Planckov zakon: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 88:
:<math>u(\lambda,T) = {8\pi h c\over \lambda^5}{1\over e^{\frac{h c}{\lambda kT}}-1},</math>
 
Max Planck je stvorio ovaj zakon 1900.,<ref> Planck Max: [http://theochem.kuchem.kyoto-u.ac.jp/Ando/planck1901.pdf] "On the Law of Distribution of Energy in the Normal Spectrum", Annalen der Physik, vol. 4, p. 553 ff (1901)</ref> u pokušaju da poboljša [[Wilhelm Wien|Wienovu]] [[Wienova aproksimacija|približnu]] vrijednost iz 1896., koja je dobivena iz pokusa, ali [[ultraljubičasta katastrofa|nije odgovarala]] za male frekvencije, kao ni [[Rayleigh-Jeansov zakon]] za velike frekvencije.<ref>Sorić, Ivica; [http://marjan.fesb.hr/~suri/ktf/predavanja/predavanje_13_Kvantna_priroda_svjetlosti.pdf Kvantna priroda svjetlosti], Kemijsko – tehnološki fakultet Sveučilišta u Splitu</ref> Planckov zakon je vrlo dobro odgovarao sa rezultatima pokusa. Planckov zakon je ustvari nastao, kad je on pretpostavio mogući način raspodjele elektromagnetske energije, sas različitim nabijenim oscilatorima u materiji. OnPretpostavio je pretpostavio da je energija oscilatora ograničena sa nizom određenih višekratnika osnovne jedinice energije E, koja je proporcionalna sas frekvencijom oscilatora: <ref> Planck M. (1900) ''On the theory of the energy distribution law of the normal spectrum'', Verh. Dtsch. Phys. Ges. Berlin, 2, p.237-245</ref>
 
:<math>E=h\nu.\,</math>