Hrvatski povijesni prostor prije doseljenja Hrvata: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 30:
[[Željezno doba]] je posljednje tehnološko i kulturno razdoblje prapovijesti, obilježeno razvojem metalurgije željeza i njegovom širokom uporabom u proizvodnji oruđa, oružja pa i nakita. U povijesti civilizacije željezo se javilo relativno kasno jer je za njegovo dobivanje potrebna visoka temperatura, za razliku od bakra. U arheološkoj znanosti od kraja XIX. st. željezno doba dijeli se na starije i mlađe; [[Halštatska kultura|starije ili halštatsko]] (prema nalazištu [[Hallstatt]] kraj [[Salzburg]]a u Austriji) u srednjoj i zapadnoj Europi trajalo je približno od 800. do 450. pr. Kr., a [[Latenska kultura|mlađe ili latensko]] (prema nalazištu [[La Tène]] na [[Neuchâtelsko jezero|Neuchâtelskom jezeru]] u Švicarskoj) od 450. pr. Kr. pa do poč. I. st. U hrvatskim je krajevima željezno doba počelo u različito vrijeme – u Istri u XI. st. pr. Kr., u Lici tijekom X. st. pr. Kr., a u sjevernoj Hrvatskoj, slično kao u zapadnoj i srednjoj Europi, oko 800. pr. Kr. Dio današnjega hrvatskog područja našao se u susjedstvu visokih sredozemnih civilizacija (grčka, etrurska, italska), koje su ostavile i prve pisane podatke o životu u našim krajevima. Stoga se nositelje halštatskih kultura može i etnički odrediti kao [[histri|Histre]], [[japodi|Japode]], [[liburni|Liburne]], [[delmati|Delmate]] ili [[panoni|Panone]]. Materijalna kultura željeznoga doba u sjevernoj Hrvatskoj uglavnom je poznata iz grobova – osobitost je pokapanje istaknutih članova zajednice pod velikim grobnim humcima, tj. tumulima – dok se ona jadranske obale, zaleđa i Like nalazi i u utvrđenim naseljima na uzvisinama, tzv. [[gradina]]ma. U istočnoj Slavoniji i Baranji prepleću se utjecaji iz jugoistočnoga alpskog i srednjega balkanskog prostora [[(daljska kultura]]), a kulturne skupine srednje Slavonije, Podravine i Međimurja (skupina Martijanec-Kaptol) čvrsto su povezane s halštatskim kulturama Austrije, zapadne Madžarske i jugozapadne Slovačke, ali nisu zanemarivi ni utjecaji središnjega balkanskog prostora, a preko njega i grčke kulture (kacige i knemide iz groba u Kaptolu). Željeznodobna kultura u Istri od VIII. st. pr. Kr. nadalje sve se izrazitije oslanjala na kulturu Este venetskoga prostora, koja je imala važnu ulogu u daljnjem razvoju histarske kulture. Predmeti etrurskoga podrijetla, slikana apulska i korintska keramika potvrđuju stalne dodire sa susjednom jadranskom obalom. Na području Like svoju željeznodobnu kulturu razvijali su [[Japodi]], a u njoj se prepoznaje utjecaj zapadnobalkanskih kultura, ali i jasna orijentacija prema jadranskomu svijetu. Unatoč tragovima mnogobrojnih gradinskih naselja, i japodska se materijalna kultura najbolje poznaje iz prostranih grobalja u kojima su pokopani pokojnici opremljeni bogatim nakitom (brončani, jantarni, stakleni). [[liburni|Liburnska]] plemena u sjevernoj Dalmaciji i delmatska u južnijim krajevima razvijala su graditeljstvo i umjetnički obrt ovisan o grčkim i italskim radioničkim središtima. Zahvaljujući živim vezama sa sredozemnim kulturama kasnohalštatska civilizacija zapadne i srednje Europe tijekom V. st. pr. Kr. preobrazila se u latensku kulturu mlađega željeznog doba, a njezini glavni promicatelji bili su [[Kelti]]. Potkraj IV. st. pr. Kr. neka su keltska plemena ([[Taurisci]], [[Skordisci]]) naseljavala i pojedine dijelove srednje Hrvatske i Slavonije, gdje su na strateški važnim položajima gradila naselja utvrđena zemljanim nasipima i širokim vodenim opkopima. Prvi su u spomenute krajeve uveli proizvodnju keramike na brzorotirajućem lončarskom kolu. Lončarija sive boje, uglavnom bez ukrasa, izvrsne je kvalitete, ali zbog serijske proizvodnje jednolična. U nošnju su Kelti uveli nove tipove fibula žičane konstrukcije, katkad izrađene i od željeza. Značajno je obilježje latenske kulture i kovanje te uporaba novca. Tijekom III. do I. st. pr. Kr. latenska keltska kultura djelovala je i na autohtone kulture Japoda, Liburna i Delmata iako su posljednje dvije već od IV. st. pr. Kr. bile podložne izrazitoj helenizaciji.<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67684 željezno doba]</ref>
 
U željeznom dobu na prostoru istarske kulturne skupine ističu se nekropole u Bermu, Limskoj gradini, [[vizače|Vizačama]] (''[[Nezakcij|Nesactium]]''), [[Picugi]]ma, [[Pula|Puli]]. Na prostoru liburnske skupine važna su liburnska središta u [[Nin]]u, [[Vrsi]]ma, [[zadar|Zadru]] te nalazišta u [[Bribir (Skradin)|Bribiru]]u, [[jablanac|Jablancu]], [[kastav|Kastvu]], [[Lisičić]]u, [[Murter]]u, [[Nadin]]u, [[Novalja|Novalji]], [[Osor]]u, [[Radovin]]u; poznato je i 18 liburnskih ostava. Sjeverozapadna Hrvatska i srednja Slavonija pripadaju istočnomu halštatskom krugu ([[Martijanec]], [[Jalžabet]], [[Turčišće]]–[[Dvorišće]] u Međimurju te [[Kaptol (općina)|Kaptol]] u Slavoniji). Japodska su nalazišta u Lici [[Kompolje]], [[Prozor (Otočac)|Prozor]], [[Smiljan]], [[Široka Kula]], [[Vrebac]]. Nalazi iz srednje Dalmacije, iz [[korčula|Korčule]], [[Solin]]a, [[Brač]]a (Viča Luka), [[zadar|Zadra]], potvrđuju trgovačke odnose s grčkim i italskim središtima. Nalazi helenističke kulture posebice su utvrđeni u grčkim kolonijama kao što su ''Issa'' ([[Vis]]), ''Pharos'' ([[Stari Grad]] na Hvaru), ''Tragurion'' ([[Trogir]]), ''Epetion'' ([[Stobreč]]), ali i drugdje na jadranskoj obali i priobalju, u mjestima kao što su Gradina u [[dragišće|Dragišiću]], [[Podgrađe (Benkovac)|Podgrađe]] (''Asseria''), [[Velika Mrdakovica]]. Mlađeželjeznodobnoj kulturi sjeverne Hrvatske daju obilježja keltska nalazišta [[Batina]], [[Privlaka (Vukovarsko-srijemska županija)|Privlaka]], [[Orolik]], [[Osijek]], [[Paljevine (Ivanska)|Paljevine]] kraj [[donja Bebrina|Donje Bebrine]] na Savi, zatim [[Delovi]] kraj Koprivnice, [[Đurđevac]], [[Križovljan]] kraj Varaždina i [[Zvonimirovo]] kraj Virovitice, odakle ide prema Savi (Paljevine) crta razgraničenja između Tauriska i Skordiska.<ref name="Nalazišta"/>
 
== Antika ==