Vulgarni latinski jezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 405:
Fonetske promjene koje su se događale u vulgarnom latinitetu otežavale su očuvanje [[Padež|padežnog]] sustava imenskih riječi kakav je postojao u klasičnom latinskom, i na kraju su se pokazale pogubnima za kompliciran sustav od pet [[deklinacija (gramatika)|deklinacija]] koji je postojao u latinskom jeziku. Kao posljedica toga, u vulgarnom se latinskom opaža pomicanje nekada sintetičkog jezika prema analitičkom, u kojemu red riječi predstavlja jedan od glavnih [[Sintaksa|sintaktičkih]] elemenata. Gubitak završnog /-m/, gubitak dugih samoglasnika i monoftongizacija dvoglasa /ae/ u /e/ izazvali su velike promjene u imenskoj paradigmi a-deklinacije, kao što se vidi na primjeru sklanjanja imenice ''rosa'' (= ''ruža''), koje je dano u tablici.
 
Do potpunog gubitka padežnog sustava došlo je postupno. Starofrancuski je i dalje razlikovao [[nominativ]] od kosih padeža (što je poznato kao ''cas sujet – cas régime''), ali je i ta razlika konačno nestala iz jezika tokomtijekom [[12. stoljeće|12.]] i [[13. stoljeće|13. stoljeća]], ovisno o dijalektima. Slična razlika postojala je i u starom [[Okcitanski jezik|okcitanskom jeziku]], kao i u nekim retoromanskim dijalektima sve do prije nekoliko stoljeća. Rumunjski jezik i dalje razlikuje [[genitiv]]/[[dativ]] zajedno s tragovima [[vokativ]]a.
 
Razlika između [[Jednina|jednine]] i [[Množina|množine]] u romanskim se jezicima pravi na dva načina. Sjeverno i zapadno od linije [[La Spezia]] – [[Rimini]], koja prolazi sjevernom [[Italija|Italijom]], jednina se obično razlučuje od množine pomoću završnog ''-s'', koje se proširilo [[Analogija|analogijom]], budući da je bilo prisutno u akuzativu množine imenica muškog i ženskog roda svih deklinacija. Južno i istočno od spomenute linije razlika između jednine i množine pravi se pomoću promjene završnih samoglasnika, kao što je istovremeno slučaj u talijanskom i rumunjskom jeziku. Ovaj razvoj očuvao je i proširio način razlikovanja jednine i množine koji se opaža u latinskoj a- i o-deklinaciji (''-ae, -as'' / ''-i, -os'').