Inačica od 19. ožujka 2015. u 11:45 uredi August Dominus (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 19.592 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 19. ožujka 2015. u 12:33 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Obnovio izvor, dodao nedostajuće stranice u izvor, premjestio wikicit. u vanj. pov. Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Mladen Lorković.jpg\|mini\|250px\|Mladen Lorković]] '''Mladen Lorković''' ([[Zagreb]], [[1. ožujka]] [[1909.]] – [[Lepoglava (tamnica)\|Lepoglava]]?<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/~~natuknica.aspx?ID=-973298268~~4031/ Proleksis enciklopedija: Lorković, Mladen], preuzeto 26. veljače 2012.</ref>, kraj travnja [[1945.]]), bio je hrvatski političar, u doba [[NDH]] ministar ministar vanjskih, od 1944. godine unutarnjih poslova i jedan od organizatora urote [[Urota Lorković-Vokić\|Lorković-Vokić]]. == Životopis == Mladen Lorković rodio se u Zagrebu [[1909.]] godine u obitelji političara i pravnika [[Ivan Lorković\|Ivana Lorkovića]]. Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša [[Stranka prava\|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura\|šestosiječanjska diktature]] prijeti mu uhićenje, pa [[15. studenog\|15. studenoga]] [[1929.]] godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u [[Innsbruck]]u te u [[Berlin]]u gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić\|Ante Pavelića]] i predstavnik [[ustaše\|ustaškog pokreta]] za [[Njemačka\|Njemačku]], a zatim i za sve europske zemlje osim [[Italija\|Italije]]. Ustašku zakletvu položio je [[1934.]] godine. Nakon [[atentat]]a na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević\|Aleksandra]] kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače [[1935.]] godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine [[1937]]. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u [[Mađarska\|Mađarsku]]. Godine [[1939.]] vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija\|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak\|Milu Budaka]] najistaknutiji [[povratnik]]. Suradnik je glasila ''[[Hrvatski narod (Zagreb)\|Hrvatski narod]]'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940.]] po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska\|Banovine Hrvatske]] zatvoren u [[Lepoglava (tamnica)\|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a. Godine [[1941.]] bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od [[30. ožujka]] [[1941.]] (~~potpisi prikupljani~~potpisana [[5. ~~travnja~~svibnja]] [[1941.]]), koja sadrži proglašenje NDH i poziv ~~njemačke~~Njemačkoj da tu državu prizna i pruži joj zaštitu.<ref name="Tko je tko">''Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.'', ~~pristupljeno~~Minerva, 27Zagreb, 1997., ~~kolovoza~~ISBN ~~2014~~953-6377-03-9., str. 238.</ref>~~{{pojasniti\|na kojoj stranici?}}~~<!-- starija inačica teksta "kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspostavi samostalne hrvatske države" --> Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska\|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić\|Pavelić]] ga, [[9. lipnja]] [[1941]]., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski ugovori (1941.)\|Rimskih ugovora]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, [[Adolf Hitler]] ga je odlikovao [[Red njemačkog orla\|Velikim križem njemačkog orla s lentom]].<ref name="49 mjeseci, 219">[[Ivan Košutić]] –, ''Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH'', Stručna i poslovna knjiga d.o.o., Zagreb, 1997., str. 219.</ref> Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa [[Četnici u NDH\|četnicima]], koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu [[Galeazzo Ciano\|Cianu]] [[26. siječnja]] [[1943.]] godine. U travnju [[1943.]] godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta [[Ivo Kolak]] osuđen na smrt i pogubljen. [[2823. travnja]]~~{{fact}}<!-- nije jasno 23. ili 28. -->~~ [[1943]]. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova.<ref name="Tko je tko"/> Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom [[Edmund Glaise von Horstenau\|Glaiseom von Horstenauom]], koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu. Tijekom ljeta i do kraja rujna [[1943.]] godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi sa potpredsjednikom [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS-a]] [[August Košutić\|Augustom Košutićem]], ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. [[3. rujna]] [[1943.]] godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne politike u svrhu stabilizacije cjelokupnog stanja u NDH.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=84122 Nikica Barić:, ''Nada Kisić Kolanović, Mladen Lorković - Ministar urotnik''], Ocjene i prikazi, ''Fontes: izvori za hrvatsku povijest'', Nobr. 3, ~~Rujan~~rujan 1997., str. 346., preuzeto 26. veljače 2012.</ref> Imenovan je za ministra unutarnjih poslova [[11. listopada]] [[1943.]] godine. == Urota Lorković-Vokić == U svibnju [[1944]]. godine, zajedno s [[Ante Vokić\|Antom Vokićem]], ministrom oružanih snaga, održava tajni sastanak s predstavnicima [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS-a]] [[August Košutić\|Augustom Košutićem]] i [[Ivanko Farolfi\|Ivankom Farolfijem]]. To je početak tzv. "[[Urota Lorković-Vokić\|puča Lorković-Vokić]]". Razrađivani su planovi da se, uz pomoć [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)\|domobranstva]] kao regularne hrvatske vojske, [[NDH]] okrene protiv Njemačke i prijeđe na stranu [[Saveznici\|Saveznika]]. Nije se radilo o pravom [[puč]]u, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili [[Ante Pavelić\|Pavelića]], koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, [[21. kolovoza]] [[1944.]] Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala [[Siegfried Kasche\|Siegfrieda Kashea]], njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću [[30. kolovoza]] [[1944.]], Pavelić razotkriva urotu i naređuje uhićenje njenih sudionika. Jedino je [[August Košutić]] uspio prebjeći na oslobođeni teritorij k [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj\|partizanima]] (gdje će ga ovi ubrzo zatvoriti). == Smrt == Zavjerenici su zatvoreni u [[Logor Lepoglava\|Lepoglavu]]. Pretpostavlja se da je Lorković u zatvoru ubijen krajem travnja [[1945]]. godine, pred bijeg ustaša iz zemlje, kao i [[Ante Vokić]] i [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS-ovci]] [[Ivanko Farolfi]] i [[Ljudevit Tomašić]]. Ostali zavjerenici su tada bili pušteni. == Djela == {{wikicitat\|Mladen Lorković}}▼ * ''Postanak Države SHS'', Doktorska dizertacija na Sveučilištu u Berlinu * ''Narod i zemlja Hrvata.'', (Zagreb, 1939., 2. izd. Zagreb, 1996., pretisak izdanja iz 1939., Split, 2005.) Line 39 ⟶ 36: *''[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)\|Hrvatska enciklopedija]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske poveznice == {{GLAVNIRASPORED:Lorković, Mladen}}▼ ▲{{wikicitat\|Mladen Lorković}} ▲{{GLAVNIRASPORED:Lorković, Mladen}} [[Kategorija: Hrvatski političari do 1918.]] [[Kategorija: Hrvatski političari u prvoj Jugoslaviji]]

Mladen Lorković: razlika između inačica