Hrvatski povijesni prostor prije doseljenja Hrvata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 12:
[[Hrvatski povijesni prostor u srednjem kamenom dobu|Srednje kameno doba (mezolitik)]] je prapovijesno razdoblje lovačko-skupljačkih zajednica i njihove kulture od kraja ledenoga doba ([[pleistocen]]a) do pojave neolitika u ranom i srednjem [[holocen]]u; naziv [[mezolitik]] uveo je Hodder M. Westropp 1872.<ref name="Mezolitik">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=57599 srednje kameno doba]</ref> Trajalo je približno od 10 000. do 6500. pr. Kr. Različite »etničke« seobe dovele su do usitnjavanja kulturne slike Europe. Zbog promjene klimatskih prilika, tj. zatopljivanja i otapanja snijega, u mezolitiku je prevladavao lov na sitne životinje i ribolov. Osim karakterističnih mikrolita, počela se izrađivati nova vrsta oružja, harpun. Ljudi sa značajkama današnjega čovjeka, postupno su pripitomljivali životinje (goveda, ovce i koze), te s nomadskoga prelazili na život u stalnim naseljima.<ref name="Mezolitik Istra">Istarska enciklopedija (LZMK) - [http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1736 mezolitik]</ref> Prijelazno razdoblje, [[srednje kameno doba]], tj. [[mezolitik]], u Hrvatskoj je nedovoljno istraženo<ref name="Nalazišta">Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3731 prapovijesna arheološka nalazišta]</ref> i o njemu se malo piše. [[Gravettien]]ska je kultura postupno prelazila u različite faze epipaleolitika i mezolitika. To je očito u [[šandalja|Šandalji II]], a pojedinačni nalazi zabilježeni su u [[oporovina|Oporovini]] na Učki, [[Vergottinova pećina|Vergottinovoj pećini]] na Poreštini, [[Klanjčeva peć|Klanjčevoj pećini]] na Ćićariji, [[Podosojna peć|Podosojnoj pećini]] u Mošćeničkoj Dragi i na otvorenome nalazištu u Savudriji. Istraživanjima u [[Pupićina peć|Pupićinoj pećini]] u Veloj dragi otkriveni su važni nalazi datirani u gornji paleolitik i mezolitik. Uz malo oruđe i oruđe složenoga tipa, pronađeno je i nekoliko ljudskih kostiju. R. Battaglia pronašao je 1944. lubanje u pećini kraj Baderne ([[Dančeva pećina]]). Sondiranjima u kvartarnim naslagama pećine Oporovina, [[Mirko Malez|M. Malez]] je u sloju »e« pronašao ostatke pokopa u pećinskome prostoru, odnosno veći dio ljudskoga kostura s ukrasima od dijelova jelenjega roga. U Klanjčevoj pećini iznad Bresta pronađena su uz mezolitsko kameno i koštano oruđe i dva čovječja vratna kralješka.<ref name="Mezolitik Istra"/> Najbolje očuvano mezolitičko naselje sjedilačkoga načina života, što je inače značajka neolitika, jest [[Lepenski vir]] na Dunavu, Srbija.<ref name="Mezolitik"/>
[[Hrvatski povijesni prostor u mlađem kamenom dobu|Mlađe kameno doba (neolitik)]] je razdoblje prvih prapovijesnih zajednica utemeljenih na proizvodnji hrane, odnosno kultivaciji biljaka i domestikaciji životinja; naziv (engleski ''[[neolitik|Neolithic]]'') uveo je 1865. britanski antropolog John Lubbock. Uz to razdoblje usko je povezan i sjedilački način života u trajnim naseljima, u kojima se podižu prvi čvrsti stambeni objekti. Najtipičnija kulturna novina izradba je predmeta od keramike te primjena novih tehnika glačanja i brušenja kamena. Pojava metala, njegova razvijena proizvodnja, šira uporaba i primjena, obilježavaju kraj neolitičkoga razdoblja. U europskim razmjerima to je polovica IV. tisućljeća pr. Kr. (3500 god. pr. Kr.). Prve izrazito neolitičke kulture u Hrvatskoj, [[starčevačka kultura|starčevačku]] i impressokeramičku, nasljeđuju [[sopotska kultura|sopotska]] i [[korenovska kultura]] u kontinentalnoj Hrvatskoj, a [[danilska kultura|danilska]], [[hvarska kultura|hvarska]] i velolučka na jadranskoj obali, otocima i u zaleđu. Krajem mlađega kamenog doba u najistočnije dijelove Hrvatske prodire i [[vinčanska kultura]], a u sjeverozapadne regionalna inačica [[lengyelska kultura|lengyelske kulture]]. Obje spomenute pojave već imaju i određena obilježja bakrenoga doba, odnosno eneolitika.<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41349 mlađe kameno doba]</ref> Neolitičko doba dobro je istraženo u kontinentalnoj Hrvatskoj ([[Vinkovci]], [[Sarvaš]], [[Vučedol]], [[Zadubravlje]] i Igrač kraj Slavonskog Broda te [[Pepelana]] kraj [[virovitica|Virovitice]] s naseljima starčevačke kulture; [[Malo Korenovo]], [[Kaniška Iva]], [[Tomašica (Garešnica)|Tomašica]] i [[Drljanovac]] s naseljima linearnotrakaste kulture; [[Sopot]], [[Bapska]], Vinkovci–Ervenica, [[Osijek]] i [[Klokočevik]] kraj Slavonskog Broda s naseljima sopotske kulture; [[Ozalj]] s naseljem lengyelske kulture). Nalazišta impresso kulture na Jadranu predstavljaju Grapčeva i [[Markova špilja]] na [[Hvar]]u, [[Arheološko nalazište Smilčić|Smilčić]], [[Bribir]], [[Vaganačka špilja]] na [[Velebit]]u, [[Jami na Sredi]] na [[Cres]]u te [[Vižula]] u [[Medulin]]u. Danilsku i hvarsku kulturu predstavljaju [[danilska kultura|Danilo]], [[Arheološko nalazište Smilčić|Smilčić]], [[Vela spila]] na Korčuli, Markova i [[Grapčeva špilja]] te [[Gudnja]] na Pelješcu.<ref name="Nalazišta"/>
=== Bakreno doba ===
| |||