Jean-Jacques Rousseau: razlika između inačica

'''Jean Jacques Rousseau ''' (Ženeva, [[28. lipnja]] [[1712]]. - ErmenvilleErmenonville, [[2. srpnja]] [[1778]].), [[Francuska|francuski]] književnik, pedagog i politički filozof. Protivi se ograničenjima civiliziranog društva i zagovara povratak prirodi.<ref>"Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.144</ref>

Preživjevši nesretno djetinjstvo, bježi iz roditeljskog doma gospođi de Warens, koja ga obraća na [[katolicizam]] i kao pomajka, prijateljica i ljubavnica vrši dugi niz godina na njega snažan utjecaj. Od tada pa sve do smrti Rousseau će imati [[život]] pun obrata te rastrgan proturječnostima između snova i stvarnosti i koji je pri kraju zamračen jakom razdražljivošću i neurotičkim priviđenjima.

Rousseau se kao šegrt, lakejlakaj, nastavnik [[glazba|glazbe]], prepisivač [[note|nota]] i kućni učitelj, uvijek djetinjski plah i vođen zakonima srca, mučno se probijao kroz svoje doba luksuza, galantnih i šupljih salonskih konverzacija, vlasulja i društvenog parazitima. Godine [[1742.]] upoznaje u [[Pariz]]u [[Denis Diderot|Denisa Diderota]] i druge [[enciklopedisti|enciklopediste]], ali se ubrzo s njima razilazi. U svom prvom djelu ''Discours sur les arts et les sciences'' daje [[1749.]] godine negativan odgovor na nagradno pitanje dižonske akademije o tome da li znanost i umjetnost pridonose poboljšanju [[moral]]a. Taj je spis otkriće za Pariz i Rousseau preko noći postaje slavan.

No, uskoro bježi od pariške buke i konvencionalnih društvenih obaveza i u [[Ženeva|Ženevi]] se združuje s priprostom ThéreseThérèse Levasseur, s kojom dugo živi u prirodnom braku (vjenčali su se tek [[1768.]] godine). U [[Eremitage]]u, sjeverno od Pariza, u idiličnom ambijentu male kućice okružene vrtom, piše ''Discours sur l'origine et les fondements de l'inégalité parmi les hommes'', skicu o povijesnom razvojnom putu [[čovječanstvo|čovječanstva]]. Društveno i tjelesno blizu sloma odlazi [[1761.]] godine na malo imanje u [[Montmorency]]ju i tu dovršava svoja djela: ''Julie ou la nouvelle HéloiseHéloïse, Du contrat social ou principiesPrincipes du droit politique i Émile ou surSur l'éducation''. Ta su djela izazvala bijes službene [[Francuska|Francuske]] te pariški sud izadje nalog za njihovo spaljivanje i RousseaovoRousseauovo hapšenje. Bježeći pred progonima i pateći od unutarnjih moralnih kriza, Rousseau postaje bolesnik koji sumnja u sve pa i u svoje najintimnije prijatelje. Na Humeov poziv odlazi u [[Engleska|Englesku]] i tamo piše šest knjiga. Praćen manijom proganjanja, vraća se u Francusku i dovršava posljednje djelo ''ReveriesRêveries du promeneur solitaire'', u kojem se očituju i neki znakovi [[šizofrenija|šizofrenije]]. Samotni bolesnik nedugo zatim umire, premoren fiktivnim i stvarnim progonima. Preminuo je [[2. srpnja]] u mjestu [[ErmenvilleErmenonville]] u blizini Pariza.

Zanimljiva su njegova [[filozofija|filozofska]] stajališta, pa ta je tako [[čovjek]], po [Rousseau]u, od [[priroda|prirode]] dobar i nije počinio nikakav istočni [[grijeh]] već ga je pokvarila [[civilizacija]] i [[kultura]]. Po njemu sav napredak [[znanost]]i, [[umjetnost]]i, [[tehnika|tehnike]] i [[gospodarstvo|privredegospodarstva]] znači gubitak izvorne ljudskosti, zdrave prirodne [[sreća|sreće]] i [[harmonija (glazba)|harmonije]]. Nevino samoljublje pretvara se pod utjecajem [[razum]]a u [[egoizam]], a pretjerana putenost, slabljenje karaktera i pokvarenost običaja posljedica su razvijanja umjetnosti. Privatno vlasništvo podijelilo je ljude na bogate i siromašne, a vlast na jake i slabe: Prviprvi koji je došao na zamisao da ogradi komad zemljišta i da kaže: "Ovo je moje" i koji je uz to našao dovoljno naivne ljude da mu to povjeruju, bio je pravi osnivač građanskog društva. Koliko bi [[zločin]]a, [[rat]]ova i [[ubojstvo|ubojstava]], koliko nevolja i strahota uštedio ljudskom rodu onaj koji bi tada, iščupavši oznake i zatrpavši jarak, viknuo svojim bližnjima: "''Ne slušajte tu varalicu, propali ste ako zaboravite da zemaljski plodovi pripadaju svima, a zemlja nikomemanikome''! - u toj je početnoj rečenici u djelu Društveni ugovor sadržan i Rousseauov [[politika|politički]] kredo: stvaranje suverene i slobodne građanske [[država|države]] u kojoj opća volja (volonté généralé - koja, međutim nije identična s voljom svih - volonté de tous) mora postati izvorom i temeljem svakog prava. Budući da znanost i kultura rađaju mnoga zla i izopačuju karaktere, potrebno je uvesti što prirodniji odgoj. Svojom idejom slobode kao supstance čovjeka, spontanitetom uma i preferiranjem paskvalovske[[Pascal|paskalovske]] ''logique de coeurcœur'', on je ne samo neposredno utjecao na [[Kant]]a, [[Schiller]]a i [[Johann Wolfgang von Goethe|Johanna Wolfganga von Goethea]], već i trajno nadahnuo romantičnu literaturu i oduševljavao revolucionarne sanjare [[18. stoljeće|18.]] pa i [[19. stoljeće|19. stoljeća.]]