Eloksiranje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Prevlaka metala uz pomoć dodatka HotCat |
Izmjenio Eloksiranje |
||
Redak 1:
[[
[[datoteka:Cheap carabiners.JPG|mini|desno|250px|Spojke su prvo eloksirane i zatim obojane organskim bojilima ([[nalič]]).]]
[[datoteka:IPod mini.png|mini|desno|250px|Eloksirano kučište [[iPod]]a.]]
'''Eloksiranje''' (el[ektrolitsko] oksi[di]ranje) je postupak kojim se s pomoću [[električna struja|električne struje]] na predmetima od [[aluminij]]a i od njegovih [[slitina]] proizvodi sloj aluminijeva [[oksidi|oksida]], koji ih može štititi od [[korozija|korozije]] i habanja; može služiti kao električni ili toplinski [[izolator]], ili kao podloga za zaštitne [[nalič|namaze]] boja i [[lak]]ova. Taj se sloj oksida može bojiti organskim bojilima, tako da služi i kao ukras. Postoji velik broj modifikacija toga postupka, ali se svi osnivaju na tome da se u jednoj elektrolitskoj kupelji aluminijski predmet učini [[anoda|anodom]], pa se oksidira [[elektrolit]]ski razvijenim [[kisik]]om. <ref> '''eloksiranje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17763] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
== Način rada ==
Eloksiranje se zasniva na elektrokemijskoj metodi [[Anodička oksidacija|anodičke oksidacije]]. U tom postupku aluminij se presvlači jednim tankim slojem oksida (debljine oko 1 [[mikrometar]] ili 1 μm) čime se štiti od daljnje [[oksidacija|oksidacije]]. Međutim ta debljina sloja nije dovoljno debela i dekorativno nije prihvatljiva, pa se aluminijski profil podvrgava obradi fazne oksidacije u kojem se debljina zaštitnog sloja povećava na 12 do 30 mikrometara. Ovaj postupak se obavlja na posebnim postrojenjima u kojima su postavljene kade dubine i do 2,5 [[metar|m]]. Kade su napunjene kemikalijama koje redoslijedom sudjeluju u postupku eloksiranja. Između svake kade nalazi se voda za ispiranje. Postupak eloksiranja se sastoji od:
* mehanička priprema četkanjem profila, uređaji sa kružnim četkama od tankih žica od [[nehrđajući čelik|nehrđajućeg čelika]].
* odmašćivanje u deterđentima na temperaturi od 65 do 75 [[celzij|°C]] u trajanju od 10 minuta;
* odmašćivanje u mineralnoj sodi ([[natrijev hidroksid]]) na temperaturi od 40 do 60 °C u trajanju od 5 minuta;
* neutralizacija u [[dušična kiselina|dušičnoj kiselini]];
* anodizacija u [[sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] na temperaturi od 18 °C u trajanju od 50 minuta;
* bojanje u tekućini za dobivanje nijanse eloksaže - ovaj postupak se preskače ukoliko se traži boja eloksiranja u prirodnoj boji aluminija;
* zatvaranje pora ili silitiranjem (hladno i toplo), oko 3 minute.
Četkanjem se odstranjuju prirodni oksidi, odmašćivanjem i nagrizanjem otvaraju se pore, a anodizacijom se stvara tanki sloj aluminijeva oksida po konfiguraciji pora. Ukoliko je potrebno bojanje ono se vrši taloženjem nekog metala u dno pore. Završni korak je silitiranje kojom se pore potpuno zatvaraju.
=== Anodizacija ===
Anodizacija se vrši u [[elektrolit]]u koji se sastoji od sumporne kiseline rastvorene u vodi. U ovom se koraku pusti [[istosmjerna struja]] na aluminij tako da je aluminij pozitivna elektroda, a negativna elektroda je neki drugi odgovarajući [[metal]]. Zbog prolaza električne struje, sumporna kiselina počinje se razlagati. Kvaliteta anodnog sloja zavisi od kvalitete aluminija Al99,5 (legure AlMgSi 0,5, AlMg1, AlMg3), koncentracije elektrolita, temperature i jačini struje. Kontrola ovih čimbenika se prati [[računalo]]m i prati pulsnim ispravljačem. Kada se postigne odgovarajuća debljina sloja [[ispravljač]] se automatski isključuje a podaci se zapisuju i određena je kakvoća eloksiranja.
Površinski sloj se pretvara u staklasto kristalnu [[Prevlaka (tehnologija)|prevlaku]]. Preporučena debljina za aluminijske profile od kojih se izrađuju [[prozor]]i i [[vrata]] je 20 mikrometara, tanji slojevi su nedovoljno otporni na habanje i trošenje, deblji slojevi pucaju kod savijanja profila. Tonovi eloksaže se kreću od prirodne boje aluminija do boje [[bronca|bronce]] i crne. Moguće je bojanje u zlatnim tonovima ali je ono manje postojano. Posebnim postupcima moguće je dobiti tonove plave, crvene i zelene boje ali se one rijetko upotrebljavaju zbog visoke cijene. Bojanje se vrši neorganskim [[pigment]]ima na bazi [[kobalt]]a, [[mangan]]a.
Eloksirani aluminij je veoma otporan na [[kiseline]], ali je neotporan na lužine ([[Baze (kemija)|baze]]). Posebno valja voditi računa da na površini eloksiranog profila ne ostane na primjer [[vapno]] za bojanje zidova jer su oštećenja neizbježna. Oštećenja eloksiranja se izuzetno teško mogu otkloniti. <ref> '''Eloksaža aluminija''', [http://www.ilsad.hr/de/proizvodi/alu-stolarija/2-uncategorised/189-eloksaza-2.html], www.anodal-eloksirnica.hr, 2015.</ref>
==Izvori==
{{izvori}}
[[Kategorija:Prevlaka metala]]
| |||