|
'''Kineska politika jednog djeteta''' započela je [[1979]]. godine s ciljem smanjenja [[natalitet]]a i [[Kontrola rasta stanovništva|kontrole rasta stanovništva]]. Bračni parovi u [[Kina|kineskim]] gradovima smiju imati samo jedno [[dijete]], dok na selu smiju imati jedno ili dvoje, ako je prvo dijete djevojčica. Politika se ne odnosi na [[Tibet]], [[Hong Kong]] i [[Makao]].
Neke etničke grupe smiju imati više djece, jer se kineske vlasti boje optužbi za [[genocid]]. Oni koji prekrše vladinu odluku, snose kaznu koja iznosi 10 puta više od prosječnog godišnjeg primanja [[kućanstvo|kućanstva]] u Kini. Mogu izgubiti i [[posao]], pristup liječenju i obrazovanju.
Kineske vlasti i dalje planiraju provoditi politiku jednog djeteta, jer smatraju da bračni parovi žele imati previše [[djeca|djece]]. Plan je, da [[kontrola rađanja]] traje još 50 godina. <ref>Joseph A. D' Agostino: A Ray of Hope for China?, Celebrate Life, Stafford, 2008. </ref>
Razvijene zapadne države su krajem 70.-ih godina 20 stoljeća, pritisnule Kinu da uvede [[politika|politiku]] jednog djeteta, zbog tvrdnji da kinesko povećanje stanovništva predstavlja prijetnju [[mir]]u i svjetskim ekonomskim resursima. Te tvrdnje su kontroverzne i ne slažu se svi s njima. [[UNICEF]] je donio kontroverznu odluku [[1997]]. godine, kojom je [[Kina|Kinu]] proglasio najprijateljskijom zemljom na svijetu po pitanju djece, usprkos kineskoj politici, da parovi mogu imati samo jedno [[dijete]]. UNICEF i [[UNFPA]] finaciraju Kinu s 5 milijuna dolara godišnje u potpori kineske politike jednog djeteta. [[Japan]]ski istraživači utvrdili su, da na [[Zemlja|Zemlji]] ima dovoljno hrane ne samo za postojeće [[stanovništvo]] već bi bilo dovoljno i za 57 milijardi ljudi, bez da se traže novi izvori hrane i bez napretka znanosti. Dio znanstvenika smatra da nema gospodarskog napretka bez povećanja stanovništva. Starenje stanovištva tj. manje mladih i sve više staraca smanjuju mogućnost ekonomskog napretka zemlje. Dio znanstvenika smatra da smanjenje rađanja nalikuje kolonijalnoj politici koju bogati Sjever koristi da pritisne siromašni Jug, nego što se radi o stvarnoj skrbi da se ograniči i zaustavi [[natalitet]].<ref>Gary Becker: “Malthus ha sbagliato e le sue teorice sono inattendibili”, 2lmo Secolo scienza e tecnologia, 1996.</ref> [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] izjavio je da političari bogatih zemalja teroriziraju siromašne narode jer se boje da oni svojim natalitetom ne bi ugrozili blagostanje i spokojstvo njihovih naroda.<ref>Ivan Fuček: Moralno-duhovni život, Život-Smrt, Verbum, Split 2008.</ref>
UNICEF i [[UNFPA]] finaciraju Kinu s 5 milijuna dolara godišnje u potpori kineske politike jednog djeteta. [[Japan]]ski istraživači utvrdili su, da na [[Zemlja|Zemlji]] ima dovoljno hrane ne samo za postojeće [[stanovništvo]] već bi bilo dovoljno i za 57 milijardi ljudi, bez da se traže novi izvori hrane i bez napretka znanosti. Dio znanstvenika smatra, da nema gospodarskog napretka bez povećanja stanovništva. Starenje stanovištva tj. manje mladih i sve više staraca smanjuju mogućnost ekonomskog napretka zemlje. Dio znanstvenika smatra, da smanjenje rađanja nalikuje kolonijalnoj politici, koju bogati Sjever koristi, da pritisne siromašni Jug, nego što se radi o stvarnoj skrbi, da se ograniči i zaustavi [[natalitet]]. <ref>Gary Becker: “Malthus ha sbagliato e le sue teorice sono inattendibili”, 2lmo Secolo scienza e tecnologia, 1996.</ref> [[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] izjavio je, da političari bogatih zemalja teroriziraju siromašne narode, jer se boje, da oni svojim natalitetom ne bi ugrozili blagostanje i spokojstvo njihovih naroda. <ref>Ivan Fuček: Moralno-duhovni život, Život-Smrt, Verbum, Split 2008.</ref>
Prema podacima [[UN|Ujedinjenih naroda]] stopa fertiliteta bila je 3,3 za [[1980]]. godinu. Pala je na 1,7 [[2005]]. godine. Prema tome Kineskinje tijekom cijeloga života rode u prosjeku 1.,7 djece. Minimalni broj djece, da se ne smanjuje broj stanovništva je 2.,1. Ako se ovakva niska stopa nastavi, [[Kina]] će imati sve manje stanovnika i velike socijalne i populacijske teškoće. Do [[2025]]. godine prema podacima [[UN]]-a, broj Kineza starijih od 60 godina porast će s 11 posto iz 2005. godine na 20 posto. Istovremeno, [[populacija]] od 15 do 24 godine smanjit će se s 17 na 12 posto ukupnog kineskog stanovništva. U Kini ne postoji odgovarajući socijalni program brige za starije osobe. Budući, da mogu imati samo jedno dijete, Kinezi nastoje da to budu dječaci, jer oni nastavljaju obiteljsku lozu, potrebni su kao radna snaga u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] i tradicinalno se sinovi brinu za roditelje u [[starost]]i. Stoga u Kini je prisutna velika stopa [[pobačaj]]a djevojčica i čedomorstva već rođenih djevojčica. Široka dostupnost [[ultrazvuk]]a i lak pristup pobačaju doveli su do velikog nesrazmjera između broja dječaka i djevočicadjevojčica. Predviđa se, da će do [[2020]]. godine, biti 30-60 milijuna više muškaraca nego žena, iz čega proizlazi, da se mnogi mladići neće oženiti, što će dodatno smanjiti natalitet.
Premda kineske vlasti zabranjuju [[pobačaj]] koji se temelji na spolu i plaćaju parovima da imaju djevojčice, nesrazmjer između spolova iz godine u godinu raste. Trend je bio izraženiji u ruralnim krajevima: 130:100 u [[Guangdong]]u i 135:100 u [[Hainan]]u. Zabrana izvođenja pobačaja radi spola djeteta donesena je [[2003]]. godine. Otmice i prodaja djevojčica postali su rašireni oblik [[kriminal]]a u Kini. Mnogi su očajni u potrazi za ženama i plaćaju visoke iznose kriminalnim organizacijama. Oni koji prodaju djevojčice, obično su parovi koji imaju jedno dijete “viška” i boje se vladine kazne. Oko 70.000 kineske dijete oteto je godišnje. Kineske vlasti ne istražuju [[otmica|otmice]], čak spriječavajusprječavaju roditelje u potrazi za djecom.
== Izvori ==
|
