Jean-Philippe Rameau: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 43:
=== Srednje godine i starost, 1733.–1764. ===
[[Datoteka:Jean-Philippe Rameau by Jean-Jacques Caffieri - 20080203-03.jpg|thumb|lijevo|Rameauova bista, rad kipara Caffieria, 1760.]]
Dok mu se približavala 50. godina života Rameau je odlučio o nastavljanju glazbene karijere u [[opera|opernim]] vodama. Iako je već bio pozvan da sklada [[melodija|melodiju]] za [[libreto]] od strane pisca Houdara de la Mottea, on je to odbio u zadnji tren. Ipak, inspiriran operom ''Tragédie en musique'' u kojoj je [[1. listopada]] [[1733.]] na njezinoj premijeri nastupio [[Montéclair]], odlučio je skladati za opere. Sspomenutu opreru odmah je prepoznao kao najznačajniju operu u [[Francuska|Francuskoj]] nakon smrti [[Jean-Baptiste Lully]]a, iako je publika bila podijeljena oko toga. Neki su, kao što je skladatelj [[André Campra]], bili zatečeni originalnošću i bogatstvom melodije, dok su drugi smatrali [[harmonija|harmoniju opere]] proturječnom samoj teoriji glazbe i shvatili ju kao napad na francusku glazbenu tradiciju. Dva kampa, tzv. ''Lullyistes'' i ''Rameauneurs'' vodili su pamfletni rat oko pojedinih glazbenih pitanja 40-ih godina [[18. stoljeće|18. stoljeća]]. <ref>''New Grove'', str. 219.</ref>
 
[[1745.]] godina bila je Rameauova životna prekeretnica u glazbenoj karijeri. Dobio je nekoliko povjerenstava i zamobli za skladbu povodom francuske pobjede u ''Bitci kod Fontenoya'' i kraljevskoga [[vjenčanje|vjenčanja]] između kraljice Dauphin (1729.-1765.) i kralja Rafaela Španjolskog. Rameau je skladao svoju najvažniju komičnu operu ''Platee'', a imao je i dvije suradnje sa [[Voltaire]]om; skladao je operu-balet ''Le Temple de la gloire'' i komični balet ''La Princesse de Navarre''. <ref>''New Grove'', str. 228.–230.228–230</ref> Tim baletima stekao je veliki ugled, a dobio je i [[titula|državnu titulu]] ''Compositeur du Cabinet du Roi'' uz ostvarivanje prava na mirovinu. <ref>Girdlestone , str. 483</ref> Već s početnim uspjesima stekao je neprijateljstvo s [[Jean-Jacques Rousseau|Jeanom-Jacquesom Rosseauom]], koji je imao mnoge ambicije, ali nije bio uspješan kao Rameau. Rosseau je napisao operu '' Les muza galantes '', kopirajući Rameauovu operu '' Indes galantes ''. [[1745.]] na zajedničkim radovima Voltairea i Rameaua, Rosseau je tražio da se u Rameauovu operu '' La Princesse de Navarra '' doda njegov [[recitativ]] pod nazivom ''Les blagdane de Ramire''. Iako se nakon odbijanja prijedloga Rosseau žalio da mu je dvojac ukrao ideju i [[note|notni zapis]], [[muzikologija|muzikolozi]] su utvrdili da djelo nema nikakve veze sa Rosseauovim glazbenim izričajem. <ref>''New Grove'', str. 232</ref>
 
Rousseau je bio jedan od glavnih sudionika u drugoj velikoj svađi koja je izbila tijekom Rameauova rada na tzv. djelu ''Querelle des Bouffons'', u kojem uspoređuje [[Francuska|francusku]] '' Tragédie en musique '' sa [[Italija|talijanskom]] ''Komičnom operom''. Ovaj put, Rameau je optužen da je zastario, a da je njegova glazba previše komplicirana u usporedbi s jednostavnošću i "prirodnosti" djela poput [[Giovanni Battista Pergolesi|Pergolesijeve opere]] ''La Serva padrona ''. <ref>Viking, str. 830</ref> Sredinom 1750-ih, Rameau je kritizirao Rousseaua radi doprinosa glazbenim člancima u '' Encyclopédie '', što je dovelo do svađe s vodećim francuskim [[matematika|matematičarom]], [[fizika|fizičarom]] i [[filozofija|filozofom]] [[Jean le Rond d'Alembert|Jeanom le Rondom d'Alembertom]]. <ref> ''New Grove'', str. 236-238 </ ref>