Razlika između inačica stranice »Edo Bulat«

Dodano 70 bajtova ,  prije 6 godina
manja lektura
(manja lektura)
'''Edo Bulat''' ([[Split]], [[17. veljače]] [[1901.]] – [[Buenos Aires]], [[28. lipnja]] [[1984.]]), hrvatski političar i ministar za vrijeme [[NDH]].
 
== Od Orjune do ustašaŽivotopis ==
Studirao pravo u [[Zagreb]]u, [[Pariz]]u i [[Berlin]]u. Nakon postignutog doktorata prava, studira dodatno političke znanosti u Parizu.
 
Studirao je pravo u [[Zagreb]]u, [[Pariz]]u i [[Berlin]]u. Nakon postignutog doktorata prava, studira dodatno političke znanosti u Parizu. Nakon povratka u domovinu (1921.) radi kao odvjetnik u [[Split]]u. Svoju političku aktivnost počinje 1922. kao tajnik ''Organizacije jugoslavenskih nacionalista'' ([[ORJUNA]]). Među njenim su osnivačima bili mnogi Hrvati iz Dalmacije, koji u jakoj unitarnoj državi i ideologiji integralnog jugoslavenstva tražili zaštitu od talijanskog imperijalizma. Kasnije mijenja političku orijentaciju. Tijekom 1930-ih godina jedan je od prvaka [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] u Splitu. Nakon potpisivanja [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazuma Cvetković–Maček]] pristupa [[Ustaški pokret|Ustaškom pokretu]]. Od tada je često bio na meti policije. Jedan je od petorice potpisnika izjave datirane [[30. ožujka]] 1941. (za koju su se potpisi skupljali tek 5. travnja) u kojoj ustaški vođe i dvojica predstavnika [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a traže od Njemačke intervenciju u Jugoslaviji i pomoć u stvaranju nezavisne hrvatske države.
 
== Ministar u NDH ==
Kasnije mijenja političku orijetanciju. Tijekom 1930-ih godina jedan je od prvaka [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] u Splitu.
 
Nakon proglašenja [[NDH]], [[Slavko Kvaternik]] ga [[12. travnja]] 1941. imenuje za ministra za Dalmaciju. Odlazi u Split, ali već 21. travnja mora predati vlast talijanskom vojnom zapovjedniku. Od kolovoza 1941. do siječnja 1942. je poslanik u Rumunjskoj. Zatim se vraća u Zagreb i radi kao ravnatelj HrvatkogHrvatskog nakladnog zavoda.
Nakon potpisivanja [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazuma Cvetković–Maček]] pristupa [[Ustaše|Ustaškom pokretu]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave datirane [[30. ožujka]] 1941. (za koju su se potpisi skupljali tek 5. travnja) u kojoj ustaški vođe i dvojica predstavnika [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a traže od Njemačke intervenciju u Jugoslaviji i pomoć u stvaranju nezavisne hrvatske države.
 
Nakon kapitulacije Italije, Pavelić ga [[10. rujna]] 1943. imenuje izvanrednim ministrom za novooslobođene krajeve Dalmacije. Na putu u Split sudjeluje u borbi sa [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanima]]. U Split ulazi nakon što su ga partizani pred njemačkim napadom morali napustiti, te 27. rujna formiraosniva općinsku upravu. Ministar za novooslobođene krajeve je do svibnja 1944., kada postaje ministar bez lisnice.
== Ministar u NDH ==
Nakon proglašenja [[NDH]], [[Slavko Kvaternik]] ga [[12. travnja]] 1941. imenuje za ministra za Dalmaciju. Odlazi u Split, ali već 21. travnja mora predati vlast talijanskom vojnom zapovjedniku. Od kolovoza 1941. do siječnja 1942. je poslanik u Rumunjskoj. Zatim se vraća u Zagreb i radi kao ravnatelj Hrvatkog nakladnog zavoda.
 
Nakon kapitulacije Italije, Pavelić ga [[10. rujna]] 1943. imenuje izvanrednim ministrom za novooslobođene krajeve Dalmacije. Na putu u Split sudjeluje u borbi sa [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanima]]. U Split ulazi nakon što su ga partizani pred njemačkim napadom morali napustiti, te 27. rujna formira općinsku upravu. Ministar za novooslobođene krajeve je do svibnja 1944., kada postaje ministar bez lisnice.
 
U posljednjim mjesecima rata, radi kao politički rukovoditelj u [[Poglavnikov tjelesni zdrug|Poglavnikovom tjelesnom sdrugu]]. Sudjeluje u pokušajima uspostavljanja veze sa [[Saveznici|Zapadnim saveznicima]] radi pregovora o predaji i prelasku na njihovu stranu u borbi protiv komunista.
 
== Emigracija ==
Zagreb napušta [[6. svibnja]] 1945. kao pratilac [[Vladko Maček|Vladka Mačeka]]. UspjevaUspijeva otići na zapad, a od 1947. živi u Argentini. U emigrantskom časopisu ''Hrvatska misao'' objavio je autobiografske zapise ''Deseti travnja'' (1957.) i ''Pregovori u Ljubljani'' (1958.)
 
== Literatura ==
*[[Hrvatska enciklopedija]]
*[[Tko je tko u NDH]]
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Bulat, Edo}}
922

uređivanja