Konavle: razlika između inačica

Dubrovačka vlada je Konavle proglasila svojim feudalnim posjedom, kojim je upravljao [[knez]] ustoličen u Pridvorju. Spomenici iz tog doba su Knežev dvor u Pridvorju i Soko kula u Dunavama, važna obrambena utvrda krajnjeg dubrovačkog juga. Godine [[1423.]] dubrovačka vlada učvrstila je svoju vlast u istočnom dijelu Konavala. Cijelu obradivu površinu podijelila je na 37 decena. Svaki decen imao je 10 dijelova, a svaki dio 4 četvrtine. Četvrtina je iznosila 6 do 9 zlatica površine (zlatica ili solad=1678 m²), dio je sadržavao 24 do 36 zlatica. Vlada je isprva odlučila Konavljanima oduzeti svu zemlju i sve ih učiniti kmetovima, ali ipak je popustila i dopustila da 66 obitelji vlastelinčića i dalje uživa i obrađuje vlastitu zemlju (3 do 12 zlatica). Godine 1427. kad je kupljen zapadni dio Konavala podijeljen je na 38 decena obradive zemlje, a ništa nije ostavljeno vlastelinčićima.
Od 1430. do 1433. trajao je [[Konavoski rat]] koji je umnogome utjecao na stanje u Bosni, Humu i Dubrovniku, te je uvelike promijenio stanje u jugoistočnoj Europi.<ref>Pavo Živković, Ivana Jakić, Marija Brandić: [http://hrcak.srce.hr/file/118298 Uloga bosanskog kralja u Konavoskom ratu (1430. - 1433.)], Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasljeđe, sv.2 br.3 listopad 2008.</ref>
Planine su Dubrovčani [[1442.]] podijelili među vlastelu, dio je dobio hrvatski ban [[Matko Talovac]]. Međutim, u 15. stoljeću [[Osmansko Carstvo|Turci]] su zauvijek oduzeli Dubrovčanima Planine. Pašnjaci, šume, dubrave, vode i lokve bili su zajedničko dobro. Svatko se smio besplatno služiti, ubirati plodove, sjeći, pasti, voditi na ispašu itd. Jedino je bilo zabranjeno posjeći drvo koje pruža hlad stoci i dubove koji rađaju [[žir]] za svinje. Uzgajane su [[ovca|ovce]], [[koza|koze]], [[magarac|magarad]], [[konj]]i i [[goveda]]. Samo je država smjela zidati mlinove, ograđivati solane, podizati stupe za stupanje [[lan]]a i [[konoplja|konoplje]] i valjaonice za valjanje [[vuna|vune]] i zidati crkve i kuće u vapnu. Sađeni su [[pšenica]], [[raž]], [[ječam]], [[proso]], sijerak, bijeli i crveni [[luk]], [[bob]], [[sočivo]], [[leća]], [[tikva|tikve]], [[kupus]], [[krumpir]], [[kukuruz]], [[grah]], [[smokva]], [[orah]], [[murva]], [[šljiva]], [[kruška]], [[jabuka]], [[oskoruša]], [[badem|mjendul]], [[limun]], [[naranča]], [[šipak]], [[marelica|kaiš]], [[vinova loza]] i [[maslina]]. Seljak je zadržavao 3/4, a gospodaru je pripadala 1/4 uroda. Konavoskom knežijom upravljao je knez kojega je biralo Veliko vijeće na 6 mjeseci (poslije godinu dana). Nije smio biti uzastopce biran. Sudio je u parnicama (krađa, tučnjava, provala, razmirica i sl.), u početku je uz njega stajala porota. Teže slučajeve vodio je na dubrovački sud. Preslušavao je svjedoke, hitao bjegunce, nadzirao obrađivanje gospodareve zemlje, izvršavao kazne, nadzirao stražarenje na granici, popravljanje i gradnju javnih putova, zidanje utvrda, iskrcavanje brodova. Zapovijedao je vojskom (vojna obveza obuhvaćala je Konavljane od 20. do 60. godine života). Vojna služba bila je besplatna, s tim da vojnici sudjeluju u diobi plijena. Katkad bi dobili 2 groša dnevnice. U slučajevima ratne opasnosti narod se sklanjao u Soko kulu, Cavtat, Molunat ili rt Oštro na ulazu u Boku. Radi uspješne obrane uz kneza je postojao i kapetan. On je prebivao u Cavtatu, tako da su Cavtat i Obod tvorili kapetaniju unutar konavoske knežije. Knez je boravio u dvoru u Pridvorju, gdje je podignut i samostan. Uz kneza je na dvoru stanovao kancelar koji je stilizirao kneževe odluke, pisao pozive, vodio zapisnike saslušavanja, sastavljao tužbe i agrarne, obrtničke i kupoprodajne ugovore, novčane obveznice, oporuke itd. Spisi konavoske kancelarije izgorjeli su na početku 19. stoljeća pa je iscrpnija povijest Konavala gotovo nepoznata i zauvijek izbrisana. Kancelari su u početku bili svećenici, a kasnije svjetovnjaci koje je postavljala vlada. Kaznaci ili glavari koje je birao narod vodili su računa o porezima. Nakon bune [[29. ožujka]] [[1800.]] donesene su nove norme. Rabota smije trajati 90 dana uračunavajući dane kad se ne radi ili putuje iz mjesta u mjesto, gospodar kmetu kad rabotā mora dnevno dati 2 kutla (oko 1,6 l) zdrava [[vino|vina]], 30 unča (oko 0,72 kg) pšenična [[kruh]]a, kutao (oko 0,8 kg) sočiva za prismok, dovoljno [[sol]]i i [[ulje|ulja]] za začin ili protuvrijednost u novcu. Na blagdane ili kišne dane kmetu pripada polovina od toga. Prvi konavoski knez bio je Marin Gundulić, izabran [[25. svibnja]] 1420. Posljednji je bio Vlaho Bernarda Kabužić ([[1807.]]). Ukupno ih je bilo 520: 50 Sorkočevića, 44 Gundulića, 41 Bunić, 38 Gučetića, 35 Crijevića, 32 Kabužića, 31 Menčetić, 30 Rastića, 26 Đurđevića, 25 Pucića, 19 Prokuljevića, po 17 Gučetića i Palmotića, po 16 Saraka i Džamanjića, 11 Ranjina, 10 Tudiševića, te nešto Basiljevića, Benešića, Binčulića, Bondića, Božidarevića, Bučinčića, Buća, Gradića, Lučića, Natalića, Prodančića, Volčevića i Zlatarića. Prvi knez i njegovi nasljednici birani su u senatu, a ostali u Velikom vijeću. Za kneza je mogao biti biran vlastelin koji je navršio 30 godina. Godine [[1660.]] ta je dob snižena na 25 godina, osim za [[ston]]skog i [[Lastovo|lastovskog]] kneza. No [[1739.]] je propisano da konavoski knez ne smije biti mlađi od 30 godina. Izborni mandat je do 1636. trajao 6 mjeseci, a otada godinu dana. Izabrani knez nije smio otkazati službu pod kaznom od 100 perpera, a to je bez kazne mogao učiniti svaka 2 mjeseca u mandatu od 6 mjeseci. Knez je za potrebe službe morao imati 2 knežaka, 1 svećenika i 3 konja. Kneževa plaća iznosila je 500 perpera za 6 mjeseci, a [[1421.]] snižena je na 250 perpera s tim da više nije dužan uzdržavati ni knežake ni svećenika nego samo 3 konja. Knežak ima plaću 4.5 perpera mjesečno, a svećenik 6 perpera. 1427. poslije dobivanja drugog dijela povećan je broj knežaka s 2 na 6, a konja s 3 na 4. Kneževa plaća iznosi 500 perpera, a svećenikova 90. Dodijeljen je jedan vice-knez sa sjedištem u Površi, a [[1435.]] drugi sa sjedištem u Mrcinama (danas Dubravka). Oni su prvenstveno zaduženi za organiziranje straža. [[1597.]] Konavljani su imali 7 trgovačkih [[jedrenjak]]a, [[1605.]] iz Cavtatske kapetanije 6 velikih i 8 manjih. Od [[1642.]] do [[1651.]] posjedovali su 2 pulake, 2 fregate, 3 filjuge, 4 gripa, 3 tartane i 7 čamaca. Od [[1704.]] do [[1734.]] Cavtaćani su imali 31 trgovački jedrenjak međunarodnog značenja, a cijela Dubrovačka Republika 85. Od 1734. do [[1744.]] imali su 28 jedrenjaka (10 tartana ukupne nosivosti 354 kara, 9 filjuga 161 kara, 3 pulake 171 kara, 3 fregaduna 138 kara, 1 vašel 44 kara, 1 marsilijan 59 kara, 1 tartanela 12 kara). Od [[1745.]] do [[1759.]] je 50 pomorskih kapetana iz Konavala, 37 s [[Pelješac|Pelješca]], 21 iz Grada i [[Gruž]]a. Potkraj 18. i u početku 19. stoljeća postojale su pomorske linije Obod-Cavtat-Dubrovnik Matka Herendije, Cavtat-Dubrovnik Tonka Kazilara i Cavtat-Dubrovnik Tonka Miljana. Konavle ostaju u sastavu Dubrovačke Republike kao njena najveća žitnica sve do njenog ukidanja 1808. godine. Nakon kratkotrajne francuske okupacije, Konavle su poharali crnogorski i ruski osvajači, da bi nakon [[Bečki kongres|Bečkog kongresa]] 1815. prešle zajedno s ostatkom dubrovačkih posjeda pod Austrijsku vlast. Velike poplave uništile su [[grožđe]] [[1905.]] i [[1906.]], a [[1901.]] bila je puštena u promet željeznička pruga. U drugoj polovini 19. stoljeća dolaze prve škole, telegrafi i parobrodi. Prva niža muška pučka škola otvorena je u Cavtatu [[1824.]], a vodio ju je profesor Niko Gjurian. U Cavtatu je [[pošta]] otvorena [[1840.]], a prvi [[telegraf]] proradio je [[12. studenog]] [[1865.]] U Grudi je pošta otvorena [[1. listopada]] [[1866.]], a telegraf je proradio [[1839.]] U Mrcinama pošta [[1908.]] U Pločicama pošta [[29. rujna]] [[1907.]], a telegraf [[3. srpnja]] [[1912.]] U Čilipima pošta [[21. rujna]] 1907., a telegraf [[22. prosinca]] [[1909.]] Godine [[1929.]] u Cavtatu borave 1 063 turista, od toga 135 inozemnih. Za usporedbu [[1979.]] boravi 56 425 turista, 38 533 inozemna. Na Zvekovici je između dva svjetska rata prijevoz (Herceg-Novi - Dubrovnik) obavljao Mijo Raše [[kočija]]ma kapaciteta 5-8 putnika, a kasnije [[autobus]]ima 20-25 putnika. Od [[1925.]] Stanoš Vuko vozio je od Grude do Dubrovnika oko 1,5 sat autobusom kapaciteta 20-25 putnika. Iz Čilipa su za Dubrovnik vozili Mustahinić, Bošković, Borovinić, Krilanović i Vlahutin. Nakon rata, [[1956.]] zadruga Gruda kupila je mali autobus TAM koji je [[1957.]] pripojen poduzeću Konavle i vozio je na crti Pločice-Gruda-Dubrovnik. Poslije toga uvedena je crta Dubravka-Gruda-Dubrovnik, a [[1959.]] Dubrovnik-Herceg-Novi, Dubrovnik-Ston-Trpanj i Konavle-Dubrovnik-Split. Godine [[1961.]] ukinuto je poduzeće Konavle i pripojeno dubrovačkom poduzeću Libertas.