Crno tijelo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 78.155.59.244, vraćeno na zadnju inačicu suradnika MaGaBot |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Black body.svg|mini|desno|300px|Kako temperatura pada, vršna vrijednost intenziteta zračenja je manja i pomiče se prema većim valnim duljinama. Crna krivulja prikazuje model klasične fizike, [[Rayleigh-Jeansov
[[Datoteka:PlanckianLocus.png|mini|desno|300px|Boja (kromatičnost) zračenja idealnog crnog tijela ovisi o temperaturi]]
[[Datoteka:Crno_tijelo.gif|mini|desno|300px|Crno tijelo]]
Redak 12:
|}
[[Idealno crno tijelo|Idealno]] '''crno tijelo''' je tijelo koje upija sve valne duljine [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]], koje padaju na njega. Idealno crno tijelo ne postoji, ali ga može prilično dobro zamijeniti velika zatvorena šupljina sa malim otvorom i koja je toliko neprozirna da jedva odbija zračenje, budući da zračenje koje uđe u tu šupljinu, gotovo da nema šansu da izađe. Budući da idealno crno tijelo upija sve [[valna duljina|valne duljine]] bez gubitaka, ono isto emitira sve valne duljine bez gubitaka, ovisno samo o [[temperatura|termodinamičkoj temperaturi]] tog tijela.
Toplinsko zračenje je elektromagnetsko zračenje svih tijela koja se nalaze na temperaturi iznad apsolutne nule (0 K), odnosno odzračena energija ovisi samo o temperaturi promatranog tijela i stanju njegove površine. Primjer toplinskog zračenja je [[infracrveno zračenje]] koje emitiraju obični radijator ili električni [[Grijanje|grijač]]. Osoba u blizini vatre ili bilo kojeg drugog vrućeg tijela će osjetiti zračenje topline, čak i ako je okolni zrak jako hladan. Kako temperatura dalje raste, iznad 900 K, tijelo počinje žariti crvenu, zatim narančastu, žutu, bijelu i plavu boju. Kada se tijelo vidi bijelo, to znači da postoji znatan udio [[ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenja]].
Redak 58:
Ako postoje dva idealna crna tijela, onda će prema ravnotežnom stanju zračenja, ukupni intenzitet zračenja koje neko tijelo emitira, bilo to tijelo crno ili ne, biti jednako intenzitetu zračenja, koje to tijelo upije.
Proračun krivulje [[zračenje crnog tijela|zračenja]] idealnog crnog tijela, bio je jedan od glavnih izazova u teorijskoj fizici 19. stoljeća. Problem je riješio 1901. [[Max Planck]], postavivši [[Planckov zakon]] za idealno crno tijelo.<ref> Planck Max: "On the Law of Distribution of Energy in the Normal Spectrum", journal = Annalen der Physik, 1901., [http://dbhs.wvusd.k12.ca.us/webdocs/Chem-History/Planck-1901/Planck-1901.html]</ref> [[Wienov zakon pomaka]] daje valnu dužinu maksimalnog intenziteta zračenja, a [[Stefan-Boltzmannov zakon]] određuje intenzitet zračenja nekog tijela. Planck je pretpostavio da je energija oscilatora unutar šupljine crnog tijela [[Kvantna mehanika|kvantizirana]], a [[Albert Einstein|Eistein]] je na osnovu minimalne kvantne energije elektromagnetskog zračenja, 1905. objasnio [[fotoefekt]], što je dovelo do pojave pojma [[foton]]a. To je dovelo do pojave [[Kvantna elektrodinamika|kvantne elektrodinamike]], koja je zamijenila klasičnu teoriju [[Elektromagnetizam|elektromagnetizma]]. Nakon toga se razvila raspodjela kvantne
Stvarna tijela se neće ponašati kao idealno crno tijelo, već će to biti samo dio toga zračenja, a to se obilježava sa stupnjom emisije (ε < 1), koji uspoređuje realno sivo tijelo sa idealnim crnim tijelom. Stupanj emisije ovisi o temperaturi, kutu emisije i valnoj duljini.
Idealno crno tijelo
==Imitatori crnog tijela==
| |||