Inačica od 10. siječnja 2015. u 03:52 uredi BlackArrow (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 21.672 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 5. ožujka 2015. u 17:45 uredi ukloni ovu izmjenu 37.244.241.236 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 21: {{Mrva-kršć}} {{Sakramenti}} [[Kategorija:Kršćanski sveti sakramenti]]I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo. 2. Poganska obredna pranja U poganskih naroda (Egipana, Babilonaca) voda ima zna�enje �išenja, ali i oživljavanja. Za Egipane je Nil zna�io život, on je bio ono božansko životvorno sjeme, tako da se �ak vjerovalo da onaj tko se utopi u rijeci stupa u izravnu vezu s božanstvom. U poganskim je obredima voda ina�e imala snažno religiozno zna�enje: "Ali, (rei e se) i pogani, kojima je strano svako razumijevanje duhovnog, pripisuju svojim kumirima mo s istim u�incima. Meutim, kako su njihove vode neplodne, oni sebe obmanjuju. �ak se po kupeljima u nekim obredima upuuju u tajne neke Izide ili Mitre. I same svoje bogove iznose na pranja. Štoviše, nošenjem vode unaokolo i njenim škropljenjem �iste ljetnikovce, kue, hramove i �itave gradove. Zaista se posvuda kupaju u vrijeme apolinarijevskih i peluzijskih igara. Smatraju da to �ine poradi ponovnog roenja i nekažnjavanja njihovih krivih zakletvi. Isto tako tko se od starih okaljao ubojstvom, tražio je vode koje �iste".3 3I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo. 2. Poganska obredna pranja U poganskih naroda (Egipana, Babilonaca) voda ima zna�enje �išenja, ali i oživljavanja. Za Egipane je Nil zna�io život, on je bio ono božansko životvorno sjeme, tako da se �ak vjerovalo da onaj tko se utopi u rijeci stupa u izravnu vezu s božanstvom. U poganskim je obredima voda ina�e imala snažno religiozno zna�enje: "Ali, (rei e se) i pogani, kojima je strano svako razumijevanje duhovnog, pripisuju svojim kumirima mo s istim u�incima. Meutim, kako su njihove vode neplodne, oni sebe obmanjuju. �ak se po kupeljima u nekim obredima upuuju u tajne neke Izide ili Mitre. I same svoje bogove iznose na pranja.I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo. 2. Poganska obredna pranja U poganskih naroda (Egipana, Babilonaca) voda ima zna�enje �išenja, ali i oživljavanja. Za Egipane je Nil zna�io život, on je bio ono božansko životvorno sjeme, tako da se �ak vjerovalo da onaj tko se utopi u rijeci stupa u izravnu vezu s božanstvom. U poganskim je obredima voda ina�e imala snažno religiozno zna�enje: "Ali, (rei e se) i pogani, kojima je strano svako razumijevanje duhovnog, pripisuju svojim kumirima mo s istim u�incima. Meutim, kako su njihove vode neplodne, oni sebe obmanjuju. �ak se po kupeljima u nekim obredima upuuju u tajne neke Izide ili Mitre. I same svoje bogove iznose na pranja. Štoviše, nošenjem vode unaokolo i njenim škropljenjem �iste ljetnikovce, kue, hramove i �itave gradove. Zaista se posvuda kupaju u vrijeme apolinarijevskih i peluzijskih igara. Smatraju da to �ine poradi ponovnog roenja i nekažnjavanja njihovih krivih zakletvi. Isto tako tko se od starih okaljao ubojstvom, tražio je vode koje �iste".3 3 TERTULIJAN, Spis o krstu, V,1, Kršanska sadašnjost, Zagreb 1981, 53. Štoviše, nošenjem vode unaokolo i njenim škropljenjem �iste ljetnikovce, kue, hramove i �itave gradove. Zaista se posvuda kupaju u vrijeme apolinarijevskih i peluzijskih igara. Smatraju da to �ine poradi ponovnog roenja i nekažnjavanja njihovih krivih zakletvi. Isto tako tko se od starih okaljao ubojstvom, tražio je vode koje �iste".3 3I. POVIJEST I PRVI PO�ECI INICIJACIJE (1.-6. ST.) A. KRŠTENJE U ŽIDOVA I POGANA 1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj �istoi, poglavito levita. Me- utim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi �esto podvrgnuti, zatim treba biti pou�en o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazo�nosti kandidat pristupi obrednom pranju/krštenju. To je samokrštenje koje je veoma blisko obrednom pranju prije prinošenja žrtve. U Židova je u vrijeme helenizma krštenje prozelita dobilo na važnosti kada su i mnoge žene - koje nisu mogle biti obrezane - prihvaale židovstvo.

Sakrament: razlika između inačica