Razlika između inačica stranice »Subotica«

Dodan 1.381 bajt ,  prije 5 godina
Potvrda o malo drukčijoj stvarnoj nacionalnoj slici mogla se vidjeti kad su krajevi koji su bili dio Ugarske, prešli pod druge države, te su se ne računajući uzajamne seobe u matične države, pojavili "skokovi" broja pripadnika manjinskih naroda, a pada broja Mađara i, u hrvatskom slučaju, Bunjevaca. Hrvatski, ali i problem nekih drugih manjina, bilo je što su austrougarske vlasti podupirale autonomaške osjećaje. Uspješnim oblikovanjem nacionalne svijesti, autonomaške su stranke i ideje gubile utjecaj u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]].
 
Ipak, zbog činjenice da je grad ostao izvan matice Hrvatske svosve vrijeme i nije bio dijelom autonomne Hrvatske, niti u zasebnoj upravnoj jedinici u kojoj su Hrvati bili izrazita većina, kao što je bila [[Dalmacija]], nego u izrazito asimilirajućoj jedinstvenoj Ugarskoj, tamošnji su Hrvati ostali izvan zamaha preporodnih događaja u Hrvatskoj i Subotica nije postala glavnim hrvatskim kulturnim središtem, nego je to postao Zagreb.<br>
Poslije rata na mirovnoj konferenciji u Parizu odlučivalo se o područjima Istre i BAčke, koje su zemlje susjedi Kraljevine SHS htjele pripojiti sebi. Hrvatska izaslanstva Istre i Bačke nisu se ispunila, jer veći dio tih krajeva pao je pod Italiju odnosno Mađarsku. [[Rapallski sporazum|Rapallskim sporazumom]] veliki dio Hrvata i Slovenaca Istre pripao je Italiji koja se nije dobro odnosila prema njima, što je potaklo iseljavanje slavenskog stanovništva. O odnosima talijanskih vlasti prema Slavenima izvještavao je subotički [[Neven (Subotica)|Neven]]. Mnogi su Hrvati optirali za Kraljevinu SHS. Dio je završio u Subotici, od kojih su neki postali poznati sudionici javnog života grada: [[Ivan Žigante]], [[Antun Grebl]], [[Lovro Škaljer]] i [[Viktor Škaljer]] iz Pule, [[Josip Hološi]], [[Antun Flego|Antun]], [[Franjo Flego|Franjo]] i [[Drago Flego]] iz Buzeta, [[Josip Rakić]] iz Pomera, [[Josip Zidarić]] i [[Ćirič Žigante]] iz Sovinjka, [[Jakov Lirič]] i [[Antun Laginja]] iz Žminja, [[Josip Gomboc]], [[Branislav Pavlović]], [[Josip Vivoda]] i [[Milan Viličić]] iz Trsta i drugi, a najpoznatije ime bio je [[Mijo Mirković]], koji je osobito utjecao na [[Jovan Mikić|Jovana Mikića Spartaka]].<ref> Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 10 I, Subotica:Hrvatsko akademsko društvo, 2010., N. Ušumović i M. Bara: Istra s. 43</ref>
 
Po popisu 1919., u Subotici je bilo 65.135 Hrvata (mahom iz skupine Bunjevaca).<br>
Po popisu 1931., u Subotici je bilo 45.792 Hrvata od 100.058 stanovnika.<br>
471

uređivanje