Korozija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.147.176.198 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Addbot |
Nadopunio Korozija |
||
Redak 1:
[[datoteka:Rust_and_dirt.jpg|mini|300px|desno| U vodenim [[elektrolit]]ima najčešći su [[oksidans]]i otopljeni [[kisik]] i [[vodik]]ovi kationi. Na te primarne reakcije na [[elektroda]]ma korozijskoga članka obično se nadovezuju sekundarne reakcije, koje često daju čvrste produkte, među kojima je najpoznatija hrđa, smjesa hidratiranih [[Željezovi oksidi|željeznih oksida]].]]
[[datoteka:Rust Bolt.JPG|mini|300px|desno|Korozija [[metal]]a.]]
'''Korozija''' (srednjovj. lat. ''corrosio'', od [[Latinski jezik|lat]]. ''corrodere'': nagrizati) je trošenje [[Konstrukcija|konstrukcijskih]] [[materijal]]a kemijskim djelovanjem [[fluid]]a ([[plin]]ova ili [[kapljevina]]). Korozija razara [[metal]]e i [[Anorganska kemija|anorganske]] nemetale (npr. [[beton]]), a sudjeluje i u oštećivanju (degradaciji) organskih materijala ([[polimer]]nih materijala, [[Drvo (materijal)|drva]]). U [[geologija|geologiji]] je korozija opći naziv za kemijsko trošenje [[stijena]].
U [[tehnika|tehnici]] valja razlikovati kemijsku i elektrokemijsku koroziju. Kemijskoj koroziji podložni su [[metal]]i i [[Vodljivost|vodljivi]] nemetali (na primjer [[grafit]]) u neelektrolitima, to jest u suhim plinovima i u nevodljivim kapljevinama (na primjer u mazivim uljima), te nevodljivi nemetali (beton, [[keramika]], [[staklo]], [[kamen]], polimerni materijali, drvo) u plinovima i kapljevinama. [[Elektrokemijska korozija|Elektrokemijskoj koroziji]] podliježu metali i vodljivi nemetali u [[elektrolit]]ima, to jest u vodi i vodenim [[otopina]]ma, u vlažnom tlu, u talinama [[soli]] i [[Hidroksidi|hidroksida]], te u vodi koja potječe iz vlažnoga zraka ili drugih plinova u obliku filma ili kapljica.
Korozija se u tehnici često javlja istodobno ili uzastopno s mehaničkim oblicima smanjivanja upotrebne vrijednosti metalnih izradaka. Postoje dvije grupe takvih pojava. U prvoj grupi, kao i prilikom korozije, metal gubi masu ([[abrazija]] i [[erozija]], to jest trošenje metala [[trenje]]m zbog relativnog gibanja prema čvrstim ili fluidnim tvarima). To se događa, na primjer u cilindrima [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motora s unutarnjim izgaranjem]], u [[cjevovod]]ima i [[crpka]]ma. U drugoj grupi tih pojava masa materijala se ne smanjuje, ali mu se pogoršavaju svojstva ili mijenjaju oblik. Tako prilikom [[Umor materijala|zamora]] opada [[čvrstoća]] metala pod utjecajem [[dinamika|dinamičkih]] [[Naprezanje|naprezanja]], a [[puzanje]]m nastaje trajna deformacija metala dugotrajnim djelovanjem naprezanja. Zamor nastaje na primjer, na dijelovima [[vozila]] i na [[strojevi]]ma koji rade periodički, a puzanje u konstrukcijama koje su na povešenim [[temperatura]]ma izložene mehaničkom opterećenju. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Korozija metala'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
Korozija uzrokuje goleme materijalne štete, a često i nesreće s katastrofalnim posljedicama. Zaštita od korozije provodi se nanošenjem [[Prevlaka (tehnologija)|prevlaka]] ([[nalič]]) i promjenom okolnosti. Nanošenje metalnih prevlaka ([[metalizacija]]) obuhvaća uranjanje u talinu (na primjer u talinu [[cink]]a ili [[vruće cinčanje]]), vruće prskanje (šopiranje), platiranje, navarivanje, difuzijsku metalizaciju, naparivanje, galvanizaciju ili [[elektroplatiranje]], kemijsku redukciju i tako dalje. Anorganske nemetalne prevlake postižu se [[emajl]]iranjem, oksidacijom, na primjer [[bruniranje]]m [[čelik]]a i anodizacijom ili [[eloksiranje]]m aluminija ([[anodička oksidacija]]), zatim fosfatiranjem, kromatiranjem, patiniranjem i slično, dok se organske prevlake nanose ličenjem bojama i [[lak]]ovima, plastifikacijom, gumiranjem, bitumenizacijom, omatanjem folijama i drugo. <ref> '''korozija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33255] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
== Čimbenici ==
Line 58 ⟶ 53:
==Izvor==
{{izvori}}
* ''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. Prosinca 2007.g., nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 416.
|