Ban: razlika između inačica

Od srednjeg vijeka pa sve do 1869. na [[Trg svetog Marka|trgu]] i u [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|crkvi svetog Marka]] hrvatski ban je ustoličavan na dužnost naprilikom otvaranjuzasjedanja prve saborske sjednice nakon imenovanja od stane kralja, u svečanoj ceremoniji, s plemićkim povorkama i raskošnim ceremonijalom. Ban je polagao prisegu te su mu poklanjanepredavane banska zastava i žezlo kao simbol sudbene vlasti.<ref>Smičiklas, str. 371-372.</ref> Obično u crkvi sv. Marka, držeći u desnoj ruci žezlo, a u lijevoj zastavu, stojeći na uzvišenu mjestu, izricao bi ban prisegu okupljenom plemstvu i predstavnicima staleža.<ref>Smičiklas, str. 104.</ref> Prisegu bi mu čitao kraljev povjerenik. 1739. na Trgu je izgrađena kraljevska kuća kako bi se na stalnom mjestu smjestio sabor i državne instucije, a od 1776. otad tu stalno zasjeda [[Hrvatski sabor]]. Otkako je na Trgu stalno smješten Sabor, ban bi obično bio u svečanoj povorci doveden na Trg sv. Marka te bi onda ušao u sabornicu, gdje je čitana kraljeva odluka o imenovanju banom. Obično bi odluku i pozdravni govor čitao [[Zagrebačka biskupija|zagrebački biskup]] ili drugi crkveni velikodostojnik. Ban je potom u Saboru polagao prisegu pred [[Feudalno društvo|staležima]], u kojoj bi obećao da će se držati ustava i zakona. Time se isticala autonomija plemstva i redova Kraljevine Hrvatske. Potom bi ga plemstvuplemstvo diglo triput zajedno sa stolicom u zrak, uzvikujući "vivat!" ([[Latinski jezik|lat.]] "živio!"). Nakon toga, iz sabornice bi ban otišao u crkvu sv. Marka na misu zahvalnicu, dok bi dva plemića pred njim nosila [[žezlo]] i zastavu, čime bi završavalazavršavao instalacijaslužbeni dio instalacije.<ref>Ferdo Šišić: Hrvatska povijest, Svesci 1-3, Dionička tiskara, 1906, str.18-19.</ref> Od 18. st. banovi su prigodom ustoličenja (instalacije) nosili crvenu odoru [[Kraljevina Ugarska|ugarskog]] [[Konjaništvo|konjaništva]], a [[ban Jelačić]] je prvi koji je dao načiniti odoru u bojama hrvatske trobojnice i u narodnom kroju.<ref>Hotko, Jelena: [http://hismus.hr/media/site_structure/documents/2011/10/21/Jelacic_rb_lektura.pdf Radna bilježnica uz izložbu „uspomene / na / jednog bana“, Ostavština Jelačić u Hrvatskom povijesnom muzeju,] HPM, Zagreb 2010., str. 8.</ref> Instalacijske svečanosti trajale bi više dana, organizirale su se pučke svečanosti, bakljade i svečani plesovi.<ref>Vjera Katalinić: [http://hrcak.srce.hr/31229 BAN I/ILI KRALJ? GLAZBENE SVEČANOSTI U ČAST VELIKODOSTOJNIKA U ZAGREBU U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA], Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol.45 No.2 Prosinac 2008.</ref> Od kraja 18. stoljeća u počast novog bana spjevali bi se i hvalospjevi i pozdravne pjesme - primjerice, 1783. u čast instalacije [[Franjo Eszterházy|Franje Eszterházyja]] tiskana je pjesnička zbirka A. Hoffmana ''Componimenti poetici…''.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5754 Eszterházy], natuknica, Hrvatski biografski leksikon</ref>

Kako je nakon 1868. Hrvatski sabor izgubio pravo predlaganja i potvrde bana, koji je postao više činovnik ugarske vlade nego izvršni, vojni i sudski poglavar kraljevine, banske instalacije su ukinute. Kasniji banovi su prvi nakon imenovanja od strane kralja svoj svečani nastup imali nastupnim govorom u Saboru u kojem bi izlagali svoj program, uz kasniju pozdravnu misu u crkvi sv. Marka te uz eventualni doček činovnika i zastupnika na trgu ili ispred Banskih dvora.