Gabrijel Bukatko: razlika između inačica

BUKATKO, Gabrijel, križevački vladika i beogradski nadbiskup (Donji Andrijevci kod Slavonskog Broda, 27. I 1913 — Vrbas, 19. X 1981). Petorazrednu osnovnu školu polazio u rodnom mjestu (1919–24), šest razreda realne gimnazije u Slavonskom Brodu, sedmi i osmi s maturom u Visokom (1931–33). Bakalaureat iz filozofije položio 1935. na filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta De propaganda fide u Rimu, gdje je magistrirao i teologiju te 1939. postao svećenik. Nastavlja studije u Rimu i doktorira 1940. tezom De redemptione secundum doctrinam metropolitae Antonii Kharpovickij. Po povratku u domovinu obavljao dužnosti tajnika, župnika, kancelara i kanonika u Križevačkoj biskupiji. God. 1946. imenovan je kapitularnim vikarom Križevačke eparhije, 1950. apostolskim administratorom, a 1952. naslovnim biskupom severijanskim i bio posvećen u Zagrebu. Poseban napor uložio je u obnovu crkava i crkvenih zgrada u eparhiji od ratnih posljedica. Papa Ivan XXIII postavio ga je za člana pretkoncilske komisije za laički apostolat, a 1960. za rezidencijalnog episkopa Križevačke eparhije. Dana 2. III 1961. godine imenovan je naslovnim nadbiskupom mocisijskim i koadjutorom Beogradske nadbiskupije s pravom naslijeđa, 1964. po smrti nadbiskupa J. Ujčića postao je beogradskim nadbiskupom. Zbog slaba zdravlja zahvalio se 1980. na upravi nadbiskupijom i ostatak života proveo u Ruskom Krsturu, gdje je i pokopan. — B. je prema strossmayerovskim idejama i koncilskim smjernicama radio na ekumenizmu i normalizaciji odnosa Crkve i Države, osobito kao tajnik Biskupske konferencije Jugoslavije, što je urodilo potpisivanjem Protokola (25. VI 1966) i uspostavljanjem diplomatskih odnosa između SFRJ i Vatikana.