Karlo Boromejski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena naziva
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir svetac
| ime = Karlo Boromejski
| slika = Carlo Borromeo.jpg
| opis_slike = Karlo Boromejski
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[2. listopada]] [[1538.]]
| mjesto rođenja = [[Arona]]
| nadnevak smrti = [[3. studenoga]] [[1584.]]
| mjesto smrti = [[Milano]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[12. svibnja]] [[1602.]]
| nadnevak proglašenja svetim = [[1. studenog]] [[1610.]]
| slavi se u =
| nadnevak spomendana = [[4. studenog]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik = Italije, Lobardije, biskupa
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
Redak 20:
}}
 
'''Karlo Boromejski''' ([[Arona]], [[Italija]] [[2. listopada]] [[1538.]] - [[Milano]], [[3. studenoga]] [[1584.]]), milanski nadbiskup i, [[kardinal]] i svetac katoličke crkve. Imao je veliku ulogu u [[protureformacija|katoličkoj obnovi]] u vrijeme Reformacije, te je usmjeravao rad [[Tridentinski sabor|Tridentinskog sabora]], koji je zahvaljujući njemu i došao do uspješnog zaključenja.
 
== Životopis ==
 
Rođen je 1538., u gradiću Arona, u obitelji Boromejskih koji bijahusu bili vlasnici jezera [[Lago Maggiore]] i okolnih posjeda. Počinje studirati pravo u Paviji i, premda mu studij, navodno zbog mucanja, nije išao baš najbolje, na kraju ipak uspijeva postići doktorat iz kanonskog i civilnoga prava.
 
Nakon toga, u njegovoj 21. godini, ujak papa Pio IV. poziva ga u [[Rim]] ite bez ustručavanjaga imenuje za [[kardinal]]a i državnoga tajnika. Nedorastao povjerenim dužnostima, mladi će Karlo tijekom naredne tri godine ostati više zapamćen po raskošnom i rastrošnom životu negoli po kardinalu primjerenoj uzoritosti. Premda se svojim nastupom neće proslaviti ni na znamenitom Tridentinskom koncilu, izgleda da će se upravo u to vrijeme u njemu početi nešto mijenjati. Konačni preokret zbit će se uskoro, nakon smrti najstarijega brata. Umjesto da se sekularizira i stane na čelo bogate obitelji, donosi čvrstu odluku da se zauvijek posveti duhovnom životu koji će dodatno oplemeniti izravnim milosrdnim djelovanjem među svojim pukom. Ujak će mu i tu želju ispuniti te ga imenuje za nadbiskupa u Milanu. Da se u njemu odista nešto prelomilo, novi će nadbiskup dokazati već odabirom svoga jednostavnog gesla "Humilitas", pod kojim, obilazeći svoju nadbiskupiju, zalazi u svaki njen kutak. Pritom kao crkveni poglavar dosljedno provodi protureformatorske mjere, zbog čega u nekim krugovima stječe otvorene neprijatelje. S druge pak strane, zalaganjem za otvaranje hospicija i bolnica te javnim poticanjem na karitativni rad, postaje gotovo obljubljen u puku. U tom smislu, kao zaista izuzetan ostat će u trajnom sjećanju njegov angažman tijekom dva nemila događaja u Milanu. Tijekom gladi [[1570.]] znao je dnevno podijeliti preko tri tisuće obroka "maneštre". U strašnoj epidemiji kuge, koja će 1576. zavladati u gradu i pokositi 18.000 života, što je činilo 10% stanovnika, nadbiskup Karlo središnja je ličnost - kao organizator i dobrotvor. Pritom će razdijeliti svoje preostalo imanje, a siromasima će dati čak i svoju kardinalsku odjeću. Uz to je, navodno uspješno, njegovao i izliječio mnoge bolesnike. S povijesnomedicinskog motrišta neobično su vrijedna njegova pisana svjedočanstva o toj epidemiji koja će kasnije biti objavljena u knjizi pod naslovom "De pestilentia".
 
Osim o [[Kuga|kugi]], u tom se dijelu, raspravljajući i o ostalim [[epidemija]]ma zaraznih bolesti, zorno oslikavaju javnozdravstvene prilike toga doba i ukazuje na brojne socijalne, gospodarske i demografske posljedice epidemija. Stoga je, s pravom, ta epidemija kasnije nazvana "kuga sv. Karla", a da je bila zarazna i u susjednim krajevima, dokazao je Alessandro Manzoni koji je neke opise iz Boromejeva djela iskoristio u svom poznatom romanu "Zaručnici". Na jednom od svojih pastoralnih obilazaka, 1584., na putu za Lucern iznenada oboli od neke akutne bolesti s visokom temperaturom i nakon nekoliko dana premine. Za sveca je proglašen [[1610.]] godine. U spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, bit će proglašen zaštitnikom od zaraznih bolesti. Tijelo m uje ostalo [[neraspadljivost|neraspadnuto]] do danas.<ref>[http://www.roman-catholic-saints.com/saint-charles-borromeo.html roman catholic saints - neraspadnuto tijelo sv. Karlo B], preuzeto 29. ožujka 2015.</ref>
 
Za sveca je proglašen [[1610.]] godine. U spomen na zasluge tijekom epidemije kuge, bit će proglašen zaštitnikom od zaraznih bolesti.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
* http://www.zzjzpgz.hr/nzl/2/sveci.htm (preuzeto 4. prosinca 2011.) s [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Nastavni_zavod_za_javno_zdravstvo_Primorsko-goranske_.C5.BEupanije|dopusnicom]]
 
Line 43 ⟶ 42:
|wikicitat =
}}
 
 
{{GLAVNIRASPORED:Boromejski, Karlo}}