Razlika između inačica stranice »CD«

Obrisana 4 bajta ,  prije 6 godina
bez sažetka
m (uklonjena promjena suradnika 78.30.153.251 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika EmausBot)
Zapisivanje podataka na CD-u počinje u sredini diska i nastavlja se prema rubu što omogućava prilagodbu za razne veličine. CD-ovi su dostupni u dvije standardne veličine: najrašireniji su promjera 120 mm, kapaciteta 74 minute i 650 MB podataka te 80 minutni za 700 MB podataka. Dostupni su i 80 mm (tzv. MiniCD-ovi) kapaciteta 21 minute i 184 MB (još zove i CD3 – medij je oko 3")
 
CD je napravljen iz 1,2 mm debela diska čiste polikarbonske plastike. Tanak sloj super čistog aluminija (ili rjeđe zlata – kod potrebe za dužim vijekom trajanja) je nanesen na površinu da bude reflektivna. Površina je zaštićena tankim slojem laka. Na lak se može i pisati. Podaci na mediju pohranjeni su kao niz mikro udubina - oko 100 [[nm]] duboke i 500 nm široke, a duge oko 850 nm do 3,5 [[Metar|μm]]. CD se čita uz pomoć 780 nm lasera fokusiranog kroz dno polikarbonskog sloja. Razlika između udubina i tzv. ”dolina” (ravni dio, eng. “land”) dovodi do promjene između faze svjetla reflektiranog u slučaju udubine i svjetla reflektiranog u slučaju “doline”. Podatke je moguće pročitati mjerenjem intenziteta reflektiranog svijetla [[Fotodioda|fotodiodom]]. Same udubine i izbočine ne predstavljaju jedinice i nule, već prijelaz iz udubine u “dolinu”, ili iz doline u “udubinu” simbolizira jedinicu, a ukolikoako nema prijelaza (odnosno nema promjene), to se čita kao nula. Ovakav zapis invertiran [[EFM]]-om i [[CIRC]]-om daje pravi oblik audio podatka pohranjenog na disk. Udubljenja su bliža reflektivnoj strani tako da izobličenja i prašina na čistoj strani mogu biti zanemarena, no disk zbog toga trpi više štete u slučaju oštećenja na reflektivnoj strani.
 
== Vrste medija ==