Sastavni je dio velikog BjelajskogPetrovačkog Poljapolja, kao njegov zadnji ogranak do severo-zapada. Njegov je prostor u nekoliko odjeljen od glavnog polja, koje se na ulasku u Vrtoče znatno suzuje. Tu se Radanovića Glavica (678 m.) odveć primakla Gradini (711 m.). Obe ove uzvisine prave među sobom potijesno ušće, kojim ravan Rudopolja prelazi u ravan Vrtočkog Polja. Selo je samo mjestimično ograđeno brijegovima ili vrhovima, između kojih ipak tri široka otvora pružaju udobne prolaze do susjeddstva. Do zapada, prema Prkosima, Oraškom Brdu i donekle Teočaku selo je zaklonjeno Koviljačom, Osojem i Lupinom. Na sjevero-istoku čine pregradu prema Krnjeuši Čučevo i Rudača. Jelića Lug je u nekoliko granična oznaka prema Vođenici, a Radanovića Glavica prema Busijama. Između tih graničnih brda nalaze se ravni prolazi na tri kraja: prema Krnjeuškom Polju, prema Busijama i prema Teočaku. Kuće zauzimaju pretežno okrajke ravnice. Manjim dijelom ima ih i po plećinama. U jednom kraju sela ima njiva i iznad kuća. To su novije krčevine. Selo se dijeli u nekoliko dijelova: Glavica (Radanovića), Kula, Doline, Redžin Kraj, Očigrije, Gradina. Kuće u krajevima nisu u širokim hrpama, nego u nizovima. Najstarija su naselja u Očigrijama i Redžinu Kraju. Tu je Prvi zametak današnjeg Vrtoča.<ref>BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO -Petar Rađenović, Beograd 1923. godine</ref>
