Anzelmo Canterburyjski: razlika između inačica

| ime = Sveti AnselmoAnzelmo Canterburyjski

'''Sveti AnselmoAnzelmo Canterburyjski ''' ([[engleski|eng]]. Anselm of Canterbury) ([[Aosta]], [[1033]]. - [[Canterbury]], [[Kent]], [[21. travnja]] [[1109]].) - [[Talijani|talijanski]] [[svetac]], [[crkveni naučitelj]], [[benediktinci|benediktinski]] [[redovnik]], srednjovjekovni [[filozof]], [[teolog]] i [[nadbiskup]] od Canterburya od [[1093]]. do [[1109]]. godine.

Smatra se osnivačem [[skolastika|skolastike]], zbog istaknutog mjesta koje u njegovoj teologiji zauzima [[razum]]. Dok je djelo njegovog jedinog velikog prethodnika, [[Ivan Skot Eriugena|Eriugene]], sadržavalo previše [[Spekulacija|spekulativnih]] i [[Misticizam|mističnih]] elemenata za dosljednog skolastičkog učenjaka, u AnselmaAnzelma nailazimo na klasične karakteristike skolastičke teološke misli: priznanje veze razuma i objave te pokušaje, da se razradi racionalan sustav vjere. Valja ipak reći da AnselmovAnzelmov pristup u njegovo doba nije bio naročito utjecajan, te da se i on sam ograđivao od naučavanja katedralnih škola.

Tri godine kasnije, kada je Lanfranc postao opat u [[Cannes]]u, AnselmoAnzelmo je postao prior u Becu. Prior je bio 15 godina, sve do [[1078]]., kada je umro osnivač i prvi opat Baca - Herluin. AnselmoAnzelmo je tada postao opat. Pod njegovim vodstvom Bec je postao središte izučavanja. Tijekom tih mirnih godina, AnselmoAnzelmo je napisao svoje prvo filozofsko djelo "Monologion". Nakon toga slijedili su: "Proslogion", "Dijalozi o istini", "Slobodna volja" i "Pad đavola".

U međuvremenu, samostan je postao bogatiji i čuveniji. Nakon normanskog osvajanja [[Engleska|Engleske]], samostan je tamo dobio veliko imanje. Dužnost AnselmaAnzelma bila je posjećivati to imanje. Lanfranc je postao nadbiskup od Canterburyija. Poslije Lafrancove smrti, kralj [[Vilim II. Riđi]] preuzeo je imovinu Crkve i nije vršio nova imenovanja. Oklijevao je postaviti novog nadbiskupa, jer je s prethodnim imao problema. Tek je [[1093]]., imenovao AnselmaAnzelma kao novog nadbiskupa od [[Canterbury]]ija.

Kao uvjet, da bude nadbiskup AnselmoAnzelmo je zahtijevao, da kralj vrati sva oduzeta crkvena imanja i da prizna [[papa|papu]] [[Urban II.|Urbana II.]], koji je tada bio u sukobu s [[Klement III., protupapa|protupapom Klementom III.]] Kralj je samo djelomično pristao vratiti imanja. AnselmoAnzelmo je smatrao kako mora od pape dobiti pal da bi mogao valjano naviještati u gradu. Kralj to nije odobravao, pa je AnselmoAnzelmo sazvao veliki skup [[svećenik]]a. Oni su smatrali, kako mora poslušati kralja. Engleski svećenici su financijski ovisili od kralja, pa su bili na njegovoj strani. Kralj Vilim II. Riđi se u međuvremenu uspio pomiriti s papom.

Nakon godinu dana ponovno su izbile nove nevolje s kraljem. AnselmoAnzelmo je tražio kraljevo odobrenje, da ide u [[Rim]] na savjetovanje. Kralj mu je to jedva dozvolio, pa je AnselmoAnzelmo u listopadu 1097. krenuo za Rim. Vilim II. Riđi je odmah preuzeo crkvene prihode.

Na velikom koncilu u Bariju, AnselmoAnzelmo je branio doktrinu o [[Duh Sveti|Duhu Svetomu]], po čemu se [[Katolička Crkva]] razlikovala od [[Pravoslavlje|Pravoslavne]]. Kada se AnselmoAnzelmo pokušao vratiti u Englesku, kralj mu nije dozvoljavao.

Kada je Vilim II. Riđi ubijen [[1100]]., [[Henrik I., kralj Engleske|Henrik I.]] postao je kralj i odmah je pozvao AnselmaAnzelma u Englesku. Henry I. je također zahtijevao da AnselmoAnzelmo nastavi biti nadbiskup od Canterburyja.