao]] i da je ostao vjeran kršćanstvu, ali nije ostao uz katoličanstvo, male su zajednice koje su [[kalvinizacija\|prešle]] na [[kalvinizam]]: u [[Grgurevci]]ma, [[Srijemski Karlovci\|Karlovcima]] i [[Petrovaradin]]u odnosno zajednice Hrvata koje su [[popravoslavljenje\|prešle]] na [[pravoslavlje]]: u [[Dobrinci]]ma, [[Golubinci]]ma, [[Manđelos]]u, [[Velika Remeta\|Velikoj Remeti]] i [[Voganj\|Vognju]]. Za ove dvije zadnje kršćanske zajednice situacija je bila povoljnija, budući da nisu pripadale vjeri neposrednih susjednih država s kojima je Osmansko Carstvo često bilo u ratu: katoličanstvu ([[Hrvatsko-Ugarska]], [[Habsburška Monarhija]], [[Mletačka Republika]], [[Kraljevina Poljska\|Poljska]]), a pripadale su državama i narodima koje su bile osmanski saveznici, budući da su te države bile neprijatelji njihovih neprijatelja.<ref name="HNS-Bara">[http://www.hnv.org.rs/hrvati_u_vojvodini.php HNV RS] Mario Bara: Hrvati u Vojvodini</ref> Poslije turskog osvajanja Srbije ([[1459]]. godine), srpski titularni despoti su nastavili upravljati svojim barunskim prodručjima na teritoriju Vojvodine i dijelova Slavonije sve do 1535. godine. Tijekom ovog razdoblja dolazi do prvog [[velika seoba Srba\|masovnog srpskog naseljavanja]] Vojvodine gdje dolazi srpsko stanovništvo koje ne želi živjeti pod otomanskom okupacijom. Redak 193: Poslije [[Mohačka bitka\|Mohačke bitke]] ([[1526]]. godine) i pada Banata ([[1552]]. godine), cjelokupni teritorij današnje Vojvodine potpada pod tursku vlast. Ubrzo poslije Mohačke bitke, na povijesnu scenu stupa samozvani srpski car, [[Ivan Crni]]. Prije te bitke on je bio vođa grupe srpskih plaćenika i nakon nje on iskorištava anarhiju u Ugarskoj kako bi osvojio područje današnje Vojvodine. Njegova "država" je obuhvaćala [[Bačka\|Bačku]], dio [[Banat]]a i maleni dio današnjeg srpskog [[Srijem]]a. Iako je njegova država i vladavina trajala samo 10 mjeseci on je vremenom postao legendarna ličnost. Srpski povjesničari ga smatraju začetnikom današnje Vojvodine, a u Subotici mu je podignut spomenik s natpisom: "Tvoja je misao pobjedila" (njegova misao je današnja Vojvodina). Nakon turskih osvajanja u [[17. stoljeće\|17. stoljeću]] na područje Vojvodine se naseljavaju hrvatsko pleme Bunjevci. Oni se naseljavaju oko Dunava i u području znanom kao "[[Bajski trokut]]" na području današnje Mađarske te na području Subotice i Sombora s druge strane sadašnje granice. Hrvati se također naseljavaju i oko Pečuha u Baranji. Izbjegli Hrvati pojačavaju udjel ~~starosjedilačkog~~starosjediteljskog hrvatskog pučanstva. Tijekom turske vladavine, Hrvati, Mađari i Srbi su uglavnom živjeli u selima, dok je gradsko stanovništvo pretežno bilo muslimansko. Na području Banata postojala je turska pokrajina nazvana [[Temišvarski elajet]], dok su se na teritoriji Srijema i Bačke nalazili [[Srijemski sandžak\|Srijemski]] i [[Segedinski sandžak]]. Srbi u Banatu su podigli veliki ustanak protiv turske vlasti [[1594.]] godine. Redak 278: Vojvodina je uspjela očuvati svoj multietnički karakter, usprkos protjerivanju velikog djela hrvatskog pučanstva 90-tih i stvaranju novih nacija "Bunjevaca" i "Šokaca" od lokalnih Hrvata, odnosno potpunom službenom neprihvaćanju postojanja Hrvata u Srbiji.<ref>{{sr icon}}[http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2049/strane/feljton.htm Subotičke] Prilozi za raspravu o (raz)gradnji pozorišta (V)</ref> <ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=580&no=34 Hrvatska riječ] Nastavak "memorandumske" logike </ref> Tolerancija je prava crta ~~starosjedilaca~~starosjeditelja (''nađoša'', ''Lala''), u suprotnosti s kolonistima (''dođošima''). U Vojvodini je i nastala izreka ''Komšija, pa Bog''.... ==Literatura==

Vojvodina: razlika između inačica