Predrag Vranicki: razlika između inačica

Nakon rata nastavio je studij [[Filozofija|filozofije]] na [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] gdje je diplomirao [[1947.]]. Nakon studija nastavio je raditi na ''Katedri za filozofiju'' kao asistent. Potom je doktorirao na [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilištu u Beogradu]] [[1951.]] ubrzo postaje [[docent]], potom i redovni profesor.

Predrag Vranicki bio je niz godina predstojnik katedre za teorijsku filozofiju i ujedno Katedre za marksističku filozofiju <ref name="ffzg.hr">[http://www.ffzg.hr/filoz/showpage.php?id_pag=9 Povijest Odsjeka za filozofiju - Filozofski fakultet u Zagrebu]</ref>, [[Dekan (titula)|dekan]] [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]] (1964./1965. do 1965./1966.) Uz profesora [[Vladimir Filipović|Vladimira Filipovića]] jedan je od utemeljitelja ''Instituta za filozofiju'' i njegov prvi direktor [[1967.]]<ref>[http://www. name="ffzg.hr"/filoz/showpage.php?id_pag=9 Povijest Odsjeka za filozofiju - Filozofski fakultet u Zagrebu]</ref>, [[1966.]] izabran je za predsjednika ''Jugoslavenskog udruženja za filozofiju''. Od [[1972]] do [[1976.]] je [[rektor]] [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkog sveučilišta]], a od [[1973.]] je redovni član [[JAZU|Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti]]<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/2002/01/31/KRV.html - HRT arhiva vijesti]</ref>. Do svog umirovljenja [[1976.]] radio je kao profesor na [[Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]], [[1990-ih]] nije ušao u nikakve političke vode, nastavio je raditi svoje kapitalno djelo Filozofija historije koje mu je izašlo neposredno pred smrt.

Kao filozofa njega su osobito intrigirali problemi [[humanizam|humanizma]], [[Povijest|povijestipovijest]]i i [[Sloboda|slobode]], njegova najznačajnija filozofska djela bila su:

[[Kategorija: Filozofi 20.-21. stoljeća]]