Wikipedija

Vrhbosna: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Ceha (razgovor | doprinosi)
5.106 edits
Promjenio kartu
m Ispravke
Redak 9:
[[Bosna i Hercegovina u ranom srednjem vijeku|Do 12. stoljeća povijest je prave Bosne]] vrlo mutna i nejasna. Bosna leži na razmeđi Hrvatske i Srbije, a povijesni izvori o njoj šute. Ipak zna se o njoj nekoliko sigurnih stvari. Zna se najprije, da prije 950. godine nije bila u vlasti srpskih velikih župana. Zna se da [[srednjovjekovna Srbija|samostalna Srbija]] ([[Raška]]) javlja u povijesti kasno i da joj je tada u prvom redu pripadao današnji [[Sandžak]] osim njegovog istočnog dijela, i da se Bosnom nije prostirala.<ref name="Kruno" />
 
Je li prava Bosna bila tada samostalna oblast ili dio jake [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatske države]], koja [[Hrvatsko Kraljevstvo|kraljevinom]] postaje 300 godina prije Srbije, o tom ne postoje izravne izravni povijesni podatci. [[Konstantin Porfirogenet]] izvodi ime [[Srbi]] (''Servi'') od glagola služiti (''servire''), jer da sluzesluže rimskom ([[bizant]]skom) caru, a ime Hrvati tumači kao narod bogat zemljom. Je li bila politički samostalna, ne bi taj krupni fakt izmakao pažnji bilo kojeg starog kroničara ili povjesnika. Međutim druge utvrđene činjenice indirektno, ali ipak jasno svjedoče, da je prava Bosna morala biti dijelom hrvatske države.<ref name="Kruno" />
 
[[Hrvatski vladari#Bosanski banovi|Vladar Bosne]], u prvo doba ovisan, a kasnije neovisan gospodar zemlje oko gornjeg toka [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]], zove se već u najstarijim vijestima o Bosni [[ban]]om. [[Ljetopis popa Dukljanina|Po Dukljaninu]], bosanski ban je jedan od prvih velmoža hrvatske države. Porfirogenet<ref>Migne, Patrol. gr., sv. 113, 287</ref> spominje bansku čast u Hrvatskoj. Sve do 1377. vladaju Bosnom njezini banovi, dok [[Tvrtko I.|ponosni Tvrtko]] ne ote jedan dio srpske zemlje i ne okruni se za kralja "Srbljem i Bosni", a 14 godina kasnije, sjedinivši s Bosnom i prostrane hrvatske oblasti, ne spomene u svom vladarskom naslovu u Bosnu i Srblje također i Hrvatsku i Dalmaciju. Banska čast, eminentno hrvatska ustanova, poznata je samo Hrvatima<ref>Klaić, Povijest Bosne, 43</ref>, i tako zemlja, kojom od početka vladaju banovi, sigurno je bila hrvatskom.<ref name="Kruno" />
 
Poznati njemački povjeničarpovjesničar Ernst Dümmler, imajući na umu, da je u doba [[Tomislav|kralja Tomislava]] Srbija i snagom i prostorom bila malena, a Hrvatska, naprotiv, da je imala vrlo jaku vojnu silu na moru i na kopnu (80 većih i 100 manjih brodova, 100.000 pješaka i 60.000 konjanika) zaključuje ovako:<ref>Alt. Gesch 373</ref> {{citat2|Upravo je nužno, da se i Bosna računa kao stara tečevina Hrvata, a ne kao srpska zemlja od početka. I doista car (Porfirogenet) pravi razliku između Bosne kao posebnog kraja i Srbije, ma da je već u 10. stoljeću bila njezin sastavni dio, njezini žitelji imaju vlastite vladare.}} S Dummlerom se slaže čitav niz povjesničara, koji nisu ni Srbi ni Hrvati, kakav je npr. Rus Hilferding, Bugarin Drinov, Englez Bury, Čeh Niederle, Mađari Pauler i Thalloczy itd.<ref name="Kruno" />
[[Datoteka:Trpimir.jpg|mini|desno|250px|[[Trpimir]]ova [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Primorska Hrvatska]]]]
[[Datoteka:Tomislavova Hrvatska.jpg|mini|250px|[[Tomislav]]ovo [[Hrvatsko Kraljevstvo]]]]
[[Datoteka:Central and Eastern Europe around 950 AD.png|mini|250px|[[Časlav]]ova srpska kneževina (Raška)]]
[[Datoteka:Krešimirova Hrvatska 1070.jpg|mini|desno|250px|[[Petar Krešimir IV.|Krešimirovo]] Hrvatsko Kraljevstvo]]
Ovi povjesničari temelje svoje mišljenje o pripadnosti Bosne Hrvatskoj i na drugim činjenicama, koje je povijest zabilježila. U 9. stoljeću [[Srednjovjekovna bosanska država|Hrvatska]] je neposredno graničila s Bugarskom. To potvrđuje i bizantski povjesničar Cedrenus. Porfirogenet pripovijeda o [[Hrvatsko-bugarski ratovi|borbama Hrvata i Bugara]], negdje poslije god. 870., dakle za kana Borisa i kneza [[Trpimir]]a.<ref>Migne, P. G. 113, 286.</ref> Bugari u ratu nisu uspjeli nego ucineučine mir s Hrvatima, obilno ih podarivši i primivši uzdarje od njih. Papini legati godine 886. idu neposredno iz Hrvatske u Bugarsku kanu Borisu, da krste bugarski narod. Slična stvar događa se i godine 926. za kralja [[Tomislav]]a. To je novi dokaz zajedničke bugarsko-hrvatske granice. Pošto je Slavonija u to vrijeme bila franačka, pošto je na Limu i gornjoj Drini bila samostalna [[Raška]], a Bugarska se protezala čak Srijemom i sjevernom Srbijom, morala je Hrvatska obuhvaćati Bosnu, osobito krajeve oko Tuzle. Bugarsko-hrvatska granica bila je na Drini, a Bosna u sklopu [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]].<ref name="Kruno" />
 
Isti taj zaključak nameće se i iz povelje hrvatskog kneza [[Trpimir]]a, izdane godine 852. u [[Bijaći]]ma kod [[Split]]a splitskom nadbiskupu Petru. Povelja veli, da je splitska nadbiskupija "metropola sve do obala dunavskih i gotovo po čitavoj države hrvatskoj". Treba znati, da je tada Slavonija pripadala u političkom pogledu [[Franačka|Franačkoj]], a u crkvenom [[Akvileja|akvilejskom patrijarhatu]]. Splitska metropolija, koja se prostirala skoro cijelom [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskom državom]] je mogla dopirati do Dunava jedino ako je Bosna pripadala Splitu odnosno Hrvatskoj.<ref name="Kruno" />
 
Oko sredine 10. stoljeća dospije Bosna u ruke srpskog kneza [[Časlav]]a. Bizantski car [[Konstantin VII. Porfirogenet]] piše negdje oko 950. godine znamenito svoje djelo [[O upravljanju carstvom]] (lat. ''De administrando Imperio''). Djelo je, doduše, skrpano od raznih izvještaja carskih činovnika, koji si mjestimično protuslove ili i donose netočne podatke, djelo je pisano s jasnim političkim tendencijama i nije konačokonačno usklađeno i uređeno, ali ipak radi oskudice drugih vrela i obilja podataka od velike je važnosti za [[hrvatska povijest|hrvatsku povijest]]. Car Porfirogenet spominje oko 950. god., da je "horion Bosona", tj. kraj ili zemljica Bosna pripadao Srbiji. Iz riječi "horion" vidi se, da je Bosna bila u to doba malena i da je car smatra nekim posebnim tijelom u sklopu Srbije, dok u pravoj Srbiji nabraja samo gradove a ne i župe, stavlja na kraju Bosnu na posebno mjesto i spominje u njoj dva grada (Katera i Destnik).<ref name="Kruno" />
 
Car je pisao svoje djelo upravo u ono vrijeme, kad je Bugarska za slabog cara Petra pala na niske grane i kad je u [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskoj]], radi nereda i bune bana [[Pribina|Pribine]], koji ubija i kralja [[Miroslav]]a (949.), vladala opća slabost i anarhija. Tu povoljnu konjukturu je iskoristio odlucni srpski knez [[Časlav]] i Hrvatskoj oteo Bosnu i Bugarskoj izvjesne druge krajeve. Bizantski gradovi u Dalmaciji odmetnuli su se tom zgodom od Hrvatske. Porfirogenet spominje, da je tada Hrvatska imala tek polovinu vojne snage prema onoj iz doba kralja Tomislava. Očito je Hrvatska izgubila mnoge svoje krajeve i oblasti, u prvom redu Bosnu. Tom zgodom, zajedno s ostalom Bosnom, dospio je [[Usora i Soli|grad Soli]] u Časlavove ruke, ako je to dobar prijevod Porfirogenetova "Salenes".<ref name="Kruno" />
 
Međutim to je bilo samo za kratakokratko, jer već oko 960. hrvatski kralj "Krešimir uze cijelu Bosnu i zavlada njom", kako bilježi [[Ljetopis popa Dukljanina|pop Dukljanin]].<ref>Presb. Diocl., 37.</ref> S tim se slaže objektivni češki povjesničar Jireček smatrajući, da je Bosna tek kasnije privremena tekovina Srba:<ref>Gesch. der Serben, I, 120-122</ref><ref>Handelstr., 19</ref>
{{citat2|U 10. stoljeću, u neprohodnim planinskim krajevima između Hrvata, bizantskih primorskih gradova i Bugara, nastala je među slavenskim plemenima čvršća tvorevina pod hegemonijom pravih Srba, ali i ta samo za kraće vrijeme.}}
 
To je upravo Srbija za kneza [[Časlav]]a, koja za cas obvlada Bosnom, da u nju nikad više, kroz daljnihdaljnjih tisuću godina ne stupi kao vladarica. Čak ni najslavniji srpski vladar, car i samodržač svih Grka i Srba, [[Dušan Silni]], nije mogao osvojiti Bosne, već se ispod Bobovca neslavno vratio tamo, odkudaotkuda je i došao. Po Dukljaninu koncem 11. stoljeća zavladao je Bosnom, opet na malo vremena, dukljanski kralj [[Bodin]]. On je slavenski vladar, ili po istom popu Dukljaninu [[Crvena Hrvatska|crvenohrvatski]], i zato njegova vlada Bosnom nije nipošto srpska vlada. Obratno povijest pozitivno zna, da su izvjesni Hrvati ili hrvatske velikaške porodice vladale Bosnom.
 
== Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo ==
Redak 41:
Kad je tuđinski utjecaj u Hrvatskoj za kralja [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]] i osobito iza njegove smrti znatno porastao nastoje bosanski velikaši Bosnu što više osamostaliti. Bosna se počinje odvajati od Hrvatske. Po Šišiću bilo je to jos za Zvonimirova života. Prastara hrvatska kronika pripovijeda:<ref>Lucius: De regno Dalm. et Croat., str. 309</ref> "Poslije toga kad se razcijepilo kraljevstvo (Hrvatska) u dijelove, izabraše Bošnjani godine 1079. sebi posebnog poglavara; isto učiniše i Neretljani, a Hrvati izaberu za vladara tuđinca". Malo zatim, po istoj kronici, kralj Bela zavlada svim dijelovima [[Dmitar Zvonimir|Zvonimirove]] države: Bosnom, Hrvatskom, Dalmacijom, [[Neretvanska kneževina|Neretvanskom krajinom]].<ref name="Kruno" />
 
Doskora, tuđinci, vladari iz dinastije Arpadovića, koje su [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Hrvati 1102. slobodnom voljom izabrali na Dravi za hrvatske kraljeve]], čim utvrdiseutvrdiše svoju vlast u Hrvatskoj, opaziše centrifugalne težnje Bosne i htjedoše jasno i otvornootvoreno da naglase svoja kraljevska prava na Bosnu kao na dio Hrvatskog Kraljevstva, kojemu su na čelu stajali. Zbog toga, makar da Bosne nisu sebi silom pokorili, već je 1137. [[Bela II. Slijepi]] proglašava sina Kolomana bosanskim vojvodom, a 1138. i sam uzima u kraljevski naslov i Bosnu ("rex Ramae"). Taj je naslov stotinama godina resio ugarsko-hrvatskog vladara. Što je važno istaknuti, taj naslov nije bio pusta titula niti nezakonita uzurpacija.
 
[[Hrvatski vladari#Bosanski banovi|Bosanski banovi]] prikazuju se, uza sve svoje nastojanje za slobodom, kao [[vazal]]i ugarsko-hrvatskih kraljeva. Vrlo je poučna listina iz godine 1163., kojom ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]] potvrđuje izvjesne privilegije "pred velikašima (svog) kraljevstva", medu kojima najprije nabraja izvjesne nadbiskupe i biskupe, a onda na prvom mjestu među svjetovnim knezovima hrvatskog bana Beloša, pa palatina Tomu, zatim dvorskog kneza Broku, pa [[Ban Borić|bosanskog bana Borića]], te velikaše Hadrijana, Henrika itd.<ref>Tkalčić, Mon. hist. Eccl. zagrabien., I., 3</ref> Dakle Borić nije samostalan vladar Bosne, već vazal ugarsko-hrvatskog kralja i velikaš [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva]], a tim istim Bosna je samo dio toga kraljevstva, jer je nekad bila sastavnim dijelom Hrvatske. Zato upravo i šalje [[Kulin ban]] svog [[Stjepan Kulinić|sina Stjepana]] u Ugarsku, da se pred kraljem odreče [[Crkva bosanska|patarenstva]] ispred cijele Bosne, makar da su se patarenski glavari pred papinskim legatom i banom na Bilinu polju kod današnje Zenice 8. travnja 1203. odrekli bogomilstva i ispovjedili [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|katoličku vjeru]]. Kralj [[Bela III.]] strogo nalaže svom vazalu Kulinu pod prijetnjom globe od 1.000 srebrenih maraka, da ne smije štititi patarena u Bosni.<ref>Theiner, Mon. slav. mer., I., 22</ref>
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Vrhbosna"