Dušan Bilandžić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 9:
Dušan Bilandžić je možda najbolji [[Hrvatska|hrvatski]] znalac i sintetski povjesnik razdoblja poslijeratne Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Već od početka osamdesetih našao se na udaru unitarističko-centralističkih snaga zbog svoga protivljenja politici [[jugounitarizam|unitarnoga jugoslavenstva]] koja se zahuktala poslije [[Josip Broz Tito|Titove]] smrti. Budući da je javno osporavao validnost kategorije [[Jugoslaveni|Jugoslaven]]" kao nacionalne odrednice u popisu stanovništva 1981. g., Bilandžić je sredinom 80ih doslovno razapet od beogradskih medija kao skriveni separatist i "[[ustaša]]", u najmanju ruku neobična kvalifikacija za jednoga komunističkoga sindikalca.
Kako se približavalo doba raspada SFRJ, Bilandžić se neuspješno reaktivirao na listi [[SDP]]-a, i brzo propao na prvim višestranačkim izborima. No, stare su veze i prijateljstva proradili, pa ga je predsjednik [[Franjo Tuđman|Tuđman]] angažirao kao predstavnika u Beogradu u razdoblju poslije 1991. godine. U zadnjih preko 40 godina Bilandžić je zadržao čudan odnos simultanoga prijateljstva i netrpeljivosti s predsjednikom Tuđmanom. Predsjednik Tuđman je opet zaposlio Bilandžića. Dušan Bilandžić je čest gost novinskih kolumni
Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa ostaje komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i [[Hrvati|Hrvata]] u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza lakših feljtona u novinama, autorova glavna djela ostaju "Historija SFRJ", 1978. g. i "Hrvatska moderna povijest", 1999. g. Dok je prvo djelo, unatoč mnoštvu vrijednih dijelova, ipak zastarjelo zbog neslobode u ozračju u kojem je pisano i objavljeno (SFRJ), Bilandžić je u ''Hrvatskoj modernoj povijesti'' inkorporirao obilje materijala iz prijašnjega djela, no u drugačijoj vizuri i slobodnom diskursu.
| |||