Ivan Crni: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
m uklonjena promjena suradnika 79.143.111.135 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kubura
Redak 1:
[[Datoteka:Tsar Jovan Nenad monument.jpg|mini|desno|250px|Spomenik Ivanu Crnom u Subotici.]]
[[Image:Serbian empire06 map.png|thumb|250px|Teritorij koji je kontrolirao Ivan Crni, 1526-1527.]]
'''Ivan Crni''' odnosno '''JovanIvan Nenad''' (oko [[1492.]], pretpostavlja se kod [[Lipovo|Lipova]] - [[26. srpnja]] [[1527.]] kod [[Tornjoš]]a) (srp. ''Јован Ненад/Jovan Nenad'', mađ. ''Fekete Iván'', nje. ''Johann Nenad''<ref>{{de icon}} [http://www.drustvosns.org/nemacka%20manjina/tekst/deutsche%20in%20der%20vojvodina.html Gesellschaft für serbisch-deutsche Zusammenarbeit] Deutsche in der Vojvodina - Die Ansiedlung der Deutschen in der Batschka </ref>) je bio vođa i samozvani car kratkovjeke srpske državine na području Vojvodine, tj. južne [[Ugarska|Ugarske]].
 
Proslavio se uspješnim otporom [[Tursko Carstvo|turskoj invaziji]]. Dok su ugarski krajevi zapadno od prostora koje je kontrolirao Ivan Crni lako pali pod tursku vlasti nakon [[mohačka bitka|mohačke bitke]] [[1526.]], njegova država se pokazala tvrdim orahom.
Redak 7:
Sjedište svoje države je uspostavio u [[Subotica|Subotici]]. Za savjetnike je uzeo [[franjevac|franjevca]] iz [[Ilok]]a Fabijana Literata i kapelana Ivana Dolića iz [[Bač]]a.<ref>"kaštelana grada Bača". Dolić je također katolik. Od Dolića su današnji Dulići. Petar Pekić, ''Povijest Hrvata u Vojvodini. Od najstarijih vremena do 1929. godine'', Misl, Zagreb, 2009., str. 32 ISBN 978-953-6306-61-9</ref>
 
U svojoj državi je Ivan Crni okupio i [[Hrvati u Vojvodini|Hrvate]] i [[Srbi|Srbe]] (izvori spominju [[Raci|Race]], a to je bilo ime kojim su u Ugarskoj označavali Srbesve Južne Slavene).<ref>U Analima izdatim u Đakovu 1437. stoji da u Bačkoj stanuju Raci-katolici i Raci-heretici (Srbi). v. Petar Pekić, ''Povijest Hrvata u Vojvodini. Od najstarijih vremena do 1929. godine'', Misl, Zagreb, 2009., str. 33 ISBN 978-953-6306-61-9 </ref>
 
Ugarskim velikašima nije odgovarala pojava nove sile na njihovim posjedima, unatoč tome što im je ta sila obranila njihove posjede. Kasnije ga je napao [[László Csáky|Vladislav Csáky]] u travnju 1527..
Redak 16:
[[Juraj Srijemac]] bilježi proturječnu informaciju koja tvrdi da je Ivan Zapolja Ivanu Crnom povjerio upravu Bačke, poslavši ga ''ad desolatam terram'' Bačka.<ref>[[Ante Sekulić]]: Bački Hrvati - Narodni život i običaji, Zagreb, 1991., str. 52</ref>
 
U srpskoj povijesnoj znanosti ga se slaviprikazuje kao caraSrbina, jeršto semeđutim Nenadnije proglasiopouzdano carem u svojoj državidokazano, ajer onnije sam je tvrdiovjerojatno da jebi potomakSrbin bizantskihuzeo ikatoličke srpskihklerike vladara.za Njegovasavjetnike idejaumjesto opravoslavnih, srpskoja Vojvodinito je gledano sa istorijskog aspekta pobijedila, te njegovo nekadašnje carstvo sadaIvan jesteCrni dioupravo Srbijeučinio.<ref>Glavni savjetnik mu je bio iločki franjevac Fabijena Literat. Srbin bi po svoj prilici radije uzeo pravoslavnoga kaluđera za savjetnika nego katoličkoga franjevca. U: Petar Pekić, ''Povijest Hrvata u Vojvodini. Od najstarijih vremena do 1929. godine'', Misl, Zagreb, 2009., str. 32 ISBN 978-953-6306-61-9
</ref>