Stjepan Zagorac (crkveni povjesničar): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 13:
=== Politika ===
Uključio se i u politički život. Izabran je 1904. godine za narodnog zastupnika u Hrvatski sabor u Velikoj Gorici. Bio je na listi [[Stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Supokretač je [[politika novog kursa|politike novog kursa]]. Potpisnik je [[Riječka rezolucija|Riječke rezolucije]] iz 1905. godine. Od 1907. pa sve do 1918. bio je koprivnički zastupnik. <ref>[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=cd112e9a-7c28-4216-895e-0c8ea9aa3376 Jutarnji list, 1913., podrobna analiza izbora]</ref><ref>[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=2bcc0049-b4ce-416d-b69d-14586b46de2c Jutarnji list, 1913., popis zastupnika koji su izgubili mandat na izborima 1913.]</ref><ref>[http://212.92.192.229/digitalizacija/novine/hrvatska-riec_1911_12__598.pdf 20. prosinca 1911., Pobjeda pravaštva u Banovini. Rezultat izbora], [[Hrvatska rieč]], Šibenik, str. 1</ref>
Kad je ugarska vlada predložila zakonsko rješenje [[Željeznička pragmatika|željezničke pragmatike]] i to uz potpis ministra trgovine Kossutha koji je bio jedan od tvoraca [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], to je bio čin koji je prevršio mjeru. Brojni su koalicijski političari (poput Supila, srpskih neovisnih, brojnih pravaša te naprednjaka) to smatrali otvoreni poziv na parlamentarni rat, neki su napustili Koaliciju iako su željeli ostati (radikali), treća skupina u kojoj su Zagorac i još neki poput Harambašića i [[Ante Bauer]]a iz Stranke prava smatrali da je politika novog kursa time zakazala te da je svaka daljnja suradnja kontraproduktivna te su poslije napustili Koaliciju.<ref>Nicholas J. Miller: [http://books.google.hr/books?id=Z0Ejj8B-t_cC&pg=PA101&lpg=PA101 Between Nation and State: Serbian Politics in Croatia Before the First World War], [[Google Knjige]], str. 100</ref>
| |||