Janjičari: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklanjanje izmjene 4461975 suradnika zbog manjka znanstvenih osnova, 95.156.141.29 (razgovor)
uklanjanje izmjene 4462667 suradnika Polyxena Pistis Stavros (razgovor)
Redak 2:
'''Janjičari''' su bili vojnici [[pješaštvo|pješaci]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], naoružani isprva lukom i strijelom, a kasnije tijekom [[15. stoljeće|15. st]]. sve više vatrenim oružjem. Općenito se smatra da je taj proces završen sredinom [[16. stoljeće|16. st]]. Janjičarske postrojbe sastoje se od tri divizije ([[džemaat]]). Gotovo dvije trećine tih postrojbi (oko 20 000 ljudi), činili su vojnici janičari ([[askeri yeni-sari]]). Oni su bili udarna snaga vojske i činili su čvrsti centar na bojišnici. Svaki od njih bio je pažljivo odabran između mnoštva dječaka koji su u okupiranim zemljama sakupljani kao "danak u krvi" ([[devširme]]). Veliki gradovi, otoci, priobalna područja, Židovi i obitelji s jednim djetetom bili su oslobođeni te obveze. To je bio okrutni način novačenja otimajući dječake u dobi od 10 godina i odvodeći ih u [[Carigrad]] na krutu i asketsku izobrazbu za profesionalne vojnike.
 
Danak u krvi ima svoje uporište u povijesti srednjeg vijeka. [[Bizant]] je u [[11. stoljeće|11. st.]] uzimao svakog petog dječaka s područja [[Balkan]]a pod njegovom upravom. U egipatskom sultanatu su u [[12. stoljeće|12. st.]] uzimali mlade robove s [[Krim]]a i iz centralne Azije i odgajali ih u ratničku kastu [[mameluci|mameluk]]a. Oni su se kasnije oteli kontroli i zavladali cijelim [[Egipat|Egiptom]]. Veliki broj janjičara bio je sahrvatskog područjaroda današnjei hrvatskekrvi. Kršćanske zajednice su s užasom gledale kako im mlade sinove odvode [[kadi askeri]] da bi se ponovno vratili kao ubojice svoga naroda. No slika nije bila samo jednostrana, mnogi su s nadom gledali za svojim sinovima koji su se vjerojatno spasili smrti od gladi i bijede, a za najveći dio pučanstva tadašnjeg Otomanskog carstva to je bio jedini način da im se djeca školuju, posebno za [[Muslimani|Muslimane]]. Ipak, većinu dječaka činili su mladi [[kršćani]] iz svih dijelova carstva. Zvali su ih “sultanovi robovi”.
 
Nisu svi janjičari bili stacionirani u prijestolnici. Bilo ih je i u većim gradovima uzduž granice da bi mogli u što kraćem vremenu reagirati u slučaju kontranapada ili lokalne pobune, a u slučaju opsade organizirali su obranu do dolaska pojačanja. Poznate su po svojim podvizima janjičarske postrojbe Beograda, Soluna i Trapezunta na obali [[Crno more|Crnog mora]]. Njihova visoka vojna naobrazba premašivala je znanja lokalnih [[paša]] i često bila presudna u odsudnom trenutku.