Mnogi znanstvenici se slažu da su [[Stara Grčka|stari Grci]] verovatnovjerovatno saznali za Metonov ciklus od babilonskih pisara. [[Meton]], grčki astronom iz 5. stoljeća pr. Kr., razvio je lunarno-solarni [[kalendar]] na osnovu činjenice da je broj dana u 19 [[Julijanska godina (astronomija)|julijanskih godina]], cjelobrojni višekratnik broja dana što ih sadržava [[sinodički mjesec]], pa se stoga u tom ciklusu izmjenjuju [[Mjesečeve mijene]].
Eudoks iz Knida je u 4. stoljeću napisao knjigu o nepokretnim zvijezdama. Njegov opis mnogih zviježđa, naročito dvanaest znakova [[zodijak]]a, vrlo je sličan babilonskim originalima. U slijedećem stoljeću, [[Aristarh sa Samosa]] je upotrebio saros, ciklus pomrčina babilonskog podrijeklapodrijetla, da odredi dužinu godine. Ipak, svi ovi primjeri ranog uticaja su pretpostavljeni, a lanac prenosa nije poznat. <ref> Asger Aaboe: "Episodes from the Early History of Astronomy", New York: Springer, 2001., Alexander Jones, "The Adaptation of Babylonian Methods in Greek Numerical Astronomy," in "The Scientific Enterprise in Antiquity and the Middle Ages"</ref>
