Ivo Lola Ribar: razlika između inačica

| zanimanje = [[pravnik]], [[političar]]

'''Ivo Lola{{fusg|1}} Ribar''' ([[Zagreb]], [[23. travnja]] [[1916.]] - [[Glamočko polje]], [[27. studenoga]] [[1943.]]), bio je jugoslavenski i hrvatski komunistpolitičar (član [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]]), partizanski dužnosnik, [[Narodni heroji Jugoslavije|narodni heroj Jugoslavije]]. Stariji je sin političara [[Ivan Ribar|Ivana Ribara]]. Kao član CK KPJ i Vrhovnog štaba sudjelovao je u organiziranju [[NOP|partizanskoga pokreta]]. Bio je jedan od najbližih suradnika [[Josip Broz Tito|Josipa Broza]], a u listopadu [[1943.]] godine bio je određen za šefa vojne misije VŠ NOV i POJ pri Savezničkoj komandi za Srednji istok ali je poginuo prilikom napada njemačkoga zrakoplova na partizanski zrakoplov, na uzletištu, netom prije polijetanja zrakoplova<ref name="tkojetko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 344.-345.</ref> za [[Kairo]].

Rođen je u Zagrebu gdje provodi prve godine djetinjstva,<ref name="Lolo">[http://www.znaci.net/00001/217_2.pdf Jozo Petričević, ''Ivo Lolo Ribar u Zagrebu''], str. 44.-48., preuzeto 19. ožujka 2012.</ref> osnovnu školu pohađao je u [[Karlovac|Karlovcu]] i nastavio u [[Beograd]]u, a gimnaziju je završio u Beogradu. Jedno vrijeme nakon [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskoga rata]] živio je i u [[Đakovo|Đakovu]],<ref name="Lolo" /> o čemu svjedoči i spomen-ploča u Ulici [[Ante Starčević]]a. Studirao je pravo na [[Pravni fakultet Sveučilišta u Beogradu|Pravnome fakultetu u Beogradu]] i političku ekonomiju u [[Ženeva|Ženevi]]. Diplomirao je pravo u Beogradu 1938. godine.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/43895/ Proleksis enciklopedija: Ribar, Ivo Lola], preuzeto 14. veljače 2015.</ref> Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te [[1937.]] godine vodi omladinsku komisiju CK [[KPJ]],<ref name="Lolo" /> a od [[1937.]] je i tajnik CK [[SKOJ]]-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti.

Početkom školske 1934./35. godine, Lola je stigao u [[Pariz]] studirati [[političke znanosti]], ali poslijenakon [[Atentat u Marseilleu|atentata]] na jugoslavenskoga [[kralj]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]] (po savjetu [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]]) napušta [[Francuska|Francusku]]. Odlazi u [[Ženeva|Ženevu]], gdje uči metodiku znanstvenoga rada, studira političku ekonomiju, proučava marksističku literaturu do koje u zemlji nije mogao doći, a zatim se, iste jeseni, upisuje na Pravni fakultet u Beogradu.

U to vrijeme se na Beogradskom sveučilištu [[Savez komunista Jugoslavije|Komunistička partija]] i [[SKOJ]] javljaju kao važan čimbenik političkog života studenata, i političke akcije lijevo orijentirane mladeži u borbi za autonomiju sveučilišta i za demokratska prava južnoslavenskih naroda nailaze na sve širi odjek i podršku i van granica Jugoslavije. [[1935.]] godine primljen je u SKOJ i izabran za člana Akcionoga odbora stručnih studentskih udruženja, a [[1936.]] godine primljen je u KPJ. U vrijeme kad su [[fašizam|fašističke]] države od verbalnih prijetnji svjetskom miru prešle i na [[rat]]ne pohode ([[Etiopija]]) te otvorene oružane intervencije u [[Španjolski građanski rat|Španjolskoj]] Lola je bio gotovo redoviti predstavnik jugoslavenske omladine (SKOJ-a) na svim značajnijim svjetskim kongresima mladih (Ženeva, [[Bruxelles]], Pariz) i svojim je načelima i ugledom znatno utjecao da već afirmiran pokret mladih u Jugoslaviji dobije i međunarodno priznanje, koje se ogledalo u činjenici što su jugoslavenski prijedlozi rezolucija usvajani kao službeni dokumenti tih skupova. Kad je Josip Broz [[1937.]] godine, postao generalni tajnik KPJ, postavlja Lolu Ribara na čelo Centralne izvršne komisije pri Centralnom komitetu KPJ (koja će prerasti u Centralni komitet SKOJ-a), i povjerava mu oživljavanje svojih ideja o omladinskom pokretu. Prema tim idejama, trebalo je SKOJ, poslije krize u koju je zapao 1936. godine, iz osnova reorganizirati i pretvoriti ga u glavnu pokretačku snagu svejugoslavenskog pokreta mladih. Lola je postao jedan od najbližih Brozovih suradnika. Najveća je njegova zasluga što je SKOJ od idejno-pacifističkog pokreta često vrlo nerealnih zahtjeva postao glavna antifašistička snaga mladih u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. Najjača mjesna organizacija u to vrijeme bila je zagrebačka organizavija SKOJ-a.<ref name="Baltić">[http://www.znaci.net/00001/217_2.pdf Milutin Baltić:, ''Nikad nije dijelio lekcije...: Lik Ive Lole Ribara''], str. 42., preuzeto 19. ožujka 2012.</ref>

U trenutkulistopadu kada1943. segodine, spremaonakon poletjetišto zrakoplovomje bio oslobođen dužnosti tajnika SKOJ-a, određen je za šefa prve partizanske vojne misije u Stožeru savezničkoga zapovjedništva za Srednji istok u Kairu.<ref>[[Kairo]http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52712 Hrvatska enciklopedija: Ribar, Ivo Lola], kaopreuzeto prvi11. izvanredniožujka i2015.</ref> opunomoćeniU predstavniktrenutku Vrhovnogkada štabase ispremao Tita,poletjeti odnosnozrakoplovom noveu Jugoslavije,[[Kairo]] poginuo je na [[Glamočko polje|Glamočkome polju]], pogođen bombom iz neprijateljskog avionazrakoplova neposredno prije polijetanja, [[27. studenoga]] [[1943.]] godine.<ref name="Lolo" /> Nakon pogibije pokopan je na Glamočkome polju a [[27. ožujka]] 1948. godine njegovi posmrtni ostatci preneseni su u [[Grobnica narodnih heroja|Grobnicu narodnih heroja]] ispod Kalemegdanske tvrđave u Beogradu. Na Glamočkome polju sagrađen mu je memorijalni muzej koji je danas u zapuštenom stanju.

* Karlovačka tvornica ''Lola Ribar d.d.'', proizvođač sanitetskoga materijala i proizvoda od pamuka, nosi njegovo ime od [[1947.]] godine. Prva službena registracija zabilježena je [[22. ožujka]] 1947. godine pod nazivom Tvornica sanitetskog materijala Lola Ribar Karlovac. Od [[1993.]] godine “Lola Ribar” je dioničko društvo. <ref>[http://www.lolaribar.hr/upoznajte_nas.asp</ref><ref>http Lola Ribar d.d.://www Povijest], preuzeto 11.poslovni ožujka 2015.hr/mobile/domace-kompanije/karlovacki-lola-ribar-ostvario-gubitak-od-1402-milijuna-kuna-38408</ref>

* Spomenici su mu podizani i biste postavljane a škole, [[KUD|kulturno umjetnička društva]], tvornice i ulice dobijale su imena po njemu diljem bivše Jugoslavije.