Nogomet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 11:
Igre s loptom zabilježene su i prije nove ere; ''cuju'' bijaše jedna od razbibriga [[Povijest Kine#Drevna Kina|drevne Kine]], kao i ''harpastum'' u [[Rimska Republika|Rimskoj Republici]] te njegov izravni [[Stara Grčka|starogrčki]] predak ''fainínda'' (φαινίνδα). Svaki od navedenih antičkih sportova bio je natjecateljske prirode, namijenjen desetorici do petnaestorici igrača po sastavu. Srednjovjekovna Europa dala je svoj doprinos u vidu krvavih igara s vrlo malo pravila za mnogo veći broj sudionika. Česte ozljede, javno komešanje i galama, ali i smanjeno zanimanje za temeljno englesko ratno umijeće, [[streličarstvo|gađanje lukom i strijelom]], razlozi su kojim je [[Edvard II.|Edward II.]] opravdao zabranu takvih igara diljem države 1314. godine. Tek 1667. donosi ukidanje takve odredbe nakon što je ista održavana brojnim dekretima u prethodna tri stoljeća. Međutim, zapis iz 1602. bilježi igranje bliskog nogometnog pretka u [[Cornwall]]u, krajnjoj jugozapadnoj pokrajini [[Velika Britanija (otok)|Otoka]]. Teren za igru, duljine dvjestotinjak metara, omeđen je sa svake strane stativama ispred kojih bi vratar pokušavao spriječiti protivničke pokušaje zabijanja pogotka. Lopta se nije smjela uputiti suigraču bližem protivničkim vratima. Dodavalo se i nogama i rukama, momčadi su se neprestano izmjenjivale u posjedu zbog protivničkog pritiska i vlastitih grešaka, a pogodaka uglavnom bijaše vrlo malo.<ref>[http://www.classic-literature.co.uk/british-authors/16th-century/richard-carew/the-survey-of-cornwall/ebook-page-63.asp The Survey of Cornwall, str. 63. — Richard Carew]</ref>
Razne inačice sportova s loptom igrale su se po terenima engleskih sveučilišta tijekom ranog 19. stoljeća. Odigravanje utakmica između momčadi iz različitih gradova ili čak institucijâ iznimne zemljopisne blizine otežavano je neujednačenim pravilnicima. Štoviše,
Usporedno s razvitkom londonske škole, nogomet se razvijao i u [[Sheffield]]u, dakako pod drukčijim pravilima. Sheffield F.C., službeno najstariji nogometni klub na svijetu, osnovali su 1857. godine Nathaniel Creswick i William Prest. Sheffieldska škola prva je uvela slobodne udarce, čvrste grede umjesto užeta, ali i dan-danas prepoznatljivu britansku igru glavom uslijed zabrane hvatanja visokih lopti.<ref>[http://www.fifa.com/world-match-centre/news/newsid/621/801/index.html Sheffield FC: 150 years of history — FIFA.com]</ref> Razvoj dodavanja, u smislu načina napretka prema protivničkom golu, olakšan je potpunim nepostojanjem zaleđa. S druge strane, pravilnik Saveza iz 1863. nalagao je da su svi igrači ispred lopte u zaleđu; shodno tome, osvajanje prostora bilo je moguće isključivo individualnom kontrolom ili skupovima koji su i dalje podsjećali na one ragbijaške. Tek ranih 1870-ih dolazi do promjene pravila zaleđa koja napokon dozvoljava maštovitiju igru dodavanjâ. Utakmice prvih dvadesetak nogometnih godina igrale su se po pravilima domaćeg sastava. Koliko god takvo rješenje bilo izvedivo, nije bilo korisno na duge staze. 1877. godine napokon dolazi do ujedinjenja dvaju pravilnika, dominantnog saveznog i podređenog sheffieldskog.<ref>Engleski nogometni savez organizirao je FA Cup, najpoznatije i najmasovnije natjecanje, u godinama prije ujedinjenja, odakle i dolazi njegova pozicija glavne „sile”.</ref> Nadalje, 1886. osnovan je [[IFAB]], međunarodno tijelo za održavanje i razvoj pravila nogometne igre, čije su odluke konačne i obvezujuće svim [[FIFA]]-inim članicama. Pravila su dorađivana „u hodu” od samih nogometnih početaka. Na primjer, [[udarac iz kuta]] uveden je 1872., [[jedanaesterac]] i [[nogometni sudac|sudačka trojka]] 1891., zamjena igrača tek 1965., a vratarima je zabranjeno hvatanje lopte namjerno dodane stopalom ili potkoljenicom 1992. godine.<ref>[http://www.4dfoot.com/2013/04/25/150-years-of-association-football-how-the-rules-have-changed/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=150-years-of-association-football-how-the-rules-have-changed How the rules have changed — 4dfoot.com]</ref>
Redak 25:
Nogometna utakmica dvoboj je dvaju jedanaesteročlanih momčadi pod nadzorom [[nogometni sudac|glavnoga suca i njegovih pomoćnika]] na propisno označenom igralištu zadovoljavajućih dimenzija. Utakmica traje 90 minuta, a igrači odlaze na petnaestominutni odmor nakon prvih 45 minuta. Trener momčadi organizira svoje igrače u željenu formaciju, ovisno o strategiji koju smatra prikladnom za svaki pojedini dvoboj. Međutim, desetorica igrača „u polju” imaju potpunu slobodu kretanja u svim smjerovima. Iako bi se isto moglo reći i za [[nogometni vratar|vratara]], njegova uloga jedina je određena pravilima igre. Dok je lopta unutar granica igrališta, vratar ju jedini smije dirati rukama u vlastitom [[šesnaesterac|kaznenom prostoru]], što znači da će vrlo rijetko izlaziti u dio terena gdje tu pogodnost ne smije koristiti. Igranje rukom svim ostalim igračima zabranjeno je osim kad loptu treba vratiti u igru nakon što sa strane izađe u [[aut]]. Nogometaši nastoje stvarati izgledne prilike za postizanje zgoditaka individualnom kontrolom lopte („driblanjem”), dodavanjima po tlu ili zraku, kretnjama bez lopte u nebranjen prostor i udarcima na vrata. Momčad koja postigne više pogodaka proglašava se pobjedničkom, a nagrađuje se trima bodovima ili prolazom u sljedeću fazu natjecanja. Poraz ne donosi nikakve bodove. Moguće je odigrati i neodluč'''e'''no (neriješeno, ''remi''); u ligaškom sustavu obje momčadi dobivaju po jedan bod, a u eliminacijskom (kup-sustavu) igraju dodatnih pola sata i/ili izvode [[jedanaesterac|jedanaesterce]].
Utakmica započinje u središnjem krugu nakon sučeva zvižduka. Lopta prvim dodirom mora prijeći na protivničku polovicu terena. Iako je pravilima dozvoljeno zabiti pogodak izravnim udarcem s centra, gotovo uvijek lopta se nakon izvođenja vraća unatrag suigračima koji će zatim pokušati uspostaviti prvi organizirani napad ili barem pritisnuti protivnika dugom loptom. Suvremeni nogomet zahtijeva vraćanje gotovo svih igrača iza lopte u fazi obrane.
Momčadi se bore za prevlast na sredini terena. Shodno tome, igrači veznog reda u pravilu su tehnički najpotkovaniji u sastavu. Tijekom organizacije napada, leđa im štite dvojica ili trojica središnjih braniča, tzv. stopera, međusobno mnogo udaljenijih nego u fazi obrane. Bekovi (krilni braniči) u međuvremenu napreduju aut-linijom otvarajući time mogućnost dodavanja po širini. Izrazito je bitno sačuvati loptu oko središta igrališta, jer protuudar na nepostavljenu obranu lijepa je prilika za postizanje pogotka. Prema tome, prostor u kojemu se najviše riskira najudaljeniji je od vratara momčadi u posjedu lopte. Tijekom gradnje napada, napadač na sebe veže protivničkog stopera često leđima okrenut protivničkim vratima, dok krilni napadači napreduju po širini. Bek i krilo usko surađuju čitavu utakmicu pružajući međusobnu mogućnost dodavanja u napadu, ali i zaštitu jedan drugome u svojoj polovici terena. Bek koji u fazi obrane ostane sam na širokom prostoru protiv dvojice gotovo uvijek mora povući se prema svojem vrataru, pomičući tako zamišljenu crtu [[zaleđe|zaleđa]] prema vlastitim vratima. Protivnici za to vrijeme napreduju u prazan prostor i na sebe navlače ostatak već probijene obrane, koja pak biva primorana braniti okvir vlastitoga gola. Doduše, ovo je samo jedan od beskonačno mnogo scenarija za primanje pogotka. Bitni su kohezija među linijama momčadi, brz prijelaz iz obrane u napad, a još brže vraćanje iz napada u obrambeni raspored. Brz, visok pritisak nakon gubitka lopte odlika je napadački orijentiranih momčadi.
Redak 53:
{{glavni|nogometne formacije|nogometne pozicije}}
Momčad čine vratar, desetorica igrača „u polju” i zamjene. Utakmica ne može započeti ako ijedan sastav nema barem sedmoricu na terenu, uračunavši vratara. Isto tako, utakmica se prekida
Momčad predvodi kapetan u svakom trenutku utakmice. I vratar može nastupati u tome svojstvu. Uloga kapetana vidljiva je nošenjem uočljive vrpce na nadlaktici.
=== Suđenje ===
Redak 61:
[[Datoteka:Howard Webb3.jpg|thumb|270px|[[Howard Webb]], engleski sudac, sprema se odmjeriti propisanu udaljenost od lopte.]]
Glavni sudac utakmice zadužen je za provedbu svih pravila u djelo. U tome naumu pomažu mu dva linijska suca smještena iza aut-linija, čiji su prioriteti prokazivanje [[zaleđe|zaleđa]] i prelaska lopte izvan granica mahanjem zastavicom. Međutim, „pomoćnici” ukazuju na momčad kojoj pripada lopta nakon njenog napuštanja granica igrališta te prekršaje u njihovoj neposrednoj blizini. Glavni sudac ne mora uvažiti sugestiju pomoćnika.
Glavni sudac trudi se nametnuti autoritet igračima za vrijeme utakmice, dok u isto vrijeme pokušava učiniti se „nevidljivim”. Naime, sudac koristi zviždaljku pri svakom prekidu, a pretjeranim sjeckanjem igre zviždanje gubi na vrijednosti kada je najpotrebnije. Kad sudac poželi „smiriti strasti”, odlučuje se za usmeno upozorenje igraču, dodjelu javne opomene žutim kartonom ili pak isključenje igrača crvenim kartonom. Ujednačen kriterij najbolji je sučev suputnik za vrijeme utakmice; što je dozvoljeno jednima, trebalo bi biti i drugima i obratno. Odluke se donose unutar jedne do dvije sekunde, ali nema mjesta ishitrenosti zbog pravila prednosti. Igrač u posjedu lopte često će pretrpiti prekršaj, a sudac bi oštećenu momčad u naletu prema protivničkim vratima uvijek trebao pustiti dalje ako je to moguće. Nepoštivanje prednosti uzrokuje utoliko burniju reakciju igrača i publike što je napad prekinut istovremenim „sviranjem” više obećavao. Sudac označava prednost pružanjem ruku ispred tijela u smjeru igre;
=== Prekršaji ===
{{glavni|prekršaj (nogomet)}}
Momčad koja pretrpi prekršaj izvodi slobodni udarac (izravni ili neizravni) s „mjesta zločina” ili jedanaesterac ako je prekršaj izboren u protivničkom kaznenom prostoru. Lopta mora biti u igri da bi oštećena momčad smjela premjestiti izvođenje slobodnog udarca na mjesto nastanka prekršaja. Sljedeći potezi smatraju se prekršajima za izravni slobodni udarac: udaranje, saplitanje, guranje, rušenje, držanje, košenje i pljuvanje protivnika, skakanje na protivnika te namjerno igranje rukom. Guranje protivnika tijelom ili ramenom dozvoljeno je isključivo u trku za loptom, a braniča se u načelu stavlja u povlašteni položaj kod dvojbenih situacija na granici prekršaja. Dozvoljeno je tijelom zaklanjati („graditi”) loptu.
Jedan od prekršaja za neizravni slobodni udarac upravo je „simuliranje” — iznuđivanje prekršaja glumom. Ostali prekršaji za neizravni slobodni udarac jesu i opasna igra (previsoko podignuto stopalo, igranje džonom, ali i preniska igra glavom), ometanje vratara pri ispuštanju lopte iz ruku, kao i svaki ostali čin vrijedan žutog ili crvenog kartona koji nije izričito spomenut zakonikom. Vratar u svom kaznenom prostoru ne smije rukom dirati loptu namjerno dodanu potkoljenicom ili stopalom od strane suigrača, ali ni one dodane rukom iz auta. Ne smije ni ponovno uhvatiti loptu koju je netom ispustio a da ju nitko u međuvremenu nije dirao. Iako vratar nominalno smije držati loptu u rukama do šest sekundi, tolerira mu se i dvostruko duže vrijeme, pogotovo uslijed zahtjevne obrane ili tjelesnog kontakta s protivnikom, sve dok ne počne očito odugovlačiti. Iako zaleđe nije prekršaj po svojoj prirodi, kažnjava se neizravnim slobodnim udarcem za protivnika.
Redak 79:
Žuti karton dodjeljuje se za prigovor sucu riječju ili djelom, opetovane prekršaje, otezanje s vraćanjem lopte u igru, skidanje opreme, nepoštivanje propisane udaljenosti pri prekidu i neovlašteni ulazak ili izlazak iz igre. Izvorni pravilnik na engleskom jeziku čini jasnu razliku između prekršaja (''foul'') i nesportskog ponašanja (''[[:en:wikt:misconduct|misconduct]]''). Igrač koji, po sučevu mišljenju, počini djelo mimo duha nogometne igre, podložan je stegovnoj mjeri. Prema tome, igračev čin može predstavljati prekršaj, ali ne i nesportsko ponašanje. U sferu nesportskih prekršaja za žuti karton spadaju povlačenje protivnika za majicu ili kosu, klizeći nasrtaj na protivnika umjesto lopte, nepropisno zaustavljanje obećavajućeg protivničkog napada u ranoj fazi te brojni ostali potezi koji su preteški za izostanak žutog kartona, ali nedovoljni za izravno isključenje.
Izravni crveni karton pokazuje se igraču koji izrazito grubo i opasno nasrne na protivnika. Nekoliko je pogibeljnih vrsta „startova” (uklizavanja) kojima nema mjesta ni u jednom sportu i
==== Slobodni udarci ====
Redak 95:
Prekršaji za izravni slobodni udarac koje momčad napravi u vlastitom kaznenom prostoru kažnjavaju se „najstrožom kaznom” — [[jedanaesterac|jedanaestercem]]. Svi igrači, osim izvođača i vratara, izlaze iz šesnaesterca i dijela kruga na njegovu vrhu koji označava propisanu udaljenost od lopte. Pomoćni sudac dolazi na sjecište kaznenog prostora i gol-linije. Vratar smije kretati se po crti, ali naprijed ne smije sve dok izvođač ne zamahne nogom. U praksi, sudac dozvoljava dva vratareva koraka prema lopti neposredno prije udarca — jedan za stvaranje inercije, drugi za skok u „paradu”. Izvođač ne smije stati u potpunosti ni u jednom dijelu zaleta, iako smije mijenjati brzinu. Ostali igrači nemaju što tražiti unutar kaznenog prostora do trenutka udarca.
Česte su nepravilnosti pri izvođenju „penala”. Vratar sužava kut pretjeranim približavanjem lopti, izvođač se prepredeno zaustavi netom prije udarca, igrači obiju momčadi utrčavaju u šesnaesterac i sl.
Ako izvođač pogodi okvir vrata, ne smije dirati loptu sve dok ona ne dotakne bilo kojeg igrača na terenu, inače bi loptu izveo „sam sebi” te skrivio neizravni slobodni udarac. Iako ogromna većina jedanaesteraca biva izvedena udarcem na vrata, dozvoljeno je dodati suigraču, doduše samo prema naprijed ili vodoravno. Bez obzira na sučevu nadoknadu, stanje na stadionu ili bilo kakve druge nepogode, dosuđeni kazneni udarac mora se izvesti prije kraja poluvremena ili utakmice. Prilikom raspucavanja s bijele točke kao načina odluke o pobjedniku, jedanaesterac traje dok lopta ne napusti teren (ili uđe u gol, što je također vid prelaska granice igrališta) ili potpuno se zaustavi. Glavni sudac označava početak i kraj svakog jedanaesterca.
Redak 102:
{{glavni|zaleđe}}
Prije svega, potrebno je napomenuti kako se vratar smatra ravnopravnim obrambenim igračem prilikom određivanja zaleđa. Pojam „predzadnjeg igrača obrane” u ogromnoj većini slučajeva označava braniča najbližeg svom vrataru, a iznimke bit će pojašnjene dalje u tekstu. Svaki protivnik koji se cijelim ili dijelom tijela nađe između predzadnjeg braniča i vratara (dakle, zadnja dva braniča) nalazi se u nedozvoljenoj poziciji. Ruke se zanemaruju jer njima gol ne može biti postignut. Međutim, zaleđe se dosuđuje tek kad igrač iskoristi ili pokuša iskoristiti svoju nezakonitu prednost. Prema tome, puko obitavanje u zaleđu nije razlog za prekidanje igre sve dok taj isti igrač ne sudjeluje aktivno u napadu svoje momčadi. Zaleđe se ne sudi igraču koji se nalazi na „svojoj” polovici terena niti onome koji je u ravnini s predzadnjim protivnikom.
Ključni trenutak jest onaj djelić sekunde u kojemu igrač momčadi u napadu šalje loptu, svjesno ili nesvjesno, suigraču. Linijski sudac, koji se stalno kreće usporedno s predzadnjim čovjekom obrane, ocjenjuje je li primatelj lopte u trenutku njenog upućivanja uhvaćen upravo između predzadnjeg braniča i vratara. Osim pri dodavanju, zaleđe se svira i u slučaju kad jedan igrač uputi udarac na gol, lopta se odbije od braniča, vratara, okvira gola ili korner-zastavice, a do nje dođe pucačev suigrač u nedozvoljenoj poziciji.
Prilikom označavanja zaleđa, linijski sudac stane u mjestu i podigne zastavicu iznad glave reskim zamahom desne ruke da je glavni sudac može i čuti. Nakon sučeva zvižduka za prekid igre, usmjerava ju na neki od tri načina: dolje, ako je zaleđe nastalo na trećini terena najbližoj pomoćniku; ravno, ako je zaleđe po sredini; gore, ako je igrač u zaleđu na najudaljenijoj trećini terena. Iako to nije nužno, pomoćnik može lijevom rukom prokazati igrača.
==== Iznimke ====
Redak 128:
* '''Gol aut''': Kada lopta prijeđe gol-liniju nakon što je zadnji dodir s njom ostvario igrač momčadi u napadu, dosuđuje se gol aut. Sudac pokazuje spuštenim dlanom na peterac, odakle se lopta izvodi, a linijski sudac zastavicom na isto mjesto. Svi igrači moraju napustiti šesnaesterac, a lopta je u igri kad napusti taj prostor. Vratar smije prepustiti izvođenje suigraču. Zaleđe ne postoji tijekom izvođenja gol auta. Dozvoljeno je postići pogodak izravnim udarcem na protivnička vrata.
* '''Udarac iz kuta''': Kada loptu preko gol-linije izbaci igrač momčadi u fazi obrane, dosuđuje se udarac iz kuta („korner”). Sudac označava udarac iz kuta podizanjem ruke u smjeru zastave u kutu igrališta, a linijski sudac dolazi na sjecište gol- i aut-linije te spušta svoju zastavicu prema kutu, bez obzira izvodi li se udarac iz toga ugla ili onog preko puta.
* '''Aut''': Kada igrač izbaci loptu preko aut-linije, dosuđuje se ubacivanje sa strane u korist protivničke momčadi. Linijski sudac pruža zastavicu u smjeru napada momčadi kojoj lopta pripada. Aut se izvodi objema rukama iznad glave. Obje izvođačeve noge moraju biti na tlu u trenutku izbačaja. Protivnik ne smije se približiti na manje od dva metra od crte. Iako bi se lopta trebala izvesti s mjesta gdje je napustila igralište, igračima se tolerira nekoliko metara hvatanja zaleta. Osim toga, sudac dopušta i ponešto dugotrajnije izvođenje, sve dok igrač ne počne očito krasti vrijeme. Naime, kratak doseg ubacivanja sa strane omogućuje protivnicima blisko praćenje svih izvođačevih suigrača. Ni gol ni autogol ne mogu se postići izravno iz auta.
| |||