Manastir Krka: razlika između inačica

'''Manastir Krka''' je današnji manastir [[Srpska pravoslavna Crkva|Srpske pravoslavne crkve]], osnovan u [[14. stoljeće|14. stoljeću]], koji se nalazi u dolini rijeke [[Krka|Krke]], tri i pol kilometra istočno od naselja [[Kistanje|Kistanja]], u širokoj dragi. Uz [[manastir Krupa|manastire Krupu]] i [[manastir Dragović|Dragović]], Krka je najveći i najpoznatiji [[pravoslavci|pravoslavni]] [[manastir]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

Manastir Krka nastao je, kao katoličkipravoslavni [[samostan]], na mjestu gdje su se nalazile [[Katakomba|katakombe]] u kojima je prema predaji apostol [[sveti Pavao|Pavao]] propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički,ranohrišćanski ukazuje i zvonik u [[romanika|romaničkom]] stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Arheolozi, konzervatori, povjesničari umjetnosti i povjesničari ustvrdili su da je dio sakralnih objekata na sjeveru Dalmacije koji je podignut u novije doba podignut uvijek na mjestima u blizini ranijih crkvenih građevina ili baš na samom položaju starih crkvenih građevina, čak i rimskih.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.66]</ref><ref>Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije, Zagreb, 1982, str. 59</ref><ref>Dasen Vrsalović, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i 1961. godine, Starohrvatska prosvjeta, Zagreb, 1963, ser. III, sv. 8-9, 269)</ref><ref>[[Ivo Pilar]], O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i značenju, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Zagreb, 28/1931, sv. 1, str. 31-32</ref> Napisi [[Stjepan Gunjača|Stipe Gunjače]], Dasena Vrsalovića i Nikole Jakšića, nastali nakon premještanja manastira Dragovića potvrđuju ta mišljenja.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.66]</ref>

Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkogrimskog samostana. <ref name="Japundžić">dr [[Marko Japundžić]]: ''Tragom hrvatskoga glagolizma'', Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., ISBN 978-953-151-060-1, str. 51.-54. </ref> <ref>Enciklopedija likovnih umjetnosti, 3, Zagreb, 1964., str. 251.</ref>

U srpskoj publicistici raširenai istoriografiji je tezautvrđeno da je manastir Krupa napravljen 1317. godine za vrijeme vladavine kralja Milutina, mada ne postoji nikakav dokument, ni povelja niti posredan izvor koji ukazuje na to. [[Milorad Panić Surep]] je 1965. u Zografu objavio rad da postoji jedan falsificiran zapis da je car Dušan 1342. godine ponovio manastir. Milaš pominje gramatu iz 1497., mada tu gramatu niko nije vidio.a Podatakpodatak na koji se poziva je iz Končarevićevog ljetopisa, koji također niko od povjesničara nije uopšte vidio.

Iznad glavnog ulaza u manastir jest nešto noviji kameni natpis iz tzv. 1402. godine. Vidno je da

je krivotvorendobro očuvan. Izvorno je postavljen u crkvi i ubrzo je prenesen iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin a izvršio je arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine, čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je na tom mjestu, kameni natpis postaje znan. Uskoro se našao čovjek kojemkoji je proučavao autentičnost napisa bila sumnjivanatpisa. Bio je to dr [[Luka Jelić]].<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.65]</ref> Jelić je pozvao da se natpisi manastira u Dalmaciji sustavno ispitaju. Njegov poziv nije bio prihvaćenočuvaju. Vladika [[Nikodim Milaš]] reagovao je na neznanstveniznanstveni način i uskoro je nakon izdavanja »Pravoslavne Dalmacije« 1402. godina postala je pojam koji su svi znali, ai niko nije ni pokušavao da posumnja u tačnost te godine. Srpski povjesničari koji su ukazali na falsifikatnatpis su [[Milenko Pekić]],<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57-67]</ref> Dušan Berić<ref>Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2</ref><ref>Dušan Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16</ref><ref>Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182 </ref> i [[Milan Radeka]],<ref>Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174</ref> čije su procjene datirale starost natpis za cijelih tri stoljeća kasnijeranije. Natpis iz 1402. godine napisan arapskimlijepim ciframa,slovima nei može se povezati s pravoslavnim porijeklom, jer je tada kod pravoslavaca korišteno sasvim različitotakvo datiranjepismo.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58]</ref> Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna tačno kad je i od koga manastir osnovan, nikakvihali na osnovu istoričkih podataka nemato je bilo u 14. stoljeću". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.58]</ref>

Natpis s zaglavlja i žrtvenika svjedočanstvo su da je u 15. i 16. stoljeću postojala zgrada, nošto nikako ne potvrđujupotvrđuje da je pripadala pravoslavcima, što je vidno iz izvješća ninskoga biskupa 1598. godine.<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59]</ref>

Doba Osmanskih osvajanja bila su teška vremena za katoličkisusjedne samostankatoličke samostane. Više puta spaljensu jespaljeni i uništenuništeni od strane [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Usprkos tome samostan Krka nisu ugasila ni paljenja ni pustošenja. RedovniciSrpski redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "''se priznaju HrvatimaSrbima i katolicimapravoslavcima''".<ref name="Marčinko">{{hr icon}}[http://www.vjesnik.com/Pdf/1999%5C08%5C19%5C15A15.PDF Vjesnik] Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana </ref> <ref name="Japundžić"> </ref>. Isti katoličkiKatolički redovnici koji su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonilisklonili su se u Zadru, gdje im je papa [[Inocent X.]] [[1655.]] dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu [[Franjevci trećoredci glagoljaši|franjevaca trećeredaca glagoljaša]].

NajstarijaNaredna godina koja takođe pominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649.. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu, iz čega slijedi da jesu uvedenjeu pravoslavnihpravoslavnim samostanasamostanima u Krupi i na Krki bilo srpskih svećenika i u razdoblju od 1598. do 1642. godine..<ref> [http://hrcak.srce.hr/file/86934 Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str.59]</ref>

U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "''žive u službi grčkesrpske Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskogasrpskoga jezika''" <ref name="Marčinko" /> <ref name="Japundžić" />.

Samostanska crkva posvećena je [[arhanđeo Mihovil|arhanđelu Mihovilu]] i sagrađena je na starijem rimokatoličkomrimskom kršćanskom samostanu. Zvonik je sagrađen u [[romanika|romaničkom]] stilu.

Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele [[sveti Sava|svetog Save]], i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila [[1985.]]. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz [[Pećka Patrijaršija|Pećke Patrijaršije]], samostana Krke, Krupe, [[Samostan Dragović|Dragovića]] (sve bivših katoličkihsrpskih samostana) kao i dalmatinskih gradova: [[Šibenik]]a, [[Benkovac|Benkovca]] i [[Zadar|Zadra]].