Tanganjika (jezero): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m prepisano
Redak 27:
 
Glavni su pritoci [[Malagarasi]], [[Ruzizi]] i [[Kalambo]]. Jedini odvojak je rijeka [[Lukuga]], pritok [[Lualaba|Lualabe]]. U obalnom je području razvijen [[ribolov]], uzgoj uljne palme i [[Riža|riže]].
 
Zemljopis
Jezero je nastalo vulkanskim djelovanjem i postankom afričkih strmih dolina te je omeđeno planinskim zidovima doline. Jezero Tanganjika najstarije je od istočno afričkih jezera, neki istraživači procjenjuju njegovu starost na 12 milijuna godina. I nije nastalo odjednom nego su se polako stvorila tri velika bazena koji su danas podijeljeni velikim skalama. Jezero Tanganjika je najveće jezero u Africi, a površinom drugo jezero poslije Victorije,dok je najdublje jezero u Africi s najvećim volumenom slatke vode. Osim toga, ispod 500 m vode nalazi se oko 4.500 metara sedimenta koji leži iznad stijene na podu.
Ogromna dubina i tropska lokacija jezera sprečava strujanje vode, pa je na niskoj dubini jezera takozvana „fosilna voda“ tj. anoksična (bez kisika). Slivno područje jezera pokriva 231,000 km ², s dvije glavne rijeke koje utječu u jezero, više manjih rijeka i potoka (uslijed strmih planina koje drže drenažu područja malom) i jedan veliki odljev Lukuga rijeke koja utječe u rijeku Kongo.
Jezero ima najmanje 250 vrsta ciklida i 150 vrsta ne-ciklida, od kojih većina živi duž obale do dubine od oko 180 metara. Stoga je jezero Tanganyika važan biološki resurs za proučavanje specijacija u evoluciji. Najveća biomasa ribe je vodeni pojas (otvorena voda) u kojem dominira šest vrsta: dvije vrste „ Tanganjika sardina"i četiri vrste grabežljivaca lates (vezane za, ali ne isto kao nilski smuđ koji je poharao ciklide jezera Victorija). Gotovo svi (98%) Tanganyikan ciklidi vrste su u jezeru endemski (isključivo urođenici) i mnogi, kao što su ribe iz vedro obojanog Tropheus roda, cijenjeni na akvarističkom tržištu. Ova vrsta endemizma se također pojavljuje među brojnim beskralješnjacima u jezeru, posebno mekušcima (koji imaju slične oblike mnogim morskim mekušcima), rakovi, škampi, meduze, pijavice, itd. Visok nivo vode na rijekama muti vodu i smanjuje vidljivost u jezeru. Komarci i vegetacija su tada najbujniji. Tijekom lipnja, srpnja i kolovoza oko jezera postaje hladnije. Temperatura vode je tada između 23º i 24° C, a temperatura zraka postaje podnošljiva. U nekim dijelovima se javlja cvjetanje algi, ali je voda prilično bistra. Najbolja vidljivost ispod vode je između listopada i studenog. Tijekom ovih mjeseci je već vrlo toplo i sezona kiša samo što nije počela. Generalno, vlažnost zraka je veća u sjevernim područjima jezera. U Burundiju i na sjeveru Konga kiše padaju čak i tijekom naših ljetnih mjeseci. Ekvator je udaljen samo 400 km što objašnjava razlike između sjevera i juga. U prosincu i siječnju sunce dostiže najvišu točku. Dok jug može biti vruć i suh, sjever je topao i vlažan. Vidljivost u jezeru se kreće od 5 pa sve do 20 metara. Temperatura se kreće od 23º do 28° C, zavisno od sezone. Temperatura se lagano spušta kako dubina jezera raste. Na dubinama većim od 200 metara, nivo kisika u vodi je jako mali tako da se više forme života ne mogu sresti na dubinama većim od 250 metara.
Povijest
Arapi su znali za to jezero prije Burtona i Spekea jer se jezero nalazilo uz put robova.Oni su ga nazvali Ujiji. Oba službena pronalazača išla su tim putem i zbog posljedica malarije uopće nisu vidjeli jezero. I to je otkriće bilo veliki trijumf i jezero su jednostavno nazvali Tanganjika, po regiji koja se također tako zvala. Na obali jezera Tanganjika došlo je godine 1871. do povijesnog susreta Livingston-Stanley. I oni su istraživali to jezero. Livingstone je krenuo u svoju posljednju ekspediciju baš sa obale toga jezera. Tanganjika je jedina zemlja u Africi koja je svoju nezavisnost dobila bez ijednog metka i godine 1964. postaje Tanzanija. Poznati pronalazači jezera sa Zapada bili su veliki britanski istraživači Richard Burton i John Speke, 1858. Pronašli su ga dok su bili u potrazi za izvorom rijeke Nil. Speke je nastavio tražiti i pronašao pravi izvor, jezero Victorija.
 
 
 
==Vanjske poveznice==